18. jul 2017.

Blam Politike za sva vremena: Izmišljeni ekspert podstiče mržnju prema ženama

Novine koje su zaista pristojne, koje zaista poštuju profesionalne kodekse, ne bi dozvolile da se na njihovim stranicama propagira mržnja prema ženama, netrpeljivost prema feministkinjama; ne bi dopustile paušalne ocene bazirane na selektivno plasiranim činjenicama; ne bi jedan blam (Milivojevićev) pokušale da speru neuporedivo većim - „Veličkovićevim“ tekstom „Protiv nasilja, ne protiv muškaraca ili žena“, čiju su najavu već izbrisali sa sajta

Kada je u pitanju tekst „Protiv nasilja, ne protiv muškaraca ili žena“ objavljen u Politici 18. jula 2017, glavni problem nije u tome što njegov autor dr Petar Veličković ne postoji. Nije glavni problem ni to što taj izmišljeni Veličković ima i izmišljeni identitet – „forenzički psihijatar, sudski ekspert za poveravanje dece, Montreal, Kanada“. Nije glavno čak ni to što je uz izmišljeno ime i izmišljeni identitet objavljena fotografija realno postojećeg nemačkog glumca Andresa Kaufmana.

Osnovna stvar ovde je činjenica da je izmišljeni dr Petar Veličković u svom tekstu – čiju je najavu Politika izbrisala sa svog sajta, ali tekst možete pročitati ovde – izneo stavove koji ne bi smeli da se pojave u bilo kojem mediju bilo koje demokratske države, jer podstiču na mržnju i netoleranciju – prema ženama i prema feministkinjama, pre svega. Takođe, ovde je jako važno da se Politika – koja već jako dugo hoda po „ivici noža“ kada su u pitanju profesionalni standardi, sada obrukala „za sve pare“ i, verovatno, za sva vremena.

Čime autor potkrepljuje tezu da su feministkinje (sve, dakle) agresivne? I kako se njihova agresivnost manifestuje? O čemu bi te agresivne feministkinje uopšte trebalo da se izjašnjavaju, ako ne o ubistvu dveju žena i jednog deteta?

Ako je izmislila dr Veličkovića da bi se sakrila iza njegovih stavova i one famozne odrednice da „prilozi objavljeni u rubrici ‘Pogledi’ odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista“, Politika je prešla svaku granicu moralnog, profesionalnog i dopustivog.

Ako je pak prevarena – ako je neko hteo da je diskredituje ili da sakrije svoj identitet, a nadležni to nisu proverili – to opet ne priliči listu koji pokušava da se predstavi kao ozbiljan i u kojem, ako sledimo tu logiku, svako može da objavi šta hoće, pod kojim god imenom i slikom želi, jer to jednostavno niko neće dodatno kontrolisati.

Bezobzirnost i neprofesionalnost Politike

No, vratimo se onom najbitnijem – sadržaju. Tekst o kojem je reč baziran je na tezi da nasilje čine i muškarci i žene, i da je greška da se zločini u centrima za socijalni rad posmatraju samo u kontekstu rodno zasnovanog nasilja. Sam po sebi, ovaj stav je legitiman i svako ima pravo da ga iznese (baš kao što i svako ima pravo da mu se usprotivi, da ga posmatra kao mizoginog i šovinističkog, ili da na njega reaguje). Međutim, odbrana takvog stava potkrepljena je duboko šovinističkim i diskriminatornim stavovima, generalizacijama koje nisu potkrepljene činjenicama, selektivno prezentovanim tvrdnjama i ličnim kvalifikacijama koje su predstavljene kao neoborive činjenice – tim pre što ih, jelte, potpisuje navodni ekspert.

Navodni dr Veličković hajku počinje već u drugoj rečenici. Nakon što je u prvoj objasnio da će se baviti nedavnim ubistvima, odmah konstatuje:

„U žižu su, naravno, odmah spremno uskočile agresivne feministkinje, koje su i ovu tragediju iskoristile za svoju političku agendu.“

Da je u Politici preostalo iole profesionalnosti i obzira, ovakva rečenica se u njoj ne bi pojavila – pod lažnim ili pravim imenom, svejedno. Jer, čime autor potkrepljuje tezu da su feministkinje (sve, dakle) agresivne?

I kako se njihova agresivnost manifestuje?

