U 35% izveštaja o nasilju prema ženama mediji su otkrili identitet preživele odnosno žrtve ili članova njene porodice, a u 27% objava korišćeni su senzacionalistički ili stereotipni izrazi za nasilje, žrtvu ili nasilnika, pokazala je Analiza medijskih objava o problemu nasilja prema ženama za 2024. godinu, koju je sprovela grupa Novinarke protiv nasilja, uz podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
Analiza je obuhvatila 10.826 izveštaja štampanih i elektronskih medija (televizija, radio, internet portali), objavljenih tokom 2024. godine. Temom nasilja prema ženama najviše su se bavili online mediji (76% objava), zatim štampani mediji (19% objava), dok su TV i radio stanice znatno manje pažnje posvetile ovoj temi (4% objava).
Nalazi ukazuju da mediji i dalje najčešće izveštavaju o konkretnim slučajevima nasilja nad ženama ili femicida (77% objava), dok su prevencija, analiza društvenog konteksta i edukacija javnosti u velikoj meri zapostavljeni (18% objava). Iako je zabeležen blagi porast tekstova koji nasilje prepoznaju kao društveni problem – 16% analiziranih objava u odnosu na 13% objava u analizi iz 2019. godine – takvi sadržaji i dalje čine manjinu.
Poređenje sa prethodnim analizama grupe Novinarke protiv nasilja pokazuje i pozitivne pomake u medijskom izveštavanju:
- ređe se prebacuje odgovornost sa nasilnika na ženu koja je preživela nasilje (5% objava u 2024. godini u odnosu na 10% u 2019. godini),
- ređe se nasilje pravda alkoholom, siromaštvom ili ličnim osobinama počinioca (7% objava u odnosu na 20% u 2019. godini),
- smanjeno je otvoreno neverovanje preživelima i ismevanje nasilja (5% objava u odnosu na 15% u 2019. godini).
Međutim, analiza pokazuje da su naslovi postali jedna od najproblematičnijih tačaka izveštavanja. U više od polovine objava (56%) naslovom ili najavom je prekršen neki od osnovnih principa etičkog izveštavanja, što je pogoršanje u odnosu na nalaze iz 2019. godine kada je to bio slučaj u 45% analiziranih objava. Ovo ukazuje na snažan tržišni pristup medijskim sadržajima o nasilju prema ženama, preko kojih se privlače klikovi, čitanost i gledanost, često na neetičan način.
Pored toga, u 27% medijskih objava objavljene su fotografije ili video-zapisi koji na neadekvatan i stereotipan način prikazuju nasilje, žrtve i nasilnike – prikazi simulacije nasilja, slike žene koja je uplakana ili sa fizičkim povredama, oružja, ili fotografije putem kojih se može posredno utvrditi identitet preživele ili drugih osoba uključenih u konkretan slučaj.
Posebno zabrinjava podatak da se u 35% objava iznose detalji nasilja ili izjave sagovornika koje su nerelevantne iz ugla javnog interesa (npr. lični utisci komšija/prijatelja preživele, žrtve ili počinioca nasilja). Ovakve prakse doprinose trivijalizaciji nasilja, urušavaju poverenje javnosti i mogu obeshrabriti žene da prijave nasilje ili potraže pomoć.
Kada se sagledaju svi nalazi ove Analize, u izveštavanju o nasilju prema ženama tokom 2024. godine uočavaju se vidljivi pomaci ka odgovornijem i edukativnijem pristupu temi, ali je potrebno da mediji učine dodatne napore kako bi postali istinski saveznici u rasvetljavanju ovog društvenog problema i pokretači promena, ne samo prenosioci informacija. Kroz etičko i senzibilisano izveštavanje, oni mogu doprineti tome da društvo, institucije i same preživele prepoznaju obrasce i rizike od eskalacije nasilja, kako bi se ono sprečilo, a žene ohrabrile da potraže podršku i zaštitu.
Žene koje su progovorile o seksualnom zlostavljanju: Kakve posledice ostavljaju senzacionalističko izveštavanje i javni sudski postupak?
Novi rijaliti na Pinku pred presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije: Ponižavanje žrtve i relativizacija tragedije novinara koga je ubila država
Red propagande, red rijalitija: REM pokušava da izbaci obavezu prikazivanja dečjeg, obrazovnog i kulturnog programa
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.