Kritički mediji u Srbiji na tihoj vatri

U utorak (24. februar) su čelni ljudi N1 imali posebnan sastanak. Prvi put je s njima u novoj ulozi pričao čovjek koji je skoro mitska pojava srpske medijske scene – Brent Sadler (75), ranije poznati reporter CNN-a, a od prije par dana „glavni izvršni urednik“ vijesti u Adria News Network (ANN).

ANN je nova konstrukcija moćne medijske korporacije Junajted grupe, pod koju su sada smješteni njihovi mediji iz bivše Jugoslavije. Sadler je tako urednički nadređen svima – od N1 u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu i Ljubljani, preko televizije Nova, sve do beogradskih listova Danas i Radar i sistema podgoričkih Vijesti.

„Poruka je da za sada nema nikakvih promjena“, izvještava jedan izvor DW o sastanku sa Sadlerom. „Mi zaista radimo kao i do sada.“

Ali, od čelnih ljudi pomenutih medija i opšte javnosti čuje se pitanje koliko će još trajati to „kao do sada“. Jedni kažu – najkasnije do izbora, koji bi za vlasti Aleksandra Vučića trebalo da budu najozbiljniji test. Drugi kažu da ne mogu ni da pretpostave.

DW je pričao sa više izvora, novinara i urednika o novim previranjima na medijskoj sceni Srbije i regiona. Da li su vlasti u Beogradu riješile da pritegnu medije do kraja i da onima koji ih kritikuju, kako kaže jedan sagovornik, „ne ostave ni zrno pirinča“?

Na tihoj vatri

Do formiranja ANN i pojave Sadlera – čovjeka koji sa svojom suprugom, ranijom koleginicom sa CNN-a –  inače živi u Beogradu, došlo je nakon predigre od punih godinu dana.

Investicioni fond BC Partners, većinski vlasnik Junajted grupe, najprije je iz uprave potisnuo manjinskog vlasnika Dragana Šolaka. Potom je češko-arapskom konzorcijumu prodao kablovsku mrežu SBB, a srpskom državnom Telekomu sva prava na sportske prenose.

Vlasnici Junajted grupe su iz dilova izašli teži za oko 1,5 milijardi evra, a njihovi mediji u Beogradu od tada ocjenjuju da su na vjetrometini. Posebno pošto je isplivao snimak telefonskog razgovora tada svježeg prvog čoveka Junajted grupe Stena Milera i direktora srpskog Telekoma Vladimira Lučića, u kojem kuju zajedničke planove.

U međuvremenu, Telekom finansira veliki broj televizija bliskih vlastima i najveći je oglašivač u tabloidima. Istim novcem finansiran je sistem Tanjuga na čijem čelu je (bila) Manja Grčić, novoizabrana generalna direktorka RTS-a.

U kritičkoj javnosti stoga se iščekuje neka vrsta finalnog udarca – pacifikacija televizija N1 i Nove S, kao najvećih i najimućnijih medija među onima koji se uopšte usuđuju na kritiku.

„Razočaraću te, ali baš nikakvu novost nemam“, kaže novinaru DW jedna od novinarki s tih televizija. Zaposleni rade kao i do sada. „Inače, nema neke posebne panike, niko ne žuri da traži drugi posao. Ali jesmo na tihoj vatri.“

Vodeći urednici televizija i novina Junajted grupe javno govore da su spremni na saradnju sa novim uredničkim odborom i bordom direktora, premda se iz njihovih izjava vidi nepovjerljivost.

„Čuli smo od nove uprave da garantuje uređivačku nezavisnost i to je najmanje što očekujemo svi koji radimo na TV Novoj“, kaže Slobodan Georgiev, direktor vijesti na toj televiziji.

Osim toga, dodaje za DW, očekuje da nova uprava pokaže sposobnost da ih zaštiti od „neprestanih napada iz vrha vlasti u Srbiji, koji posljedično dovode do kampanja na televizijama pod kontrolom vlasti i na društvenim mrežama“.