O čemu bi te agresivne feministkinje uopšte trebalo da se izjašnjavaju, ako ne o ubistvu dveju žena i jednog deteta?

Smeju li agresivne feministkinje da zucnu ili im je bolje da štrikaju i feminizam prakticiraju u „svoja četiri zida“?

I, konačno, kako je tačno tragedija „iskorišćena“ u političke svrhe? Tako što su od nadležnih zatražene ostavke? Ili…?

Sve to se sasvim uklapa u poruku Zorana Milivojevića – estradnog bestseler psihoterapeuta – koji je u istoj toj Politici, samo par dana ranije objavio tekst u kojem je za ubistvo majke i deteta u Rakovici direktno optužio majku, koja navodno nije poštovala odluke suda i tako izazvala svog bivšeg partnera da nju izbode 50 puta, a njihovo zajedničko dete najpre zadavi, a potom tresne o beton (?!)

Ne odgovorivši na ova i silna druga pitanja koja su mu – da postoji u tri dimenzije – mogli postaviti urednici Politike, dr Veličković nastavlja:

„Kada je već reč o ženama i muškarcima, ne treba zaboraviti da praktično sva čedomorstva (ubistva beba) svuda u svetu čine isključivo žene, a gotovo nikada muškarci.“

Sada, dakle, imamo situaciju ne samo s agresivnim feministkinjama već i sa ubilački nastrojenim ženama („gotovo nikada muškarcima“). I ovde je navodni doktor zaboravio niz inače neizbežnih činjenica:

  • da žene (a gotovo nikada muškarci) često pate od postporođajne depresije što je kliničko stanje;
  • da su žene (a gotovo nikada muškarci) često odbačene od svojih partnera kada zatrudne;
  • da su neke žene (a gotovo nikada muškarci) kada se porode potpuno napuštene i prepuštene sebi…
  • i da su, kao takve, dovedene u iracionalno stanje u kojem ubiju svoje dete i za to teško krivično delo budu (uglavnom) propisno kažnjene. Sve je to zaboravio cenjeni „doktor“, a „previdela“ cenjena Politika.

    Bez ikakve ograde, bez ikakvog otklona, objašnjenja, tako se objavljuje činjenica koja bez tog otklona upućuje na zaključak da su upravo žene, a ne muškarci, te koje su sklone uništavanju svog poroda. Sve to se sasvim uklapa u poruku Zorana Milivojevića – estradnog bestseler psihoterapeuta – koji je u istoj toj Politici, samo par dana ranije objavio tekst u kojem je za ubistvo majke i deteta u Rakovici direktno optužio majku, koja navodno nije poštovala odluke suda i tako izazvala svog bivšeg partnera da nju izbode 50 puta, a njihovo zajedničko dete najpre zadavi, a potom tresne o beton (?!). Ako se malčice odmaknemo, čini se zapravo da je tekst navodnog dr Veličkovića odlično „legao“ cenjenoj Politici da se nekako opere i opravda zbog Milivojevićevog teksta koji je izazvao haos na društvenim mrežama i vrlo burnu reakciju „agresivnih feministkinja“.

Navodni dr Veličković još tvrdi kako su termini „ubice“ ili „monstrumi“ zapravo „jezik mržnje prema muškarcima koji srpski mediji, pod uticajem feminističkih grupa, u poslednje vreme rutinski koriste“. Termin „monstrum“ zaista jeste trend u medijima, i jeste prilično tabloidan i usmeren ka kreiranju dodatnih tenzija u društvu, ali u situacijama kakva je ona rakovička – taj isti termin čini se i neizbežnim. Jer, zaista, kako nazvati čoveka koji uradi ono što su uradila dvojica „junačina“ u poslednje dve sedmice?

Šovinizam, diskriminacija, glupost

S druge strane, ovde je glavno pitanje kada su to tačno srpski mediji pali pod uticaj feminističkih grupa. I ako već jesu, kako se to ne vidi u njihovom sadržaju, pa su žene i dalje dominantno označene kao nemoralne, nepoštene, glupave, inferiorne, a predstavljene uglavnom kao gomila nogu i razgolićenih grudi i zadnjica?

Konačno, navodni ekspert iznosi i tvrdnju da protiv nasilja moraju da se bore „sudovi i druge institucije“, a ne da „pravdu u porodičnim sporovima… dele centri za socijalni rad i nevladine organizacije koje te centre ‘obučavaju’“. Za razliku od drugih stavova dr Veličkovića, koji su šovinistički, diskriminatorni i glupi, ovaj je samo – glup.

