U 14.10 sati je izašao iz zgrade u centru Prištine i ušao narandžasti taksi. Videle su ga komšije koje su radile preko puta. Bio je 9. septembar 2000. godine i ovo je sve što porodica od tada zna o njemu.
– Nas dvoje smo se čuli 6. septembra. Trebalo je da idem u Niš po neka dokumenta, a on me je pozvao da mi kaže kako mu telefon nije u redu i kako me neće zvati dva tri dana, da ne brinem. Nikada se više nije javio – stegnuta srca priča njegova majka Cica Janković za Dosije Udruženja novinara Srbije (UNS).
Ceo tekst, kao i prevod na albanski i engleski jezik pročitajte na sajtu Udruženja novinara Srbije.
Kako u najezdi laži i gubitka poverenja u medije osnažiti informisanje u interesu građana i svest o značaju pouzdane vesti
Tabloidi brišu tekstove u kojima blate studente zato što moraju da dokažu da su tačni da im ne ugase portale
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.