10. mar 2022.

Napadi na novinarke u BiH bez sudskih epiloga i reakcije javnosti

Vanja Stokić jedna je od 65 novinarki iz Bosne i Hercegovine koje su tokom protekle godine dobile prijetnje ili bile mete napada. Nakon što je radeći na priči na svom Facebook profilu objavila fotografiju sa dvojicom migranata, korisnik te društvene mreže Goran Živanović iz Banje Luke joj je uputio prijetnje.

„**bo li ti oni svu fameliju, **vna nam na grbaču navaljujete. Teraj to bre iz države, sutra da ga vidim na mojoj dedovini kako seče pradedinu stoletnu šumu pa tačno bi odsecao glave ne samo njima nego i vama dušebrižnicima što dočekujete ta **vna paravojna sirijska, avganistanka itd, mamu vam bre **bem nenormalnu i glupu…“, napisao je.

Vanja je taj komentar prijavila policijskoj stanici MUP-a RS u Banjoj Luci, odakle su je uputili da se javi dežurnom inspektoru koji je rekao da „treba da dođe u ponedjeljak“, prisjetila se Stokić govoreći na konferenciji „Ustanimo za novinarke u BiH“ održanoj povodom 8. marta. Rekla je i da je slučaj prebačen u Tužilaštvo, koje je na kraju obustavilo istragu.

„Ja zaista ne znam kako se zaštititi od takvih stvari, tome me niko nije učio, ali s obzirom da sam urednica, ja ne mogu a da ne prijavim svaku prijetnju, jer čemu onda učim mlađe kolegice kojima ja kao trebam biti uzor“, rekla je ova banjalučka novinarka i glavna i odgovorna uradnica portala eTrafika.

„To me tada jako pogodilo, bilo me sramota što sam dobila plavu kovertu sa tužbom za klevetu, ali u nekih dvadesetak postupaka na sudovima do sada, svaki je presuđen u moju korist i to mi daje motiv i hrabrost da nastavim još bolje raditi“, navela je Saračević-Helać.

Od 70 napada, 65 ih je upućeno novinarkama u BiH

Prema podacima Udruženja „BH novinari“ i Linije za pomoć novinarima tokom 2021. godine evidentirano je ukupno 70 napada, a ocjenjuju kako je 65 njih rodno zasnovano nasilje prema novinarkama.

„Mi smo preko naše pravne pomoći pokrenuli 18 tužbi pred sudovima, a 11 ih je tokom 2021. godine okončano u korist bh. novinara/ki“, navodi Vildana Džekman, pravnica u Udruženju.

Statistika BH novinara pokazuje da su od ukupnog broja napada u 2021. godini, 70 posto njih počinili javni zvaničnici prema novinarkama, a 35 posto rodno zasnovanog nasilja se dešava u online prostoru.

„Samo 2/3 novinarki prijavi online nasilje menadžmentu, dok većina novinarki online prijetnje ne prijavljuje. Porazno je da je u posljednje tri godine preko 40 posto novinara/ki bilo izloženo napadima ili prijetnjama, a 75 posto njih je to doživjelo od nekog političara ili nositelja javnih funkcija“, naglasila je Džekman.

Političari vlast koriste kako bi disciplinovali novinarke

Posljednja u nizu prijetnji upućena je novinarima/kama od člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika. Nakon što se početkom marta ove godine sastao sa direktoricom programa BH Radija 1, Pejkom Medić, iz njegovog kabineta je saopšteno da će on tražiti odgovornost od onih koji su odobrili i učestvovali u kreiranju i emitovanju cjelodnevnog programa na javnom servisu države, a povodom Dana nezavisnosti BiH.

„Nakon toga moje kolege sa BHRT-a sa nelagodom dolaze na posao, jer svaki dan očekuju da će im biti saopštene neke sankcije“, kaže Arijana Saračević-Helać.

Upravni odbor Udruženja „BH novinari“ osudio je direktno miješanje člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika u uređivačku politiku i programski sadržaj državnog javnog servisa BHRT.

“Paušalne ocjene srpskog člana Predsjedništva BiH o programu BHT-a koji je ‘usmjeren protiv srpskog naroda’ samo dodatno produbljuju podjele u društvu, ali i potvrđuju percepciju građana da su tri javna servisa već godinama pod direktnim političkim utjecajima nacionalnih lidera i političara na vlasti, od čijih interesa i volje zavisi i sama egzistencija novinara, urednika i svih drugih uposlenika javnih emitera“, navodi se u reakciji Udruženja.

Međutim, osim njihovog saopštenja, koje su objavile neke medijske kuće u BiH, drugih reakcija nije bilo. Reakcija nema manje više ni kada su u pitanju napadi na novinarke. Najčešće se izvještava u trenutku kada se napad dogodio, i to većinom rade medijske kuće u kojima rade napadnute novinarke. Sporadični su primjeri, kao što je to bio slučaj Vanje Stokić gdje su mediji u oba bh. entiteta izvještavali o napadu, ali i nakon toga kada je privedeno lice koje joj je prijetilo.

