
Foto: N1
Sve su češći napadi na novinare u centru Beograda, u blizini šatorskog naselja u kome se nalaze pristalice vlasti. Novinarku Insajdera je opkolila grupa muškaraca i uz pretnje nasiljem je naterala da obriše materijal koji je snimila, novinar Foneta je pretučen, ekipi televizije N1 je slomljena kamera. U svim navedenim slučajevima, kako tvrde novinari, policija nije pravovremeno i adekvatno reagovala da ih zaštiti.
“Situacija je sve opasnija za novinare u Srbiji, i to nije samo moja opservacija nego i drugih novinarskih organizacija. Kako su se protesti zbog tragedije u Novom Sadu intenzivirali, tako su i novinari postali sve manje bezbedni. Jednostavno su na meti, a policija ne radi na tome da ih odbrani od napada ili osigura bezbednost, tretira ih kao demonstrante i tako se ophodi prema njima, čak i kada se jasno identifikuju,” kaže Atila Mong.
Ono što bi trebalo da bude neupitno je pravo, da novinari budu prisutni i da izveštavaju, a policija ima obavezu da obezbedi da nesmetano rade. U nekim situacijama kada su protesti nasilni, policiji je teško da momentalno razazna ko su novinari, i da adekvatno reaguje, zato je neophodna edukacija policije. Sa druge strane, kada se desi nasilje nad novinarima, bilo od strane policije ili nekog drugog, mora da usledi temeljna istraga nadležnih organa o tome. To je obaveza vlasti na koju i Komitet za zaštitu novinara stalno podseća, ali po rečima Monga – ne vide da vlast u Srbiji to i radi.
“Uočavamo da je ciklus nasilja zapravo počeo verbalnim napadima i prljavom kampanjom protiv nezavisnih i istraživačkih novinara. Takvi komentari dolaze od političara na visokim funkcijama, uključujući i predsednika. Deo tog ciklusa je i opstrukcija rada novinara, kada ih vlast ne pušta da prisustvuju događajima i pres konferencijama. Naravno, oni koji izveštavaju sa protesta su prvi u redu da budu žrtve nasilja. I kada vlast verbalno napada novinare, onda je i onima koji učestvuju na protestima lakše da ih fizički napadnu. Važno je da ukažemo i na princip nekažnjivosti. Slučajevi napada na novinare se retko isteraju do kraja i počinioci nasilja uglavnom ne odgovaraju. Nema političke volje da se počinioci krivično gone,” naglašava Mong.
On dodaje da Evropska Unija ima moć nad vlastima u Srbiji, Komitet za zaštitu novinara i druge organizacije rade na tome da informišu međunarodne aktere, članove Evropskog parlamenta i drugih institucija o tome kroz šta prolaze novinari u Srbiji. EU može da traži da se uvedu neke institucije, poput Radne grupe za bezbednost novinara koja se time bavi ili incidenti mogu da se konstatuju u izveštajima Evropske komisije. Ali, taj pritisak spolja može da ide samo do određene granice.
“Srbija je specifična jer je u toku nerešena politička kriza zbog koje se ove stvari dešavaju novinarima. Ali, i u drugim zemljama smo videli da novinari imaju slična iskustva sa policijom – čak i u Grčkoj, Holandiji – posebno ako su protesti tako nasilni i ako su velike podele u društvu. Ne postoji univerzalni recept kako se to rešava. Ali, ja mislim da Evropska unija ima moć da pritisne vlast u Srbiji da krene da rešava ovaj problem. A mi u Komitetu za zaštitu novinara smo tu da utičemo na Evropsku uniju da se time pozabavi,” rekao je Atila Mong, predstavnik za Evropu – Komiteta za zaštitu novinara.
Tabloidi brišu tekstove u kojima blate studente zato što moraju da dokažu da su tačni da im ne ugase portale
Dezintegracija javnosti preko TV dnevnika: Gledaoci žive u različitim simboličkim realnostima
Novi rijaliti na Pinku pred presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije: Ponižavanje žrtve i relativizacija tragedije novinara koga je ubila država
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.