02. jul 2018.

Suđenje za ubistvo Ćuruvije: Slučajno ili namerno odsustvo volje nadležnih institucija

Na osnovu svih činjenica i svega onoga što se u međuvremenu dešavalo u sudskom postupku za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije može se zaključiti da se za optužene u ovom procesu priprema oslobađajuća presuda . Gotovo dve decenije nakon ubistva Ćuruvije, suđenje je pri kraju. Na optuženičkoj klupi nisu se našli nalogodavci, dok je neposredni izvršilac i dalje u bekstvu iako se godinama zna gde živi.

Niz činjenica ukazuje na to da nadležne državne institucije nemaju volje da procesuiraju sve odgovorne za ubistvo Slavka Ćuruvije, novinara, glavnog urednika i vlasnika Dnevnog telegrafa i Evropljanina 1999. godine.

Optuženi u ovom postupku su nekadašnji funkcioneri i operativci Državne bezbednosti – načelnik resora DB Radomir Marković, načelnik beogradskog centra DB Milan Radonjić, glavni obaveštajni inspektor u Drugoj upravi resora Ratko Romić i pripadnik rezervnog sastava tog resora Miroslav Kurak koji je već godinama u bekstvu.

Suđenje četvorici pripadnika službe Državne bezbednosti počelo je 2015. godine.

Od tada, do danas, neposredni izvršilac ovog ubistva Miroslav Kurak nalazi se u bekstvu.

Iako mu je po nalogu suda određen pritvor i za njim raspisana poternica, državni organi Srbije nisu ga locirali niti uhapsili.

Ipak, pitanje je koliko se za njim intenzivno traga.

Nadležne institucije ne reaguju dok se “tragovi hlade”

U vreme pokretanja istrage svi mediji su preneli slike sa sajta Wildtanzaniatrails, na kome se reklamira safari lov u Tanzaniji. Tada se znalo da Kurak živi i radi u toj afričkoj zemlji, a njegovo ime nalazilo se i na spisku nacionalnog udruženja lovaca u toj zemlji.

Do danas nadležne institucije i predstavnici vlasti nisu saopštile da li je Srbija toj afričkoj zemlji uputila zahtev za informacije o njemu, kao i da li je tražila njеgovo hapšenje i izručenje, a fotografije Kuraka kao i informacije nestale su u međuvremenu sa stranice o safariju u Tanzaniji.

Mediji su prenosili da je Kurak sve ove godine u kontaktu s bivšim operativcem DB-a Draganom Filipovićem Fićom, koji je u vreme Radomira Markovića bio zadužen za specijalne operacije DB-a. Filipović takođe nije bio u Srbiji od pokretanja akcije Sablja i otkrivanja počinilaca političkih ubistava.

Prema pisanju Blica, krajem decembra 2015. godine, ubrzo nakon što je podignuta optužnica, Filipović se vratio u Srbiju, što je odmah povezano s uticajem upravo na svedoke u slučaju Ćuruvija. Za njim, za razliku od Kuraka, Srbija nije ni tragala jer ni za šta nije optužen.

Na privođenje Miroslava Kuraka i ubrzavanje sudskog procesa pozvala je prošle godine i Komisija za istraživanje ubistva novinara čiji je predsednik Veran Matić.

Prema Komisiji, javnost ima pravo da zna čeka li država Srbija da se on pojavi na nekoj od evropskih granica, ili ima konkretan plan da otkrije gde se skriva i da ga privede.

Smena inspektora koji je došao do ključnih dokaza o ubistvu

Dragan Kecman je bio načelnik beogradske Uprave kriminalističke policije i šef Radne grupe za istraživanje smrti novinara. Njegov tim je rasvetlio ubistvo Slavka Ćuruvije što je dovelo do podizanja optužnice za ubistvo novinara, 15 godina nakon tog zločina. Kecman je na tu poziciju postavljen u januaru 2015, a već sledeće godine je bez jasnog obrazloženja i smenjen. O razlozima njegove smene čula su se kontradiktorna objašnjenja.  Tako je v.d. direktora Policije Vladimir Rebić saopštio da je Kecman rasterećen funkcije načelnika da bi mogao da se posveti reševanju važnih slučajeva.

„Kecman je upućen u načelstvo UKP-a u sedištu Ministarstva unutrašnjih poslova, kako bi se, zbog važnosti slučajeva ubijenih novinara u Srbiji, u potpunosti posvetio njihovom rešavanju. Obavljajući dve značajne funkcije istovremeno, načelnika beogradske Kriminalističke policije i prvog čoveka tima za istraživanje ubistava novinara, Kecman nije mogao da pruži maksimalan doprinos na obe pozicije“, naveo je Rebić.

Samo nekoliko dana nakon ovog Rebićevog objašnjenja, oglasio se ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović koji je izjavio da je Kecman smenjen s funkcije načelnika beogradskog UKP-a jer je loše radio svoj posao.

To, međutim, prema tvrdnjama samog Kecmana nije navedeno u Rešenju o njegovoj smeni. U saopštenju kojim se oglasio povodom razrešenja Kecman je, između ostalog, naveo „da je kao član Komisije za istraživanje ubistava novinara nastojao da utvrdi istinu“ i da „nekome izgleda smeta što je istraga na korak od rešenja slučaja ubijenog novinara Milana Pantića“.

On je tada upitao da li je njegovo razrešenje poruka ubicama novinara i građana ove zemlje da sada opet mogu bez ikakvih prepreka i komplikacija da likvidiraju one koji drugačije misle.

Predsednik Komisije za istraživanje ubistva novinara Veran Matić upozorio je na to da je Kecmanovo svedočenje u postupku za ubistvo Ćuruvije svedeno samo na detalje oko oduzimanja traka s razgovorima, iako je on jedan od glavnih svedoka koji je mogao da da bitan doprinos u razjašnjavanju ubistva Ćuruvije, pošto je napisao optužnicu i najduže od svih operativaca radio na ovom slučaju.

Takođe, prema pisanju nedeljnika NIN, prisluškivani razgovori ukazivali su na to da je planirano i ubistvo Dragana Kecmana, inspektora koji je došao do ključnih dokaza u ovom slučaju.

Dvojici okrivljenih ublažena mera – iz zatvora u kućni pritvor

Prošlu godinu u ovom slučaju obeležilo je i puštanje u kućni pritvor dvojice okrivljenih za ubistvo Ćuruvije nekadašnjim pripadnicima službe Državne bezbednosti- Milanu Radonjiću i Ratku Romiću koji su uhapšeni 2014.

Optužnica Radonjića zajedno sa Radetom Markovićem tereti za podstrekivanje na ubistvo, a Romića i Kuraka za teško ubistvo u saizvršilaštvu.

Prema optužnici, Ćuruviju je 11. aprila 1999. godine ubio Miroslav Kurak, a saučesnik mu je bio Ratko Romić koji je drškom pištolja udario Ćuruvijinu prijateljicu Branku Prpu u glavu.

Radonjića i Romića je sud 2017. pustio da presudu i suđenje sačekaju u kućnom pritvoru, sa nanogicom, iako su optuženi za ubistvo.

Na odluku o prebacivanju Radonjića i Romića u kućni pritvor burno su reagovali i Fondacija Slavko Ćuruvija i Komisija za istraživanje ubistva novinara.

Vearan Matić tada je rekao da posebno zabrinjava činjenica da su pojedini svedoci u izjavama pred sudskim većem izjavljivali da im je prećeno, a da još nije utvrđeno ko im je pretio, niti je završeno saslušanje svih svedoka.

Izuzimanje snimaka kao ključnih dokaza

Nakon odluke suda da dozvoli Radonjiću i Romiću da se brane sa slobode, sudsko veće na zahtev odbrane, 24. aprila 2018. donosi odluku  da se iz predmeta izuzmu kao dokazni materijal trake s podacima s baznih stanica. Prema pisanju NIN-a reč je o podacima Mobtela sa baznih stanica neposredno pred ubistvo Ćuruvije, sačuvanih na devet diskova koji su predati policiji, a iz kojih je jasno dokumentovano da su optuženi bili na mestu Ćuruvijinog ubistva i u to vreme međusobno komunicirali.

Veće je ovaj dokaz izuzelo uz obrazloženje da policija nije dala pisanu potvrdu o oduzimanju tog dokaza (diskova) od Mobtela.

Međutim, tu odluku je Apelacioni sud poništio 11. maja, vratio na novo odlučivanje i u rešenju  naveo da su navodi Veća Specijalnog suda u suprotnosti sa dopisom MUP.

„Čak i u situaciji eventualnog gubitka potvrde o privremeno oduzetim predmetima ili da ista nije ni izdata, navedeni dokazi nisu pribavljeni na nezakonit način, kako pogrešno utvrđuje prvostepeni sud”, navedeno je u rešenju Apelacionog suda.

Sudsko veće, međutim 12. juna 2018. pod drugi put donosi rešenje o izuzimanju ovog dokaza. Na to rešenje je tužilaštvo uložilo žalbu pa se čeka nova odluka Apelacionog suda.

Predsednik Komisije za istraživanje ubistva novinara rekao je za NIN da je sudsko veće ovim odlukama praktično donelo oslobađajuću presudu.

„Sudsko veće tvrdi da trake nisu pribavljene na zakonit način mada je potpuno jasno da MUP ima dokumenta i za prvih 30 oduzetih traka Mobtela kao i da je na poziv službenika Mobtela da je pronađeno još deset traka za period u kojem se dogodilo ubistvo, policijski službenik uputio dopis da preuzme te trake i da je na tom dokumentu službenik Mobtela potvrdio da je predao te trake“, rekao je za NIN Veran Matić, predsednik Komisije. Sporne diskove preuzeo je inspektor Dragan Kecman koji je bez jasnog obrazloženja smenjen 2016. sa funkcije načelnika beogradske Uprave kriminalističke policije.

Brnabić: Učiniću sve da se odgovorni za ubistvo novinara nađu iza rešetaka

Gostujući nedavno u Insajder debati sa predsednicom Vlade Anom Brnabić, predsednik Udruženja novinara Srbije Vladimir Radomirović upitao je premijerku kako se oseća kao predsednica Vlade u zemlji u kojoj još niko nije odgovarao ni za jedno ubistvo novinara.

„Osećam se strašno. Ali ja pretpostavljam da ako imamo suđenje, da je to do sudstva. Ne možete više, stvarno ne dozvoljavam da se za nedostatak efikasnosti sudstva, obraćate predsednici Vlade. Mi imamo tri grane vlasti, tako da se lepo obratite sudstvu“, rekla je Brnabić.

Na ovu konstataciju predsednice Vlade, Radomirović je obrazložio da se njoj obraća i zbog toga što je jedan optuženi za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije 1999. i dalje u bekstvu.

„I ova država ne radi ništa da ga privrede pravdi“, rekao je, između ostalog, Radomirović i upitao premijerku šta će učiniti da ubistva novinara dobiju svoj epilog.

„Ja ću svakako uraditi sve što mogu da ti ljudi budu iza rešetaka, koliko ja mogu nakon 17 godina“, rekla je Brnabić odgovarajući na pitanja Radomirovića o slučaju ubistva Ćuruvije i ubistva novinara Milana Pantića.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend