HRT pravomoćno izgubio spor protiv Zovka zbog njegovih navoda o cenzuri na javnoj televiziji

– Ovo je velika pobjeda za mene, moju obitelj i moju odvjetnicu Vanju Jurić, kojoj sam neizmjerno zahvalan, te još jedan dokaz da smo sve vrijeme govorili istinu. Hvala svima koji su vjerovali u mene, koji su na sudu svjedočili istinu. Moram reći da je pravomoćna presuda koju je HRT izgubio ujedno i poraz politike što ju je javni medijski servis provodio za mandata Kazimira Bačića, bivšeg stanovnika Remetinca, u čije su vrijeme podnese sve tužbe protiv mene. Ovo je velika pobjeda HND-a i novinarske profesije. Presuda potvrđuje stvarno stanje na HRT-u, točnije u Informativnom programu, na što mnogi već godinama upozoravaju – kazao je predsjednik HND-a Zovko komentirajući odluku Županijskog suda u Zadru.

U presudi se nadalje navodi da je Zovko za HRT sporne izjave dao tek nakon što je dobio izvanredni otkaz te kako je HRT u cijelosti zanemario „odlučnu činjenicu u ovom sporu tj. da je nakon izvanrednog otkaza tuženiku ona prva istupila u javnost te da su izjave tuženika koje su uslijedile nakon toga zapravo bile reakcija na istup tužiteljice (HRT) u kojem se navode razlozi zašto je tuženik dobio izvanredni otkaz ugovora o radu“. Također, stoji u presudi, ispravno je utvrđen motiv iznošenja za HRT spornih izjava, a to je da one predstavljaju opravdani odgovor na zlonamjerne pokušaje HRT-a da se Zovka diskreditira u javnosti.

Iskaze svjedoka Marka Stričevića, Stipe Alfiera, Sanje Mikleušević Pavić i Maje Sever, kao i iskaz tuženika – da je Zovko sporne intervjue dao nakon izvanrednog otkaza i priopćenja HRT-a u javnosti – sud je ocijenio kao neposredno uvjerljive i iskrene te na temelju njih utvrdio kako su radna atmosfera i okruženje kod tužiteljice (HRT-a) u razdoblju koje je trajalo dulje vrijeme i prethodilo spornim izjavama tuženika bili takvi da je kod većeg broja osoba, pa tako i tuženika, moglo uputiti na zaključak o postojanju određenog stupnja ograničenja zaposlenika u nesmetanom izražavanju te razmjeni mišljenja i ideja.

Sud je dao za pravo spomenutim svjedocima te nije uvažio iskaze svjedokinje Katarine Periše Čakarun i Ankice Posavljak, koje su u svojim iskazima objasnile kako izgleda uređivačka politika na HRT-u, a što je nešto, prema tvrdnjama tužiteljice, posve drugačije od cenzure. One su tvrdile kako njihovi kolege, redom novinari i urednici s dugogodišnjim iskustvom rada u novinarstvu „ne razumiju što znači uređivačka politika te su stoga skloni, kad se njihov prijedlog za obradu neke teme ne prihvati, tvrditi da su cenzurirani“.

U drugostupanjskoj se presudi dalje navodi kako treba cijeniti činjenicu da više djelatnika tužiteljice izražava svoje nezadovoljstvo uređivačkom politikom pa u tom slučaju ne bi mogla biti riječ o nečijem subjektivnom osjećaju, nego zapravo o problemu u funkcioniranju same tužiteljice kao javnog servisa, kao i da javni interes za iznošenje stavova o djelovanju HRT-a kao javnog servisa ne može biti sporan u ovom postupku jer se ista financira novcem prikupljenim iz pristojbe; ona je javni medij koji kreira i utječe na javno mnijenje, a što je sve pravilno cijenio i prvostupanjski sud.

Na kraju, sud je odbio zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 250.000 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe 7. prosinca 2018. godine pa do isplate, kao i da nakon pravomoćnosti presude istu objavi u prvom sljedećem izdanju dnevnog lista Slobodna Dalmacija te na internetskim portalima Jutarnji.hr, Telegram.hr i Večernji.hr u integralnom obliku bez ikakvih komentara ili kraćenja te da o svom trošku u emisiji „Dogmatica“ ili u okviru programskog prostora televizije Z1, kao i u emisiji „Studio uživo“ na televiziji N1 objavi presudu bez ikakvih komentara ili kraćenja.

Sud je također naložio Hrvatskoj radioteleviziji da Hrvoju Zovku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 19.375 kuna, i to u roku od 15 dana.