No, zbog neobaveštenosti, neosetljivosti, neupućenosti i nestručnosti svojih „autora“ nijedan list, pa ni Politika, ne bi trebalo da se stavlja na stub srama – ako su takvi „autori“ dobri uredništvu, neka ih objavljuju, a neka ih čita ko hoće, mora i može. To se ipak ne odnosi na ostale stavove koje je izneo dr Veličković, s likom gospodina Kaufmana, bio on iz Politike ili van nje: novine koje su zaista pristojne, novine koje zaista poštuju profesionalne kodekse (a ne trude se samo da ih pametno zaobiđu), ne bi dozvolile da se na njihovim stranicama propagira mržnja prema ženama, netrpeljivost prema feministkinjama; ne bi dopustile paušalne ocene bazirane na selektivno plasiranim činjenicama; ne bi jedan blam (Milivojevićev) pokušale da speru neuporedivo većim (Veličkovićevim).

Pristojne novine jednostavno ne bi objavile ono što je objavila Politika. I tu svaka debata prestaje.

32 komentara za: “Blam Politike za sva vremena: Izmišljeni ekspert podstiče mržnju prema ženama

  1. Zdrav Razum

    Eh, ne volim kada novine objavljuju lažan info, ali feminizam danas ne zaslužuje ništa više do teškog podsmeha.

    18. јул 2017. at 20:55
    • M12

      a gde ovde, u slučaju ubijenih žena, vidite feminizam?

      18. јул 2017. at 21:53
    • Zvezdana Radovanovic

      osim sto treba da odgovorite na pitanje M12, mogu samo da napisem da ste vi smesni sa izjavom da je feminizam za podsmeh danas, jer su SVE normalne zene oko vas feministkinje. To podrazumeva zene koje zele da kontrolisu svoj zivot, prave svoje odluke, zive slobodno, bez straha da neki umobolnik misli da ima pravo na njeno telo i zivot. Dakle, za vas nisu feministkinje one koje imaju ulogu kucne pomocnice ili publike, one koje cute i istrpe “malo batina“, malo kontrole, zabrana, psihickog nasilja? Eh da, kako se lako sami otkriju svi sovinisti..
      p.s. za razliku od vas, ja smem da se potpisem.

      18. јул 2017. at 22:49
    • Aleksa

      A ti se preseli u Saudijsku Arabiju, tamo ćeš se osećati mnogo bolje sa takvim stavovima prema feminizmu koji je zaslužan i za ovo malo dostojanstva koje se ženama na Zapadu danas dozvoljava da imaju!

      19. јул 2017. at 01:14
  2. Pitam

    Kako vi, draga Tamara, kao tako dobar novinar, možete na prvu loptu da tekst nešto nazovete izmišljenim pre nego što to proverite?Da li je Gugl dovoljno relevantan izvor da biste na osnovu njega doneli zaključak da je ekspert izmišljen. Drugo, ne vidim ovde da ste kontaktirali drugu stranu, ali ste zato seli i popljuvali ove novine. Niste na Tviteru, nego na mediju zvanom Cenzolovka, ali ste ipak izbegli da se s dužnom pažnjom odnosite prema svojim čitaocima i napakovali neku svoju analizu u kojoj se bukvalno svaka reč zasniva na Vašem subjektivnom doživljaju. Takođe, uredništvo Cenzolovke pitam zašto je ovaj tekst nazvan „Blam Politike za sva vremena“, a tekst o izmišljenom intervjuu u Nedeljniku „Intervju“ sa Donaldom Trampom: Kako potera za ekskluzivom i tiražom može da sruši teško stečeni kredibilitet“. Nedeljnik se pravda da mu je intervju podmetnut. Možda je i „Politici“ podmetnut? Zašto urednik nije proverio? Zašto Vi niste proverili da li je proverio?

    18. јул 2017. at 21:43
  3. Zdraviji razum

    Ako je dr Veličković pseudonim, lako bi mogao da bude i Milivojevićev.
    Javno objavljen tekst ne treba da bude stvar ličnog ukusa. Mora da postoji odgovornost prema društvu za objavljenje stavove: autora, urednika i vlasnika medija.
    Kao što komentatorima tekstovima stoji upozorenje: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica…“, još veću odgovornost treba da imaju novinari.

