U 14.10 sati je izašao iz zgrade u centru Prištine i ušao narandžasti taksi. Videle su ga komšije koje su radile preko puta. Bio je 9. septembar 2000. godine i ovo je sve što porodica od tada zna o njemu.
– Nas dvoje smo se čuli 6. septembra. Trebalo je da idem u Niš po neka dokumenta, a on me je pozvao da mi kaže kako mu telefon nije u redu i kako me neće zvati dva tri dana, da ne brinem. Nikada se više nije javio – stegnuta srca priča njegova majka Cica Janković za Dosije Udruženja novinara Srbije (UNS).
Ceo tekst, kao i prevod na albanski i engleski jezik pročitajte na sajtu Udruženja novinara Srbije.
Bezdušna ružičasta jutra: Televizije se naslađuju brutalnostima koje mame gledaoce - REM ih još hvali
Dezintegracija javnosti preko TV dnevnika: Gledaoci žive u različitim simboličkim realnostima
Kako u najezdi laži i gubitka poverenja u medije osnažiti informisanje u interesu građana i svest o značaju pouzdane vesti
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.