06. mar 2023.

#UćutatiNećemo: Vidojković i Kulačin za Danas o pretnjama, relokaciji i pokušajima da se ućutka sloboda govora

Godinama unazad autori i voditelji podkasta Dobar Loš Zao (DLZ) suočavaju se sa surovim pretnjama i prozivkama, kako od strane običnih građana, tako i onih koji se nalaze na vrhu naše države.

Foto: Printscreen/YouTube/NovaS

Novinarima Marku Vidojkoviću i Nenadu Kulačinu svakodnevno preti potencijalna opasnost, od verbalnih uvreda, sve do signala koji ukazuju da su životno ugroženi.

Naime, s obzirom da pomenuto stanje stvari traje već duže vreme, novinari su se obraćali nadležnima za pomoć, ali, kako kažu, sve se svodilo na savete da ostanu kod kuće i na taj način sebe zaštite.

„Život moje supruge i mene u Srbiji izgledao je tako što smo od proleća 2021. godine bili izloženi neprekidnim medijskim kampanjama i pljuvanju od strane vrha režima – počevši od Aleksandra Vučića, Ane Brnabić, Aleksandra Vulina i Aleksandra Šapića. To je bilo otvoreno javno prozivanje i upućivanje pretnji, neretko i smrću. Neprekidno je trajalo. Kako se jedna kampanja završi, tako druga počne“, kaže Vidojković za Danas.

Kako navodi, svaku od pomenutih kampanja pratile su brojne pretnje smrću, a nije samo bila ugrožena njegova bezbednost, već spokoj njegove porodice.

„Ni supruga ni ja nismo mogli mogli bezbrižno da se krećemo, jer „ne zna se da li će neko njoj nešto uraditi imajući u vidu koliko smo bliski“. U takvoj situaciji našli smo se u izvesnom dvogodišnjom kućnom pritvoru. Sa poslednjim eskalacijama, koje su bile krajem 2022. godine – pretnje Danasu, treća Šapićeva tužba (o kojoj ništa nisam ni znao, već sam samo dobio poziv za drugo ročište), režimska kampanja protiv mene kada sam pozvao u jutarnjem programu da se navija za Brazil a ne za reprezentaciju SNS na Mundijalu, te premeštaj Aleksandra Vulina na mesto BIA – pretočile su se u zvono za uzbunu. Jer, kada nešto traje dve godine, a od države ne stiže nikakva pomoć zato što zapravo sve dolazi od nje,  krene još više da eskalira“, objašnjava Danasov kolumnista.

Svi se sada čude – a pretnje traju godinama

Takođe, Vidojković dodaje da to sve nije ništa novo, već tortura koja godinama traje, a za koju reakcije izostaju.

„Svi se danas čude šta se dešava, a reč je o situaciji koja traje godinama. Međunarodni PEN je zaključio da situacija u kojoj se mi nalazimo  toliko teška da ugrožava živote, i u skladu sa tim zaključili da je potrebna hitna relokacija. Živeti pod neprekidnim pretnjama, u kući, ne izlaziti napolje, pod stresom – to je za njih jednako pokušaju ubistva. Tako su nas relocirali“, predočava autor podkasta DLZ.

Kako kaže, sa suprugom je već mesec dana na sigurnom, a isto toliko vremena snima Dobar Loš Zao preko Skajpa, dok svaku treću ili četvrtu epizodu dođe u Srbiju na dan ili dva, kako bi poneku epizodu snimio iz studija.

„Vrlo je bilo očigledno da nisam tu. Svaki put napomenem da sam pod međunarodnom zaštitom PEN-a. Mislio sam da je to već jasno, ali to očigledno nije bilo jasno ni gledaocima DLZ, koji su verovatno mislili da se zezam i da je reč o nekoj fori, jer nisam navikao da kukam. Tako da, hvala Borisu Tadiću koji je sve to znao, i kako sam razumeo, „nervirao“ se što niko ne govori o tome. Ja sam vrovatno prva osoba koju je Međunarodni PEN relocirao u istoriji Srbije. Onda je Tadić u dnevniku Nova S podigao tu informaciju na jedan viši nivo, jer ja to po prirodi, sam nikad ne bih. Najbitnije mi je da mogu slobodno da radim, živim, da izlazim napolje sam ili sa svojom suprugom, i da mogu da se prošetam ponekad bez straha da li ću naleteti na neku budalu, ili će mi „pasti saksija na glavu“. Ova relokacija je odlična zato što mi omogućava da svoj posao nastavim da radim još jače nego pre“, poručuje Vidojković.

Osim Vidojkoviću, svakodnevne pretnje upućene su i Nenadu Kulačinu, koji, za razliku od Vidojkovića, za sada još uvek živi i radi u Srbiji.

„Pošto sam ja bio taj koji se požalio PEN-u i pošto sam ja relociran, odmah sam im stavio do znanja da nisam jedini koji je u problemu – da nas ima mnogo. Oni su na to obratili pažnju, i, koliko je meni poznato, pokrenuli određene zvanične korake. Ono što je ključna stvar, to je da je Nenad Kulačin, koji je podjednako izložen pretnjama koliko i ja (zbog onoga što radimo u podkastu DLZ i što pišemo u kolumnama u Danasu), nema mogućnost relokacije iz objektivnih razloga. Zbog toga se njegova situacija može smatrati gorom od moje“, sugeriše Vidojković, dodajući da PEN insistira da je i Nenad pod njihovom zaštitom.

On objašnjava da iz tog razloga u svakoj najavi za podkast DLZ stoji da je to jedini podkast u istoriji Srbije koji je pod zaštitom Međunarodnog PEN-a, te da to nije „nikakva fora“ – već činjenica.

#UćutatiNećemo

Ovom prilikom, podsetio je i na to da je Nenadova kućna adresa bila izlepljena po Beogradu i da mu je majka napadnuta zbog toga što on radi.

„Stoga smo, nas dvojica kao tim koji je privremeno razdvojen, sve što nam se sada dešava sveli na dve reči – ućutati nećemo. Mislim da to sasvim jasno govori o našem stavu, i tome da se borba nastavlja, sa bilo koje lokacije“, poručio je Vidojković.

Isto poručuje i novinar Nenad Kulačin, koji sve pretnje vidi kao direktan produkt onoga što radi zajedno sa Vidojkovićem.

„Često bude pretnji i uvreda. Na uvrede ne reagujem, ali na pretnje i te kako da. Interesantno je da mi je, nakon poslednje pretnje da su me pozdravili „kerovi sa Kosmaja“, Tužilaštvo poslalo zvaničan dopis u kom kaže da u tom konkretnom slučaju ne vidi pravni osnov za pokretanje postupka i reagovanje. S tim u vezi, želim da kažem da ogromnu pomoć i Marko i ja imamo od NUNS-a, koji je evidentirao svaku pretnju i postupio u skladu sa zakonom, te u naše ime podneo prijave za svaku od njih Tužilaštvu. Sve smo dokumentovali isečcima sa društvenih mreža, linkovima i dr., i predali Tužilaštvu, a jedina stvar koju smo imali pred Tužilaštvom jeste slučaj kada nam je Saša iz Valjeva pretio da nama treba „metak u čelendru“. To je jedini put kada smo pozvani kod tužioca da učestvujemo u nekom procesu“, objašnjava Kulačin.

Kako tvrdi, nikada ih nisu obavestili da je neko od ljudi koji prete uhvaćen, a pomeniti slučaj u Tužilaštvu prošao je neprijatno.

„Bilo je poražavajuće što smo tužiocu davali informacije o sebi (gde živimo, šta radimo, broj telefona, adresu), a za sve to vreme, čovek koji je pretio metkom u čelo sedi u istoj prostoriji, dok ga niko ne pita ni za adresu ni za broj telefona. Mogao je da dobije zapisnik gde sve to za nas piše. Meni je bilo neverovatno da dajem svoje podatke čoveku koji mi je pretio i koji me ne zna, a koji je sada imao priliku da se upozna sa svim mojim ličnim podacima“, priseća se Danasov kolumnista, dodajući da im je cela situacija objašnjena kao postupak u kom nije predviđeno da onaj ko je osumnjičen ima advokata po službenoj dužnosti, te da ima pravo da sedi tu i sluša.

Dolazak Vulina na čelo BIA – crvena linija

Kulačin kaže da je to bio osećaj nesigurnosti, veći od bilo koje pretnje. Takođe, da je stupanje Aleksandra Vulina na čelo BIA bila jedna od kapi koja je prelila čašu.

„Pored svih scena, mama mi je napadnuta u Boru, a taj slučaj nije nikada procesuiran, iako svi u Boru znaju ko je to uradio. On je član SNS-a koji je vikao na nju, pokušao fizički da joj naudi i govorio da joj sina treba obesiti. Osim toga, kada je objavljena moja adresa po plakatima u Beogradu, policija me je kontaktirala, uviđaj je obavljen i ništa dalje nije urađeno. Kada je došao Vulin na mesto šefa BIA, to je bila crvena linija posle koje smo se Marko i ja dobro zapitali šta i kako dalje – jer je to čovek koji nam je direktno pretio da nam je mesto u zatvoru, i, da se on pita, mi bismo bili zatvoreni. Nama je ponuđena policijska zaštita, ali smo je odbili, jer nismo imali poverenja u tadašnjeg ministra policije koji je po Pinku i Hepiju govorio da treba da nas hapse, da smo prljavi, smrdljivi… a onda treba da nas čuva. U krajnjoj liniji, ne želim da živim život u kom moram da imam obezbeđenje kada treba da bacim đubre ili odem na kafu“, pojašnjava autor podkasta DLZ.

Mišljenja je da to nije dobar način delovanja, već da je potrebno uhapsiti sve one koji prete, ali i objasniti ljudima da satirična emisija ili kolumne ne mogu biti razlog da se nekome preti smrću, mecima, kerovima i tako dalje.

