17. apr 2020.

Neznalica u pandemiji

Da je danas magazin NIN ono po čemu je bio poznat – časopis sa vrhunskim novinarima, kolumnistima i kritičarima – ovo reagovanje bilo bi objavljeno u tom nekada uglednom nedeljniku. Međutim, znajući da bi tekst reagovanja bio „iskasapljen“ od strane uredništva, kao što se već više puta desilo kada je NIN prenosio određene stavove predstavnika Ministarstva kulture i informisanja ili informacije iz naše kuće, reagovanje na tekst–politički pamflet pod naslovom „Epidemija neznalica“, autorke Radmile Stanković, objavljen u NIN-u 16.4.2020. godine, prinuđeni smo da postavimo na sajtu Ministarstva.

Foto: Cenzolovka, Perica Gunjić

U svom novinarskom radu neretko sklona verovanju „čaršijskim pričama“ i prenošenju informacija iz neproverenih ili nepouzdanih izvora, te u skladu s tim prekrajanju činjenica i kreiranju neke samo njoj i njenim političkim mentorima znane realnosti, autorka teksta je ovaj put prešla granice pristojnosti, o profesionalnosti da i ne govorimo. Pre nego što uperi prst u čitavo Ministarstvo i bez ikakvog utemeljenja etiketira zaposlene u njemu, novinarka Stanković bi u skladu sa dobrom novinarskom praksom trebalo da proveri  činjenično stanje.

A činjenice govore sledeće. Vlada Republike Srbije preduzela je niz mera za suzbijanje negativnih efekata pandemije Kovida-19, a neke od njih su posebno povezane sa sektorom kulture, umetnicima, umetničkim kolektivima, kulturnim operaterima, kulturnim institucijama i organizacijama. Usvojen je Program ekonomskih mera u iznosu od 5,1 milijarde evra. Posebna davanja su namenjena mikro, malim i srednjim preduzećima, za koja će biti izdvojeno 700 miliona evra, a deo toga opredeljen je i kulturi odnosno audio-vizuelnom sektoru. Jedna od usvojenih mera je da će svakom punoletnom građaninu biti isplaćen iznos od 100 evra u dinarskoj protivvrednosti, uljučujući zaposlene u oblasti kulture. Plate u javnim organizacijama i ustanovama kulture ostaju na istom nivou, a privremeni ugovori neće biti otkazani.

Od samog početka vanrednog stanja uzrokovanog pandemijom Kovida-19, Ministarstvo kulture i informisanja aktivno se zalaže da niko od radnika u kulturi ne ostane bez prihoda. Vladi je upućen konkretan predlog mera odnosno pomoći u iznosu od po 30.000 dinara mesečno, u naredna tri meseca, koja bi bila uplaćena na račune reprezentativnih udruženja u kulturi radi dalje distribucije samostalnim umetnicima, saglasno broju umetnika koji se vode u evidenciji.

Kada je reč o tome da su „umetnici učinili sve“, kako tvrdi autorka teksta, Ministarstvo je od Koordinacionog odbora reprezentativnih udruženja tražilo preciznu evidenciju samostalnih umetnika, u kojoj je taksativno navedeno kome je sve od samostalnih umetnika uskraćeno ili u većoj meri onemogućeno bavljenje svojom delatnošću, imajući u vidu da u kategoriji samostalni umetnik postoji širok dijapazon delatnika koji nisu svi jednako pogođeni aktuelnim dešavanjima. Takvu evidenciju Ministarstvo kulture i informisanja nije dobilo, ali je uprkos tome izašlo s predlogom da se svim samostalnim umetnicima linearno dodeli pomoć, kako bi se stvari ubrzale i podrška stigla na vreme.

Možda Radmila Stanković ima vidovite sposobnosti pa zna da su svi samostalni umetnici usled pandemije jednako ugroženi odnosno da su svi na ivici gladi i da nemaju za golu egzistenciju. Isto tako verujemo da u novinarkinom univerzumu budžet jedne države predstavlja neku apstraktnu kasu iz koje se uzimaju sredstva u skladu sa željama i potrebama ministarstava. Vidovitost i verovanja su dozvoljena, ali u novinarskom poslu spekulacije i improvizacije nisu dozvoljene ili barem nisu poželjne. Kada se već bavi modalitetima pomoći samostalnim umetnicima koje su primenile druge države, novinarka Stanković trebalo bi da zna da je jedna od zemalja koje u svom tekstu pominje kao uslov navela da je pomoć namenjena „samostalnim umetnicima koji mogu dokazati da im je zbog posebnih okolnosti uslovljenih korona virusom onemogućeno ili bitno otežano obavljanje umetničke delatnosti“. Ministarstvo kulture i informisanja u svom predlogu za državnu pomoć samostalnim umetnicima nije postavljalo nikakve uslove, što svaki dobronameran građanin Srbije može lako da ustanovi.

Sagledavajući sve aspekte i načine na koji se NIN bavi kulturnom scenom u Srbiji, pokazalo se da uredništvo te medijske kuće i novinarka Stanković u svojoj političkoj ostrašćenosti nisu u stanju da razluče istinu od laži, profesionalizam od laicizma, dobru volju od patološke želje i potrebe da sve izgleda crno iako je stvarnost daleko od toga. Izreka kaže da „pola istine je često jedna velika laž“. Čitajući tekst „Epidemija neznalica“ možemo samo da zaključimo da je nedostatak promila istine ne često, već uvek, najveća laž. I umesto što na prostački i bulevarski način vređa pomoćnicu ministra, gospođi Stanković bilo bi bolje da smanji svoju zluradost i neobaveštenost i to u korist objektivnosti i korektnosti u pisanju.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend