Porodica premijera iznad zakona?

Psovke i prijetnja koju je Velizar Marković, rođeni brat crnogorskog premijera Duška Markovića, nedavno uputio novinaru lista Dan Vladanu Otaševiću, bili su uvod u pravu lavinu negodovanja i optužbi na političkoj i medijskoj sceni Crne Gore.

Otašević je pokušao da od Velizara dobije broj telefona njegovog brata od strica Radoja, koji je prethodno ispred svoga doma u Mojkovcu imao incident sa političkim aktivistima opozicionih Demokrata, koji agituju u susret lokalnim izborima u tom gradu.

Na prijetnje Markovića žestoko su reagovali u Danu, čiji je glavni urednik Duško Jovanović ubijen ispred redakcije tog lista u maju 2004. godine. Riječi osude i protesta čule su se i od strane Društva profesionalnih novinara Crne Gore ali i od opozicionih partija, koje to tumače kao nastavak zastrašivanja kritičara režima. Oglasio se i predstavnik OEBS-a za slobodu medija Harlem Desir, pozivajući na brzu istragu slučaja. Tužilaštvo u Bijelom Polju tim povodom formiralo je predmet, dok se sam Velizar Marković, kako je saopštila redakcija DAN-a, naknadno izvinio njihovom novinaru.

I kada se činilo da se strasti stišavaju, buru je ponovo podigao, niko drugi, nego premijer Marković. U saopštenju za javnost upro je prstom u Demokrate i list Dan, zbog, kako je konstatovao, političkih i medijskih pritisaka na njegovu familiju.

„Radite svoj posao kako god želite, pišite, izmišljajte, konstruišite, vrijeđajte predsjednika Vlade, ali ostavite na miru moju porodicu! Ne dolazite na naša vrata! Ne provocirajte, ne idite tamo gđe ne žele da vas vide i ne nasrćite na porodični mir! Mojim Mojkovčanima želim da kažem da u naredna dva mjeseca, do lokalnih izbora, budu spremni na svakojake provokacije od strane Demokrata.“

Uslijedila ja nova žučna reakcija uredništva Dana ali i Bečićevih Demokrata, za koje je Markovićevo saopštenje klasična zamjena teza. Navode kako je na taj način premijer, koji je dugo pokrivao funkciju prvog čovjeka tajne policije, umjesto da osudi napad na novinara, samo pozvao na nastavak obračuna sa medijskim poslenicima i političkim neistomišljenicima u Crnoj Gori.

Da je Markovićevo saopštenje u najmjanju ruku neprimjereno, smatra i nevladin aktivista i politički analitičar Boris Raonić.

“Premijer Marković je tu napravio veliku grešku. On je iskusan političar i zna šta znače te riječi koje je saopštio. On, naravno, ovo nije uradio pod uticajem emocija, jer je dovoljno iskusan da se na taj način ne može pravdati ovakav izlet. Premijer mora biti osoba koja će zastupati sve građane, koja će spustiti tenzije. Koja će sebe, i sve svoje članove porodice i prijatelje, smatrati kao jednake svim ostalim građanima u Crnoj Gori.“

Za profesoricu književnosti Boženu Jelušić, iz Građanskog pokreta URA, slučaj Marković ilustruje potpunu kompromitaciju javne debate u Crnoj Gori.

“Očigledno je da opozicija u jednom dobrom dijelu uspijeva da na vidjelo izvuče i bahatost i nepristojnost reakcije, i gubitak kontrole. A on se događa sa pozicije sa koje to ne bi smjelo da se javi. Zbog toga to premijer sebi nije smio da dopusti, da on štiti samo svoju porodicu. Mnoge porodice u Crnoj Gori su ugrožene i mnogi ljudi su iskusili gorki kolač pozicije na javnoj sceni.“

Da se sve dešava u atmosferi pojačane političke zategnutosti uoči jesenjih izbora u nekoliko crnogorskih opština, među kojima je i Mojkovac, rodni grad premijera Markovića, pokazuje video snimak Demokrata objavljen na društvenim mrežama, koje su ispred njihovog sjedišta u tom gradu, iz automobila navodno vrijeđali i prijetili aktivisti Markovićeve partije.

Upravo u činjenici da se bliže lokalni izbori, koji mogu biti od značaju za političku scenu na državnom nivou, Boris Raonić nalazi objašnjenje za scenario dizanja tenzija: “Ovoga puta baš u Mojkovcu. I idelan način za homogenizaciju biračkog tijela su upravo ovakve pojave, koje će, naravno, odgovarati i jednoj i drugoj strani. Na taj način se dodatno motivišu njihovi glasači, kroz tenzije a ne kroz kvalitetne programe i ljude koji treba da iznesu te programe.“

Božena Jelušić zaključuje: “Sada je u igri sve. I sva su izgleda sredstva dopuštena. Politička arena se posmatra kao jedan ring, u kome su svi udarci, pa i oni ispod pojasa, dozvoljeni. Mislim da bi svi trebalo da se osvrnemo na ovaj problem koji se javlja zbog narastajuće viralnosti i zbog promijenjenog izgleda javne debate i komunikacije među ljudima, da se dodatno stvari ne bi činili složenijim.“