
Saša Dragojlo (foto: BIRN)
Intervju novinara BIRN-a Saše Dragojla sa Momčilom Marjanovićem, bivšim članom Srpske napredne stranke, insajderom koji otvoreno opisuje partijsku paravojsku, sistem organizovanja napada na studente i građane, pritiske na birače i oružje skladišteno između Skupštine Srbije i Predsedništva, slobodnoj zoni nošenja vatrenog oružja pod zaštitom policije poznatoj kao Ćacilend, snažno je protresao javno mnjenje.
Ekskluzivno svedočenje sagovornika koji otkriva toliko da sebe inkriminiše, mnogi novinari bi objavili odmah, bez provere i bez druge strane. Saša Dragojlo se nije zaleteo, radio je na njemu mesecima, proveravao navode sagovornika kroz prepiske, fotografije, audio i video materijal. Izostavio je sve ono što nisu mogli nezavisno da potvrde, bez obzira što je zvučalo veoma uverljivo.
Tužilaštvo i policija ga, kaže, do danas nisu kontaktirali, a provladini mediji o intervjuu ćute.
Tišina sa druge strane je još jedan indikator sjajno odrađenih intervjua, jer nisu ostavili „slabu tačku” koja bi mogla da se napadne.
„Ova priča je ubola neuralgičnu tačku sistema. Na delu je Kvaka 22. Ako krenu da blate BIRN ili Marjanovića pred svojom publikom, znaju da će ta publika ipak otići da vidi ko je taj Marjanović i šta je to rekao. A to što je rekao je jako uverljivo, precizno, a u samom intervjuu je prikazan i deo dokaza. Videćemo narednih dana šta će smisliti propagandni magovi iz Izraela i ostali”, priča Saša Dragojlo u intervjuu za Cenzolovku.
TOK IPAK POKRENUO PREDISTRAŽNI POSTUPAK
*Ažurirano 16.10.2026, 15:12
Tužilaštvo za organizovani kriminal je u tokom dana potvrdilo za portal Danas da je pokrenut predistražni postupak povodom Marjanovićevih tvrdnji u intervjuu za BIRN.
Cenzolovka: Kako ste odlučili da napravite intervju sa Marjanovićem? Rekli ste da ste ga poznavali nekoliko meseci, kako je uopšte došlo do toga da se on odluči – ili pristane – na intervju?
Saša Dragojlo: Do sagovornika smo došli preko posrednika. Marjanović je izrazio želju da ispriča svoju priču iz srca naprednjačke tame i tražio je pravu adresu za to. Trebalo je steći njegovo poverenje.
BIRN možda nije mejnstrim medij, ali Momčilo je veoma brzo shvatio će njega i njegovu priču ozbiljno shvatiti samo ako to obradi kredibilan medij koji će njegove tvrdnje verifikovati, a kontrolisano javno mnjenje onemogućiti da ga diskredituje.

Saša Dragojlo i Momčilo Marjanović (Foto: Snimak ekrana/BIRN)
Uvek smo se nalazili na drugoj lokaciji
Cenzolovka: U stranci za koju je radio razvijena je netrpeljivost prema novinarima koje ne kontrolišu i prema nezavisnim medijima. Svaki kontakt sa Vama je mogao da bude za njega problematičan, čak i opasan. Mogao je da bude opasan i za Vas kao novinara. Da li ste komunicirali nekim specijalnim kanalima?
Dragojlo: Komunicirali smo prvo preko posrednika, a onda i direktno. Ne bih ulazio u tehničko-tehnološke detalje. O ozbiljnim i konkretnim stvarima smo pričali isključivo uživo. I to tako što smo se nalazili uvek na drugoj lokaciji, uglavnom menjajući nekoliko lokacija tokom jednog sastanka.
Cenzolovka: Šta je za Vas u toj priči bilo od najvećeg interesa za to da za nju sazna javnost?
Dragojlo: Marjanovićeva priča iznutra razara partokratiju SNS-a – iz prve ruke, nefiltrirano, direktno i detaljno. Opisao je sistem zloupotrebe javnih resursa, organizaciju partijske paravojske, pritiske na birače i zarobljavanje institucija, ali i koliko je sve otišlo daleko da se između parlamenta i predsedništva jedne države skladišti dovoljno vatrenog oružja da se započne građanski rat.
Ono što mi je kod Marjanovića od prvog susreta bilo fascinantno jeste njegova preciznost i direktnost. Praktično, sam je sebe inkriminisao i odbijao da govori o stvarima u koje lično nije bio uključen. I govorio je često „ne znam”, a to je nešto što jako cenim.
To ljudi generalno retko govore, a posebno oni koji žele da se predstave kao disidenti i koji, kako bi se dodvorili kritičnoj javnosti, uvek pominju braću, kumove i slične visoko profilisane razarače Srbije, bez ikakvih dokaza. Takvi zagađuju važne afere. To je kao u priči o dečaku koji je prizivao vuka, a kada je vuk stvarno došao, niko mu više nije verovao.
Cenzolovka: Kako ste se pripremali za intervju sa Marjanovićem? Koji su za Vas bili najveći etički izazovi?
Dragojlo: Mi smo se mesecima viđali, a Marjanović je nekoliko puta, iz straha za bezbednost i egzistenciju, menjao mišljenje o tome da li da izlazi u javnost. Ono što smo mi u startu odlučili jeste da intervju može ići samo zvanično, pod imenom i prezimenom, a ne anonimno. Prvo, jer on priča iz prvog lica – ono što je lično radio ili čemu je svedočio. To je moćna pozicija i autentičnost ne bi mogla da se postigne anonimnošću.
On i ja smo gradili odnos kroz svaki susret. Naša pozicija je bila da se javi kada odluči da progovori javno i da smo tu za njega kada je reč o bezbednosti. Nismo ga pritiskali niti podsećali, jer je njegova glava u pitanju. Objasnili smo mu i sve posledice odluke da izađe javno.
On je pokušavao da se pripremi za to, da nađe određenu zaštitu i sigurnost. Nakon nekog vremena, javio se da je spreman. Onda se nakon nedelju dana pred snimanje intervjua ponovo predomislio. Međutim, kod njega se videlo da je prelomio u nekom dubljem smislu – i da ne želi više da bude deo tog malignog sistema. Zbog tog uverenja koje sam video u njemu, sve vreme sam imao osećaj da je samo pitanje trenutka kada će prelomiti.
Cenzolovka: Marjanović iznosi vrlo teške optužbe protiv određenih ljudi koje imenuje, kao što je direktor Novosadske toplane Nenad Barac. Šta ste sve i na koji način proveravali? Koliko je novinarskog rada i vremena bilo potrebno da proverite navode i da ih predstavite publici? Dragojlo: Marjanović je imao dosta dokaza: direktnih prepiski, fotografija, audio i video materijala. S obzirom da je trajalo mesecima, priča se polako slagala, a detalji proveravali. Osobe koje je pominjao su već iza sebe imale „dela”. Znači ostavljale su tragove. Takođe, mi nismo objavili sve što je Marjanović rekao, iako je delovalo uverljivo, jer nismo mogli nezavisno da potvrdimo verodostojnost ili je bilo uključeno previše likova. Ulaganje vremena u te provere ne bi opravdalo javni interes. Odlučili smo da finalni intervju bude samo ono što je čvrsto, od najšireg javnog interesa i čemu je on lično prisustvovao ili je radio.MARJANOVIĆ IMA DOKAZE: PREPISKE, FOTOGRAFIJE, AUDIO I VIDEO ZAPISE
Cenzolovka: Marjanović je, po sopstvenom priznanju, godinama bio deo sistema koji opisuje. Očigledno je došao u ozbiljne probleme sa ljudima koji su u tom sistemu učestvovali, među kojima ima i ozbiljnih kriminalaca, kao što i on sam svedoči. Očigledno je zabrinut za bezbednost svog deteta i svoju. Kako ste procenjivali njegove motive i koliko je novinarski bilo važno objasniti te motive u intervjuu?
Dragojlo: Kao i kod svakog čoveka, motivi su kompleksni. Kad bi tebe i mene pitali zašto radimo ovaj posao, možda bismo kao razlog naveli jednu stvar – onu koja nam dobro zvuči ili deluje uverljivo – ali sam siguran da se u dubinama uvek krije koloplet motiva. Moj utisak je da je tako i kod Marjanovića.