A idu izbori…

Više sagovornika DW iz ovih medija teško može da povjeruje da se baš ništa neće mijenjati. Cijela operacija je, kažu, trajala predugo i koštala previše da bi sve ostalo isto.

Slično misli i Rade Veljanovski, profesor Fakulteta političkih nauka u penziji, koji ima i bogato iskustvo u radu na medijskim zakonima.

„Bilo bi naivno misliti da će se potegnuti toliki mehanizmi moći iz naše vlasti i iz jedne velike medijske kompanije, a da se onda ništa ne promijeni. Čini mi se da se sprema konačni obračun u kojem bi vlast potpuno suzbila mogućnost nezavisnog novinarstva“, kaže on za DW.

To se sve, dodaje, dešava bez formalnih zabrana i „pseudolegitimno“. Privatni vlasnik, uostalom, ima pravo da uredi svoje medije kako hoće.

Drugdje, ljudi bliski vlasti kupili su ili osnovali info-portale u svim sredinama gdje se ove godine održavaju lokalni izbori. Najavljuju se dva nova nedjeljna lista koja bi isto mogla bita bliska vlastima. Već su okončane čistke na Juronjuzu koji je pod okriljem Telekoma.

Šlag na toj torti kontrole medija moglo bi biti nekakvo upodobljavanje N1, Nove S i ostalih. „Posebno jer vlastima, zbog masovnih protesta, okolnosti u Srbiji ne idu na ruku. Ne žele da, u susret narednim parlamentarnim izborima, kad god da budu, postoje mediji koji će i dalje biti kritički“, dodaje Veljanovski.

Sužen prostor

Niko od sagovornika DW ne očekuje gromopucatelno zatvaranje kritičkih televizija, niti da one preko noći počnu da liče na televizije Informer i Pink. Pre lagani stisak i promjene u koracima.

„Ne vjerujem da će biti ekstremnih stvari“, kaže jedna novinarka. „Očekujemo da možda postave nekog da uređuje program, kao neku vrstu spone između ovog sad uredničkog odbora i nas.“

Kako god bilo, situacija po slobodu medija u Srbiji djeluje sumorno, ocjenjuje Dragana Bjelica iz Udruženja novinara Srbije. „Prostor se sužava, a mediji bi trebalo da služe otvaranju prostora – za kritiku, za probleme građana. Kome će se javiti ljudi kojima je vlast ili neki moćnik učine nešto nažao?“

Bjelica nabraja nekoliko medija koji još ostaju, a časno su se nosili posljednjih godina i decenija.

No, za razliku od medija Junajted grupe koji su (za sada) solidno finansirani, ti manji su osuđeni na preživljavanje. Tržište oglasa je dirigovano, budžetsko sufinansiranje izvrnuto ruglu, donatorski programi iz inostranstva sve su rjeđi…

„Vrlo je teško preživjeti“, kaže Bjelica za DW. „Ovo, što mi radimo, je profesija koja treba društvu. Ako se svede na lični entuzijazam i pojedinačnu odbranu profesije, onda je društvo u kanalu.“

Kad su okolnosti rđave, kaže profesor Veljanovski, ostaje jedino da se osloni na sopstvene snage – to jest na publiku.

„Ali naše su snage jako skučene“, kaže. „Nevjerovatno je to da na proteste dođe 20.000 ili 300.000 građana, a da list Danas nikad nije mogao da proda više od 15.000 primjeraka.“

Srbija nema široku i moćnu srednju klasu, dodaje Veljanovski, ali bi građani morali da se sjete da mediji i novinari postoje radi društva. „Dio društva je demokratski orijentisan, proevropski, hoće kiseonik slobode… e on bi morao da ima potrebu za nezavisnim medijima i da nađe način da ih finansijski podrži.“

Inače će, kažu naši sagovornici, sve ostati u rukama vlasti i korporacija. Ili u haosu društvenih mreža.