„Relokacija još nije opcija: Vučić nas ne može zaustaviti“

„Ja, iz privatnih razloga ali i iz prkosa i inata, ne želim da budem dislociran. O nekoliko najbližih članova porodice vodim računa, i ne želim da oni budu u situaciji da budem u inostranstvu. Dokle god sam u prilici, neću razmišljati o relokaciji. Ipak, ne vidim ni šta je drugo rešenje, osim da prestanem da se bavim ovim poslom – a to mi ne pada na pamet. Ne može jedan Vučić nas da zaustavi da radimo posao koji volimo najviše na svetu“, poručuje Kulačin i dodaje da i njegova deca, koja trenutno ne žive sa njim, retko dolaze u Šabac zbog svega pomenutog.

On ističe da direktnog krivca za celu situaciju vidi u vlasti, koja pomenute stvari dozvoljava.

„Kretanje smo i Marko i ja korigovali, da ne izlazimo bez preke potrebe. Ne mogu a da se ne setim toga da nam je Aleksandar Šapić pretio da će nam iščupati srce. To je prijavljeno Tužilaštvu, nakon čega smo bili na razgovoru, ali je žena koja je bila tužilac pokušavala da brani Šapića i da nas ubeđuje kako nije to ozbiljno mislio. Bili smo zatečeni gde se nalazimo – da li kod Šapićevog advokata ili kod tužioca. Da bi nas na kraju pitala – „A šta nam to novo donosite u vašoj emisiji?“. Ta prijava je odbačena jer ju je Šapić rekao u kondicionalu – „Kad bih ih sreo na ulici, iščupao bih im srce“. Da li to znači da ne smem da se sretnem sa njim?“, pita novinar.

Sa druge strane, osvrće se na situaciju da je kolega novinar Zlatanović u zatvoru jer je izgovorio – „Ko potpiše – njega ubiše“.

„A nije mi jasno zašto se bilo ko prepoznao u tome ako nije ništa potpisano“, kaže Kulačin.

Uprkos adresama koje im nisu odgovarale niti ulivale nadu da u njima mogu pronaći bilo kakvu vrstu utočišta, Kulačin kaže da su se međunarodne organizacije, preko NUNS-a, zainteresovale za njihov slučaj.

„Marko je to rešio na način na koji je rešio, i pored molbi i zahteva PEN-a da ne dolazi na snimanje, on dolazi u Srbiju jer nam je DLZ veći od bilo čega što smo radili, i ne želimo da ga niko doživi kao otaljavanje posla. Želimo da ga radimo kao prethodnih 5 godina. Zahvaljujući Free Press Unlimited, organizaciji iz Holandije, ali i NUNS-u, meni se ugrađuje video nadzor, tako da ću se bar malo osećati spokojnije i mirnije“, zaključuje kolumnista Danasa, dodajući da je jedina nada koja im uliva sigurnost – upravo javnost.

Podrška Vidojkoviću i Kulačinu

Predsednik Komisije za istraživanje ubistava novinara Veran Matić izjavio je danas da će, povodom ugroženosti voditelja podkasta „Dobar, loš, zao“ Marka Vidojkovića i Nenada Kulačina, u narednim danima tražiti sastanke sa nadležnim institucijama i reaktiviranje Vladine Radne grupe za bezbednost novinara.

Najavio je da će tražiti sastanke s premijerkom Srbije Anom Brnabić, ministrom za informisanje i telekomunikacije Mihailom Jovanovićem, ministrom unutrašnjih poslova Bratislavnom Gašićem i ministarkom pravde Majom Popović.

Kako su naši sagovornici istakli, Matić je neko ko uvek blagovremeno reaguje na pomenute sutuacije, i deluje u skladu sa tim da pomogne.

Takođe, bivši predsednik Srbije Boris Tadić izneo je u javnost da ne postoji prava reakcija demokratske javnosti Srbije na scenario u koji je eskalirala situacija sa pretnjama – na relokaciju pisca Marka Vidojkovića.

Odmah potom usledile su brojne objave na društvenim mrežama, na kojima su građani izrazili podršku slobodi mišljenja, slobodi govora i radu Vidojkovića i Kulačina.

„Marko Vidojković nije relociran. On je prognan. Misli njegove, reči njegove, smeh njegov provokativni“, napisao je u objavi na Tviteru Zoran Lutovac iz DS.

„Podrška Marku !! Da imamo državu, da imamo tužilaštvo i pravosudni sistem, ovo se ne bi dešavalo…“, tvitovao je ovan Rajić iz RERI-ja.

„Ovaj režim uništava svaku različitost i mišljenje i posejao je toliko mržnje da su ljudi kao Marko Vidojković realno ugroženi. Podrška velikim carevima Marku i Nenadu“, napisao je Marko Jakšić, nekadašnji odbornik građanske inicijative „Srbija, demokratija, pravda“.

Osvim pomenutih, brojni građani i javne ličnosti podelili su statuse slične sadržine.

S tim u vezi, formiran je heštag #UćutatiNećemo, kako bi se režimu, ali i javnosti, stavilo do znanja da će se borba za pravo glasa nastaviti.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend