
Pojavom društvenih mreža u naš jezik su „brzinom interneta“ ušle nove reči – postovati, šerovati, tagovati, lajkovati... Iako je očigledno da blago srpskog jezika svi želimo da sačuvamo, ovim pitanjem se izgleda niko ne bavi previše.
Da li jezik treba čuvati od uticaja spolja i čistiti od novotarija, naročito od reči stranog porekla?
Redakcije Jug pressa i leskovačkog nedeljnika Nova Naša reč najoštrije su osudile kampanju beogradske Filološke gimnazije u Beogradu na Instagram stranici Digitalni bukvar, koja je postavljena u vidu pitanja "Imaš li muke sa padežima kao ljudi sa juga Srbije".
Srpski jezik ponekad može zvučati tako apsurdno, upravo poštujući standardizaciju koju preporučuje SANU, prema kojoj nedostatak ženskog roda predstavlja – prirodan put jezika. Rodna ravnopravnost sada izgleda kao prepreka na tom „prirodnom putu“, koji ponekad deluje modernije nego što bi i tradicionalisti želeli. „Oženio sam se pilotom“, reklo bi se u duhu „tradicionalnih srpskih jezičkih vrednosti“ i onda kada je pilot žena