    18. јул 2017. at 21:47
    • Marina

      „Javno objavljen tekst ne treba da bude stvar ličnog ukusa.“ Ovo posebno važi za autore koji se navode kao „eksperti, profesionalci, stručnjaci“. Jer njihovi „ekspertski, profesionalni, stručni“ stavovi, javno publikovani – imaju daleko veći uticaj na formiranje stavova čitalaca o određenoj temi nego tzv. „pisma čitalaca“. Stoga se mora dobro proveriti validnost takvog „ekspertskog, profesionalnog, stručnog“ autora, ali i pažljivo čitati i ne objaviti ako u tekstu ima i naznaka govora mržnje.

      20. јул 2017. at 13:45
  4. Transparentno

    Bravo Tamara!

    18. јул 2017. at 22:55
  5. Zoran Milivojević

    Blam cenzolovke za sva vremena

    Poštovna Tamara, u skladu sa novinarskim kodeksom, zamolio bih vas da mi navedete gde sam ja to u svom tekstu Medeijina osveta, objavljenom u Polititici, napisao bilo šta što je imalo značenje koje navodite u tekstu i u anterfileu: „direktno optužio majku, koja navodno nije poštovala odluke suda i tako izazvala svog bivšeg partnera da nju izbode 50 puta, a njihovo zajedničko dete najpre zadavi, a potom tresne o beton (?!)“.
    Pozdrav od kako vi kažete, estradnog bestseler psihoterapeuta, Zorana Milivojevića

    18. јул 2017. at 23:18
    • Jelena Trajkovic

      „Kako svaka savremena tragična priča, uključujući onu u kojoj je otac bacio pred majku zadavljeno dete, nakon čega ju je usmrtio nožem, ima svoju istoriju i svoj kontekst. Da majka nije ignorisala više odluka suda i sprečavala oca da viđa dete, možda se ova tragedija ne bi desila.“… Da biste zatim nastavili“ Da bi sistem sprečio ovakve tragedije, mora da ima integritet, objektivan i pravedan pristup koji uvažava prava svih uključenih, majke i oca, a pogotovo dece. Mora da ima delotvorne načine da svoje odluke i presude sprovede u delo. U protivnom, kako nepravda rađa nepravdu, a kako doživljena nepravda postaje opsesija i strast, postoji bojazan da ćemo imati još tragičnih slučajeva“. U prevodu sistem nije bio dovoljno efikasan da natera majku da poštuje sudske odluke, a sa da je bio ona ne bi mogla da uskraćuje pravo ocu da ga vidja, otac to ne bi doživljavao kao nepravdu i ne bi na tu akciju usledila još stravičnija reakcija. Jedino što Ste zaboravili u pisanju ovog teksta, mada Vaša „struka“ to nije smela da dopusti sebi, je da se u odnosu sa ljudima koji su nasilni i imaju poremećaje ličnosti, ne možete voditi opštim zakonima emotivne i socijalne inteligencije, da oni ne odgovaraju na pozitivne i negativne podsticaje, da uzroci njihovih dela ne leže u odnosu drugih prema njima, već se vode isključivo mehanizmima I pozivima svoje psihopatologije, što bi značilo da majka jeste nije mogla da uradi da spreči ovu nesreću, a čak i da se drugačije tj više pravedno ophodila prema bivšem suprugu, to bi verovatno delovalo potpuno suprotno. Nećemo ni spominjati to da je apsolutno neprihvatljivo da u trenutku kada su dve žene ubijene za nedelju dana, Vi govorite o sistemu koji ne funkcioniše, jer je zloupotrebljen od od strane zena, koje njime manipulišu i kojima sistem ništa ne može. Čak Ste u nekim od svojih komentara, kao odbranu svog stava u ovom slučaju, da sistem u borbi za očeva prava nije bio efikasan, jer je majka morala da plaća nekoliko puta novčanu kaznu, što znači da nije poštovala odluke suda.