„Fali nam kolegijalnosti i solidarnosti, moramo se više boriti i držati kao zajednica, jer jedino tako smo jaki, pojedinačno nas je lako uplašiti“, navodi Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja.

Jedan od primjera koji pokazuje potpuni izostanak kolegijalnosti jeste onaj kada je 2017. godine tadašnji zamjenik generalnog sekretara Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dženan Selimbegović vrijeđao bh. novinarke Sanelu Prašović Gadžo i Arijanu Saračević Helać. Selimbegović je na Facebooku izvrijeđao novinarke napisavši kako su „polovnjače“. Osim nekoliko portala na takav istup Selimbegovića jedino je još reagovalo Udruženje BH novinari.

„Ovo je problem cijelog bh. društva, a ne samo novinara ili udruženja za borbu ženskih prava. Javni zvaničnici ponižavaju osobe, koriste huškački govor, a često i govor mržnje. Nijedna osoba u javnom prostoru ne bi se trebala koristiti takvom terminologijom, a sve dok neko ne bude sankcioniran zbog takvog ponašanja, plašim se da mi nećemo imati neku drugačiju praksu“, naveli su iz Udruženja BH novinari.

U medijima, uglavnom privatnim, čiji vlasnici su bliski političkim krugovima nema vijesti, niti analiza napada na novinarke. Naprotiv, brojni su primjeri gdje su neki portali, u službi određenih političkih partija direktno pisali o svojim kolegicama na način da ih diskredituju.

Pravni okvir dobar, ali se ne provodi kako treba

Kada se govori o zakonima kojima se uređuju rad novinara i medija opšti ustisak je da su oni dobri, ali da se u praksi ne provode u potpunosti ili da postoje „rupe“ i nedorečenosti koje se vješto koriste s ciljem da se rad novinara i medija oteža. U BiH postoji 12 zakona kojima je regulisan rad medija: Zakonom o komunikacijama Bosne i Hercegovine, Zakon o javnom informisanju Republike Srpske, Zakon o javnom radiotelevizijskom sistemu Bosne i Hercegovine, Zakon o radio- televiziji Republike Srpske, Zakon o Javnom RTV servisu Federacije BiH, Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH, koji postoji i na entitetskim nivoima, Zakon o zaštiti od klevete entiteta FBiH i RS, te Brčko Distrikta.

Iako načelno moderni, liberalni i u skladu sa evropskom praksom, ti su zakoni doneseni pod pritiskom međunarodne zajednice, i dalje je limitirano njihovo provođenje na svim nivoima vlasti u BiH a pojedini zakoni i nisu u potpunosti usklađeni na entitetskom i državnom nivou.

„Postojeći pravni okvir daje dovoljno prostora da se sankcionišu kršitelji zakona, ali se on ne koristi u mjeri koja je adekvatna. Pored toga, postupci pred sudovima traju jako dugo, u prosjeku od 7 do 9 godina. To je najveći problem“, smatra advokat Ahmet Efendić.

Izvještaj Ombudsmana za ljudska prava BiH ukazuje na to da je veoma teško doći do relevantnih podataka u tužilaštvima, jer ne postoji obaveza vođenja adekvatne statistike s obzirom na zanimanje osoba u postupku. Praktično, to znači da na osnovu podataka tužilaštava u Bosni i Hercegovini ne možemo da dođemo do tačnih podataka o prijetnjama i napadima na novinare i druge medijske uposlenike. U Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu predmeti napada ili prijetnji na novinare/ke imaju oznaku hitnosti, rekla je glavna tužiteljica Sabina Sarajlija na konferenciji „Ustanimo za novinarke BiH“.

„Kada zaprimimo izvještaj policije, mi moramo da se očitujemo da li je neki napad ili prijetnja prekršaj ili krivično djelo i tu dolazimo do pravne dileme. Veoma su slična obilježja prijetnje i na nivou Zakona o prekršajima i na nivou Krivičnog zakona. U krivičnom zakonodavstvu je potrebno dokazati ‘ozbiljnu prijetnju’, ona je obilježje krivičnog djela“, objasnila je Sarajlija.

Tokom 2021. godine, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini zabilježila je 42 različita incidenta koja se odnose na novinare, pratila 10 sudskih postupaka u predmetima klevete i četiri krivična postupka koja se vode protiv novinara i medijskih kuća u BiH, odnosno pojedinaca pravosnažno osuđenih zbog počinjenja krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti i izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti u odnosu na novinare.

“Od svih kategorija incidenata koji se tiču novinara, posebno bi izdvojili verbalne i online napade na novinare koji su sve češći i brutalniji. Evidentna je upotreba jezika mržnje, uvreda, ciljanja pojedinaca zbog njihovog novinarskog posla, kao i kampanje diskreditovanja. Većina incidenata odnosi na rad nezavisnih i kritičkih medija, novinara istraživača, a naročito novinarki”, naveli su iz misije OSCE u BiH i dodali kako postoji tendencija rasta broja incidenata kao i načina putem kojih se otežava rad novinara i medija u BiH.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend