On je, u serijalu Kvaka 23 Novinske agencije FoNet, ukazao da ovde postoji permanentno neprijateljstvo političkog establišmenta prema medijima, a da se sada dešava stalno siromašenje nezavisnih medija, smanjivanje redakcija i „nestanak“ novinara.
Zbog toga, svaka mala pretnja je u očima novinara velika pretnja i izaziva strah, objasnio je on i konstatovao da novinari rade pod pritiskom, bez obzira da li on postoji ili ne postoji.
Pošto u ovom trenutku ne vidi mogućnost smene vlasti, Matić smatra da je važna saradnja i sa vlašću i sa međunarodnim organizacijama, jer bez institucija ne možemo da napravimo bilo kakav ozbiljniji napredak.
On još primećuje da je tokom devedesetih postojao stalni rast broja medija, da se ulagalo u medije i njihovo povezivanje, a da danas imamo malo jača udruženja.
„Nekada su ti udruženi mediji činili jednu ozbiljnu snagu, veoma elastičnu kada su u pitanju pritisci, dok sada imamo razbacane medije, lake kao žrtve na lokalnom nivou“, opisao je Matić.
Uz konstantna targetiranja i uvrede, to je „jedna zapaljiva smeša koja destruira svaki organizam“, što dovodi do oboljevanja i umiranja mnogih kolega, upozorio je Matić.
Bodrožić: Najveći problem je neodgovornost i bahatost velikog dela medija
S druge strane, Bodrožić najveći problem vidi u neodgovornosti i bahatosti velikog dela medija, napominjući da „ovo malo novinara traži za sebe slobodu, ali da većina novinara u ovom društvu ugrožava slobode drugih ljudi, konstantno, tri decenije“.
Prema njegovom stavu, za trenutno stanje u medijima odgovorna je i politička elita, jer oni „diktiraju tempo“, a za 30 godina u javnom prostoru trebalo bi da su naučili kako se ponaša, kako se debatuje i nadmudruje politički protivnik.
„Umesto toga, još od početka devedesetih politički protivnik je neprijatelj, glasač druge stranke je takođe neprijatelj, ljudi koji pišu u novinama otvoreno, normalno i profesionalno, takođe su neprijatelji i taj narativ je zavladao našim društvom“, ukazao je Bodrožić.
Komentarišući nalaze ANEM o mentalnom i fizičkom zdravlju novinara, on je ocenio da je novinarski posao stresan i težak čak i u idealnim uslovima, a da je u „našem ratnom ambijentu koji traje 30 godina“, prijatno iznenađen „da nas je još toliko na nogama“.
Bodrožić ne zna kako Reporteri bez granica rangiraju države na svojoj listi slobode govora i medija, imajući posebno u vidu da su od pedesetog mesta nadole „uglavnom sve države sa slabom demokratijom ili nekom vrstom diktature“.
U tom kontekstu on posmatra i 91. mesto, koje je Srbija ove godine zauzela na toj listi i konstatuje „da smo mi faktički na dnu“.
„Iza nas su samo zemlje koje zaista nemaju demokratskog kapaciteta, koje muče i ubijaju svoje građane, a od ovih, uslovno rečeno, normalnih zemalja, mi smo izgleda poslednji i nemamo više gde da propadamo“, zaključio je Bodrožić.
Kako u najezdi laži i gubitka poverenja u medije osnažiti informisanje u interesu građana i svest o značaju pouzdane vesti
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.