Glavni i odgovorni urednik portala “Južne vesti” iz Niša Predrag Blagojević poslao je danas odgovor na tekst novinara Milorada Doderovića “Čuvari profesije u konkursnom periodu” koji je objavljen juče na sajtu UNS-a. Odgovor prenosimo u celosti
Veoma sam neprijatno iznenađen javnim nastupom predsednika stručne komisije u Leskovcu koja je u ime građana odlučivala o raspodeli novca namenjenog informisanja tih istih građana.
Stavovi koje je Srđan Conić izneo u tekstu Milorada Doderovića „Čuvari profesije u konkursnom periodu“, isprovociran pričom Južnih vesti „Sporan medijski konkurs i u Leskovcu“, trebalo bi da pored poništenja konkursa budu dovoljni i da Ministarstvo informisanja inicira ozbiljnu debatu o radu „stručnih komisija za ocenu projekata“.
Svojim izjavama Conić suštinski urušava cilj „novog“ Zakona o informisanju – da se prekine dosadašnja praksa u kojoj se „finansira rad lokalnih medija“, već da se novac poreskih obveznika koristi tako da oni budu najbolje moguće informisani o bitnim temama.
I pored toga što u obrazloženju odluke o raspodeli novca doslovce piše da tri projekta nisu odobrena „jer je Komisija zaključila da prioritet u finansiranju imaju, pre svega, leskovački mediji“, (vidi sliku) što je kriterijum koji nije bio pomenut u tekstu konkursa, Conić tvrdi da novih kriterijuma nije bilo.
Tačnije, on smatra da nije reč o „kriterijumu“ već o „dobroj praksi da su sredstva pre svega namenjena medijima sa teritorije grada koji raspisuje konkurs“.
Ovo je posebno bitno ako se ima u vidu da Zakonu o javnom informisanju i medijima predviđa da se novac na konkursu raspodeljuje „na osnovu principa o zaštiti konkurencije i bez diskriminacije“.
Isti zakon jasno definiše i da Komisija ocenjuje projekte na osnovu kriterijuma koji su navedeni u tekstu konkursa. Dakle, nije dozvoljeno članovima Komisije da uvode nove.
Conić, iako ni to nigde ne piše u konkursu za koji je ocenjivao projekte, smatra i da je cilj konkursa bilo finansiranje lokalnih medija, pa čak zaključuje da se „dakle, ne radi o regionalnim ili okružnim konkursima“. U suprotnom bi, dodaje, na konkurs mogle da se jave i „moćne i velike privatne medijske kuće sa najboljim i najveštije napisanim projektima“.
Ostavljam mogućnost da ja pogrešno tumačim Zakon o informisanju, ali smatram da bi novac svakako trebalo da bude odobren upravo za „najbolje i najveštije napisane projekte“ i ni za šta drugo.
Povrh svega predsednik komisije za ocenu projekata javno vređa učesnike konkursa, tvrdeći da Leskovac „ima 5 loših takozvanih privatnih TV“.
Iz čiste građanske radoznalosti bih pitao predsednika komisije zbog čega je onda glasao za to da se više od 70% novca na konkursu dodeli upravo tim „lošim takozvanim privatnim televizijama“.
Iskoristio bih i svoje novinarsko pravo da Conića pitam da pojasni svoju tezu o ucenjivanju, za šta me je optužio.
A za kraj se nameće i pitanje motiva autora teksta na koji reagujem, mog uvaženog kolege i sugrađanina Milorada Doderovića.
Problem je u tome što je upravo Doderović bio jedan od tri člana gore pomenute komisije kojom je Conić predsedavao a koja je odluke donosila jednoglasno.
Ispada da je član prozvane komisije intervjuisao predsednika komisije o radu te iste komisije, koji pritom brani postupke svih njenih članova.
To ostavlja prostor za diskusiju o poštovanju Kodeksa novinara, u kome piše da „novinar ne izveštava o temama u kojima ima privatni interes“
Autor je glavni i odgovorni urednik Južnih vesti
Novinarki KRIK-a otet telefon kojim je slikala Vučićevog sina u društvu huligana, policija se povukla
Grozev: Vrednost FSB izveštaja o zvučnom oružju je nula, duboko je uvredljiv za svakog ko kritički razmišlja
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.