      19. јул 2017. at 00:21
      • Zoran Milivojević

        Poštovana,

        napisali ste svoje tumačenje pročlitanog, ali ne ono što sam ja napisao. Zatim dajete vaše stučno raxumevanje patologije i upustvo kako treva sa emocionalno nestabilnim osobama. Ne znam šta ste po struci, ali sa vama se ne bih složio.
        Zato kvalifikacija „direktno otpužio …“ je vaša fantazija o napisanom, a ne ono što jeste napisano. Zato smatram da bi bilo korektno da obrišete takvo „objašnjenje“ onoga što sam ja napisao. Niti sam otpužio niti sam rekao da je izazvala njega da on to učini što je učinio. Ako ste već tako veliki moralni bič, onda budite profesionalni i to izbacite iz teksta jer tako spinujete javnost, uključujete se u medijsko i sajber-nasilničko linčovanje, što ne ide u prilog ni vama ni vašem portalu.
        Pozdrav, Zoran Milivojević

        19. јул 2017. at 01:40
        • Goran Milivojević

          Ovo je fake Zoran Milivojević.

          19. јул 2017. at 10:13
          • John

            Zoran Milivojević je po definiciji fake. Fake ekspert, fake psiholog, fake bilo šta. Jedino su mu mizoginija i strast prema „telesnom kažnjavanju“ pravi.

            19. јул 2017. at 10:52
        • Jelena Trajkovic

          Prvo Vam moram napomenuti da ja nisam posala članak niti je ovo moj portal. Ja sam čitalac . Drugo,svaki tekst je podložan ličnom tumačenju nas svih pogotovo kad se objavi javno. Trebalo Ste uzeti to uzeti i obzir kada Ste objavljivali ovako nešto ili bar biti precizniji u onome sto ste hteli da naglasite, a to je pretpostavljam da je nasilje univerzalno o da institucije ne funkcionišu. Ipak, tajming Vam je uzasan jer je članak nemoguće a ne dovesti u vezu sa ovim dogadjajem kojo se desio, čak i da ga niste spomenuli u tekstu,a na nesreću jeste. Sa mojim tumacenjem paihopatologije pocinioca bi se složili ljudi iz struke,sto Vi svakako niste. Jučerašnji tekst još jednog fiktivnog terapeuta je pretpostavljam način ovih novina da opere vas i vaše tvrdnje,odnosno da ih kvalifikuje kao legitimne. Nažalost, u slučaj je upleten čovek koji isto kao o vi nema veze sa strukom,ali se na sreću ne gura u nju ničim izazvan poput Vas. Politika je odavno postala mizogena žuta stampa, a vas i ovaj članak su samo doprineli do manjeg razumevanja problema i udovoljili porivima onog dela zenomrzacke iskompleksirane javnosti. Drugi svrhu i dobitak od njih nisam videla.

          19. јул 2017. at 11:01
        • Jelena Trajkovic

          Vi i Politika već danima intelektualno silujete ovu zaklanu ženu i dete i skupljate jeftine poene na njihovoj smrti. Molim Vas samo nemojte Vi pričati o etici.

          19. јул 2017. at 11:12
    • Zarko Markovic

      Cuvajte se laznog znanja.Ono je opasnije od neznanja.Poruka za sve estradne strucnjake.

      19. јул 2017. at 00:26
    • John

      „Bolje ćutati i biti smatran budalom, nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju.“

      A ti, Kizo, melješ k’o vodenica…

      19. јул 2017. at 02:39
    • svetlana

      cinjenica da vas nije sramota i da i dalje pokusavate da odbranite skandalozne i uzasne licne stavove koje ste izneli sakriveni iza navodnog „strucnog autoriteta“ govori jako mnogo, a ponajvise to da zdrav razum i ljudskost nisu kategorije koje dosezete.

      19. јул 2017. at 09:38
    • Maki

      Samo se ukpavate sa svakom vasom izjavom sve dublje i dublje.

      19. јул 2017. at 10:09
  6. Jelena Trajkovic

    Dodala bih da je Politika odavno postala mizogeni list i da im ovo nije ni prvi ni drugi put da objavljuju pro-sovinisticke tekstove, koje u nekim svojim delovima čak koketiraju sa fašizmom.

    19. јул 2017. at 00:24
  7. Todor

    Zasto se tako cudite.Procitajte clanke politike iz1912 i 1913 godine.zatim iz1988 i 1989 godine,1992 i 1993.Srescete se sa naciznom,fasizmom,rasimom,sovinizmom…..niti jedna ljudska gadost njima nije strana.

