18. nov 2026.

Nemanja Rujević: Išao ćup na vodu

Ima onaj vic kad neki bogat poslovni čovek letuje u meksičkom pomorskom seocetu. Poranio je, tek je svitanje, i gleda mirno more. Primeti pecaroša koji sa malenog čamca začas upeca dve oveće ribe i vraća se na obalu.  

– Oh, pa Vi baš sjajno pecate, nikad nisam video tako spretnog čoveka! Ali, zašto samo dve ribe?

– To je mojoj porodici dosta za danas.

– Pecajte više, višak prodajte i steknite kapital!

– Šta će mi?

– Pa da kupite pravi ribarski brod i hvatate još više ribe.

– Zašto?

– Da biste zaradili više i kupili čitavu flotu. Mnogo ćete raditi, nema slobodnih dana niti bolovanja, ali ćete se obogatiti!

– A onda?

– Onda posle tridesetak godina više ne treba da radite. Možete da se preselite u neko mirno seoce i pecate onako, za svoju dušu.

Tako nekako, kao u priči o ribaru, stvar stoji sa našim kablovskim televizijama. Otkako je Telekom kroz kabl pustio N1 i Novu S, svi imaju sve – kao što je bilo nekad, pre nego što je došao Vučić.

Ali, isto kao u priči o ribaru, ukrug se išlo uz silne peripetije. Spaljene su milijarde evra na kablovski rat državnog Telekoma protiv privatnog SBB-a, što je bio rat prikosnovenog lidera opozicije protiv medija koji ga kritikuju.

U tom je ratu Telekom-Vučić preplaćivao male ponuđače kablovske televizije, pa su se tim parama kupovale nove televizije. Preplaćivao, zatim, prava na sportske prenose. Na kraju, u najbizarnijoj epizodi, preplatio i delove Junajted grupe te je deo otišao (pa vi recite da nije smešno) baš Draganu Šolaku od kojeg je režim godinama pravio đavola.

U borbi protiv „konkurencije“, Telekom-Vučić je osnovao ili finansirao dvadesetak televizija. Od franšiza (Juronjuz, Njuzmaks, Blumberg), preko onih iz kosmosa bračnog para Joksimović (Tanjug, K1…) i tabloidnih (Informer, Blic, Kurir) sve do onih koje su izgledale pristojno i nisu se brukale (Una, Insajder).

Zajedničko pomenutim kanalima (osim Informera!) je da imaju rejtinge gledanosti koji su niži od rezultata izborne liste „Ćale ovo je za tebe“.

Stvar je služila dakle propagandi, ali ne samo njoj nego i prelivanju para u privatne džepove, kakofoniji i „bogatstvu ponude“ kojim je Telekom hteo da dobije rat za kabl. Taj poduhvat ima potencijal da ispuni ceo paviljon Zabele.

Sad svi imaju sve kanale i neka cveta hiljadu cvetova… osim što neće. Izborni pobednici su najavili – Vaservaga će ih držati za reč i skočiti im za vrat ako slažu – da Telekom ne može da finansira kanale sa informativnim programom, ali bi bilo dobro da ne finansira ni druge.

Bežanija sa određenih televizija već je krenula – ukupno će bez posla ostati oko dve hiljade medijskih poslenika za koje se većma i ne može reći da su novinari nego više njihači mikrofona i ostalih sprava. Nisu svi isti, ali su dobijali iz istog „ćupa“.

„To država hrani, sve, od prve do poslednje (televizije) i nijedna nije na tržištu sama već iz ćupa državnog se snabdeva“, rekao je Vučić u jednom od retkih naleta iskrenosti.

Argumenata da se logika „ćupa“ brani nema pa niko i ne brani bogzna kako. Recimo, Jovanu Joksimović ni CIA nije mogla da locira jedno vreme. Hoće to kad ti je biznis-model da hvališ vlast za pare iz „ćupa“.

Jedino se Brankica Stanković, vlasnica Insajdera, ne da pa na Tviteru piše da, „što se Insajdera tiče, sve je po zakonu i u pitanju su komercijalni ugovori“ sa kablovskim distributerima te da sve kanale preko svih distributera „kroz mesečni račun plaćaju građani“.

Omaška je skoro frojdovska – trebalo je da piše da plaćaju „potrošači“ ili možda „pretplatnici“. Ali je Stanković u pravu – platiće građani. Jednom su platili već otuđenjem para kroz Telekom, a platiće opet tako što će država morati da pruži barem garancije, ako ne i žive pare kako bi vadila Telekom iz milijardske bule.

Dakle, „komercijalni“ ugovor može mačku o rep jer u tome ničeg „komercijalnog“ nema nego ima „ćupa“ i dirigovanih para za svaku od televizija. A građanima – propaganda i dugovi.

Stanković predlaže da se ispita onda kako su se sve televizije finansirale preko svih distributera, ciljajući valjda N1 i Novu S. Te dve i dalje imaju važeći „sestrinski“ ugovor sa SBB-om prema kojem prihoduju, a posle, rekao bih, i one treba da vide šta će.

No divovska razlika je u tome što SBB nije državni pa ceh neće ostati građanima. Druga je razlika što SBB doduše jeste imetak krupnog kapitala, ali nije prćija jedne partije iako su vlasnici u jednom trenu počeli da posluju sa tom partijom.

Svi, od prvog do poslednjeg poslenika koji su primali narodne novce iz Telekomovog „ćupa“, morali su znati da taj krčag, pardon ćup, ide na vodu dok se ne razbije. Sada je pukao kao zvečka, kao Vučić, i treba očekivati određene neuroze na medijskoj sceni.

Ali, i to će proći. Kao što je Šolak rekao da ga mediji u Srbiji više ne zanimaju i da će da se bavi fudbalom, tako i buljuk medijskih poslenika mora da menja zanat jer neće biti mesta za sve na RTS-u i dve-tri komercijalne televizije koliko Srbija može da izdrži. Možda da probaju sa pecanjem pa riba po riba…

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend