„Kada izveštavaju o nasilju prema ženama i devojčicama na društvenim mrežama, mediji u Srbiji u čak tri četvrtine postova otkrivaju identitet žrtve i češće izveštavaju o konkretnim slučajevima i ličnim pričama žena koje su preživele nasilje, nego što se bave fenomenom, uzrocima i posledicama nasilja, kao i društvenim kontekstom u kom se ono dešava“, navela je agencija u saopštenju.
Direktorka UN Women u Srbiji Milana Rikanović rekla je da diskriminaciji žena doprinosi i iznošenje privatnih informacija, jer se one na internetu „brzo šire i postaju viralne“, pa se žrtve mogu lakše pronaći, posebno ako žive u manjoj sredini.
Takođe je rekla da netabloidni mediji imaju tendenciju da češće osporavaju rodne stereotipe nego tabloidi, i da su u većini slučajeva pokazali nepristrasan pristup u izveštavanju, odgovarajući na ključna novinarska pitanja – ko, šta, kada, gde, zašto i koristeći jasan jezik, bez prideva.
„Karakteristike tabloidnog izveštavanja mogu se videti u stilu pisanja uz upotrebu prideva, interpunkcija, velikih slova, ‘bombastičnih’ naslova, kao i u odabiru fotografija i prisutnosti rodnih stereotipa“, rekla je ona.
Rikanović je ocenila da mediji u Srbiji treba da izveštavaju bez „senzacionalizma“ i otkrivanja identiteta žrtve i da „uznemirujuće“ komentare uklone sa njihovih društvenih mreža.
UN Women u saradnji sa organizacijom BeFem, uradila je istraživanje o diskriminaciji žena u okviru projekta „Unapređenje bezbednosti žena u Srbiji“, koji finansira Norveška ambasada u Beogradu, a pokriva period vanrednog stanja u Srbiji, koje je bilo uvedeno 2020. godine zbog pandemije korona virusa.
Bezdušna ružičasta jutra: Televizije se naslađuju brutalnostima koje mame gledaoce - REM ih još hvali
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.