Strah za ličnu bezbednost i sukob sa opasnim ljudima u SNS-u, ali definitivno i svest da je svet u kome je godinama obitavao – i od njega profitirao – duboko pogrešan. Mislim da je studentska pobuna tome doprinela.
Mislim da Marjanović veoma voli svoju ćerku. Mislim da želi da njegova ćerka živi u nekom boljem društvu i ne želi da se u društvu pitaju ljudi koji bi lomili kičme nečijim ćerkama.
Na kraju krajeva, njemu bi daleko bolje bilo da je odustao od intervjua i napravio dil sa svojim bivšim pajtašima. Oni mogu da mu daju mnogo novca, a mi samo da mu damo platformu da govori. Ali on to nije učinio. Rizikovao je, ali je učinio veliku stvar – možda čak istorijsku.
Cenzolovka: Kako se postaviti prema sagovorniku koji je istovremeno i svedok i učesnik, a da ga intervju ne pretvori ni u heroja ni u „pokajnika“ koji se rehabilituje kroz medije?
Dragojlo: Profesionalno. Kritički. Posmatrajući ga kao čoveka u svoj svojoj punoći i složenosti. Sam Marjanović je mnogo olakšao. Čoveka koji „ispoveda” i priznaje sopstvene „grehe” direktno u kameru, ne tražeći nikakvo opravdanje, ne morate previše novinarski pritiskati.
Cenzolovka: Reakcije javnosti su velike. Da li je Vas ili sagovornika kontaktirao neko ko je nadležan za istragu ovih navoda, tužilaštvo ili policija?
Dragojlo: Niko me nije kontaktirao. Standardna praksa u zarobljenoj državi. Ne očekujem to, jer bi time zmija uzela da grize sopstveni rep. A od Marjanovića do „glave” nije daleko.
Cenzolovka: Da li je posle intervjua bilo napada na Vas, pretnji ili kampanje blaćenja na mrežama ili u medijima pod kontrolom vlasti?
Dragojlo: Kampanja blaćenja je standardna za BIRN-ove priče. Ali to su očigledno botovski napadi. Često blago retardirani. Uglavnom su pohvale. Direktnih pretnji nije bilo. Mislim da bi im se to vratilo kao bumerang, posebno pred izbore. Međutim, meni je najinteresantnije to što naprednjački mediji uglavnom ćute. Ova priča je ubola neuralgičnu tačku sistema. Na delu je Kvaka 22. Ako krenu da blate BIRN ili Marjanovića pred svojom publikom, znaju da će ta publika ipak otići da vidi ko je taj Marjanović i šta je to rekao. A to što je rekao je jako uverljivo, precizno, a u samom intervjuu je prikazan i deo dokaza. Videćemo narednih dana šta će smisliti propagandni magovi iz Izraela i ostali.
Cenzolovka: Jedan od ciljeva istraživačkih novinara je da njihova otkrića dovedu do promena u društvu. Da li ih očekujete posle ovakvog svedočenja? Dragojlo: Ne znam da li je ova priča uticala na javno mnjenje. Nadam se. Neki ljudi koji se bave analizama tvrde da ova ispovest bode meki trbuh SNS glasača. Onih koji nisu indoktrinirani lojalisti. Oni koji samo veruju u priče o miru i stabilnosti. Ili poznatom zlu. Ali Marjanović je tako detaljno opisao to zlo, da se relativno pristojnom čoveku zgadi život. Počneš da razmišljaš. Možda nije sve tako bajno i sjajno. Možda taj Ćacilend nije najslobodnije mesto na svetu, kako kaže predsednik. Definitivno je slobodna zona nošenja vatrenog oružja. I to pod zaštitom policije. To je ono što je zastrašujuće.DETALJNI OPIS ZLA OD KOG SE SVAKOM PRISTOJNOM ZGADI ŽIVOT
Filmovi o novinarima i za novinare
Ubistvo u Ulici Slavka Ćuruvije
Viktor Marković o skidanju „24 minuta” sa programa: Sad tek ne može niko ništa da nam zabrani
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.