    19. јул 2017. at 10:18
    • Jelena Trajkovic

      Mene ne cudi. Ono sto me cudi je da dobar deo javnosti ovog kvazi strucnjaka naziva našim vrhunskim paihijatrom i staje na njegovu stranu jer su oni „razumeli“ kontekst, a mi nesrećne pomahnitale feministkinje i drugi,koji po sopstvenom deklarisanju to nisu,ali smatraju tekst sramnim ,mi smo retardirani.

      19. јул 2017. at 11:10
      • Alo, državo!

        „Pomahnitale feministkinje“ i glupi čitaoci, koji ništa ne razumeju, jer svima nešto „fali“, pa ne čitaju napisano, već „se projektuju“. I nasuprot njima – lekar opšte prakse; ne psiholog, ne psihijatar, već lekar opšte prakse, sa završenim kursevima, koji je psihoterapiju potpuno obesmislio i potpuno srozao na najniže grane, boreći se za to da uz melo edukacije – i mašinac i građevinac i agronom i ekonomista (uz svo veliko poštovanje profesionalaca ovih struka za bavljenje tim strukama) – uz malo edukacije – mogu postati „psihoterapeuti“. A zašto – da ima što širu „klijentelu“ kojoj će držati „edukaciju“ i tako zaraditi silne novce. Naravno, za uplaćeni dinar se ne dobije priznanica, ni fiskalni račun. A koliko je budžet time oštećen i ko sve „liže taj med“ – neka se zapitaju nadležni.

        19. јул 2017. at 17:08
  8. Radia

    Feminizam nije vodio ratove, nije gradio koncentarcione logore, mučio svoje protivnike…
    Njihove bitke su bile bitke z pravo glasa, obrazovanja, za bolje uslove rada… za sigurnost na ulici, za brigu o deci za socijalnu dobrobit, za prostore protiv silovanja za promene zakona.
    Ako neko kaže „Oh ja nisam feministkinja“,
    pitam : „Zašto?Šta je tvoj problem“?
    Dale Spender

    19. јул 2017. at 16:52
  9. Slobodanka Martinović

    Šezdesetih godina prošlog veka sam se kao mlada devojka smatrala slobodnom,savremenom, razumnom,odlučnom i veoma oštrom prema retkim pojavama
    unižavanja žene, bilo kada i bilo u kojoj situaciji.Ne sećam se ni mnogo nasilnih muškaraca iz moje i bliskih generacija. Jednostavno, vaspitanje je svakoga oslikavalo onakvim kako su izgrađeni u porodici.Već duže vreme sam u meni sasvim stranom okruženju i ako u mom rodnom Beogradu.
    NEGDE SE GENERIŠE LUDILO,ZAOSTALOST I DIVLJAŠTVO!Dva doživljaja nasilja u prevozu,verbalno i fizičko,u razmaku od nekoliko meseci, od strane dva mlada čoveka, su me definitivno u to uverila. Deca brzo rastu i postaju ljudi, ali ona nisu GOLUBOVI u parku kojima su dovoljne mrvice.Hiljadu je načina da izgradite zdravog i na nedaće OTPORNOG čoveka,onoga koji razume šta je život i šta su mu obaveze. Nije dovoljno da decenijama ostavljate“DETE DA SPAVA“ i da mu uveče date lovu za provod!

    19. јул 2017. at 18:47
  10. Miloš

    Ja ne znam kako ijedna strana feminizma može biti dobra, bez obzira na sve navedeno. Previše ste ljudi naivni.

    21. јул 2017. at 17:18
    • Jelena Trajkovic

      Ako po Vama nije dobro da se žene smatraju ljudskim bićima, da imaju pravo da se školuju, da imaju pravo na sopstvenu zaradu, da je nasilje protivzakonito, da je silovanje u braku nezakonito, da je loše što žene imaju pravo glasa, što imaju pravo da se udaju i razvede po sopstvenoj volji i nahođenju itd… Onda je Feminizam zaista loša stvar.

      22. јул 2017. at 23:26
  11. ludvig

    Na žalost i lično sam doživeo(što ne bih verovao inače da je moguće)da je tzv.Politika-koja za mene nije uopšte kredibilna-nije objavila jedan moj komentar koji je bio sročen objektivno i ticao se jasnih činjenica.
    Kuda ovo sve vodi-to ni oni sami ne mogu da predvide-uglavnom tonu sve dublje i dublje u živo blato i žele sa sobom da povuku što više mogu.

    22. мар 2022. at 18:19

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend