Bila jednom jedna zemlja u Evropi u kojoj su gotovo svi mediji bili pod kontrolom vladara, a da na papiru nije bila autokratija. Iz dana u dan nicala su nova glasila vlasti, sa jasnim ciljem – da hvale prvog čoveka države i demonizuju njegove protivnike. Ta zemlja zvala se Orbanova Mađarska.
“Teško je zamislivo, ne samo u Evropskoj uniji, već i u autokratskim režimima, koliko javnog novca je trošeno na propagandu. Viktor Orban je to činio, finansirajući ih reklamama javnih preduzeća i podrškom iz budžeta. On je izdržavao ove medije na način da nisu morali da razmišljaju o ekonomskim rizicima”, kaže Gabor Poljak, šef odseka za medije na Univerzitetu ELTE u Budimpešti.
Ti mediji nisu bili opterećeni ni brigom o profesionalnoj etici – tamo, kaže, nisu radili novinari, već propagandisti.
“Imali su ekskluzivni pristup informacijama od javnog značaja – sve što je vrlo korisno za rad medija im je bilo dostupno, sa izuzetkom nezavisnosti”, objašnjava Poljak.
Ta glasila su za 16 godina vlasti Viktora Orbana kao po komandi prepoznavali neprijatelje države – prvo su to bili migranti, da bi posle njega glavna meta bio američki milijarder Džordž Soroš, s kojim su povezivali mađarsku opoziciju. Zatim su na red došli gej ljudi, pa Ukrajina kao glavni dušmanin. Profesoru novinarstva koji je dežurna meta srpskih prorežimskih glasila to zvuči više nego poznato.
“To su klasični mehanizmi ‘crne propagande’, ili u našim uslovima možemo reći i ratne propagande, pošto je ovo što mi zapravo gledamo na režimskim medijima nastavak devedesetih. Zasad, bez krvi”, kaže Dinko Gruhonjić, profesor Odseka za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu
Mađar biračima donosio – vesti
Kako se Mađarska, u kojoj su preostali nezavisni mediji uglavnom mali i na internetu, otrgla od režimske propagande i na izborima dve trećine glasova dala čoveku koji za vreme kampanje nijednom nije gostovao na javnom servisu?
Peter Mađar je u kampanji direktno razgovarao sa biračima u unutrašnjosti i donosio im – vesti.
“I tamo je mogao da priče, koje su objavili profesionalni novinari, predstavi ljudima koji nikad ne čitaju internet portale. Takođe je bilo interesantno kako su Jutjub kanali i influenseri uzeli učešće u političkoj diskusiji”, objašnjava Poljak.
Građani su, jednostavno, hteli da znaju šta se zaista dešava.
“Publici je potrebno novinarstvo, publici su potrebni kredibilni mediiji i kredibilni novinari koji će im objasniti o kakvim se prevarama i manipulacijama radi kad su u pitanju takvi mračni tipovi poput Viktora Orbana, ili ovog našeg ovde”, kaže Gruhonjić.
Jedna od prvih odluka nove mađarske vlade biće privremeno gašenje javnog servisa, dok se ne oporavi od duboko urezanog otiska Orbanove propagandne čizme.
Novinarki KRIK-a otet telefon kojim je slikala Vučićevog sina u društvu huligana, policija se povukla
Red propagande, red rijalitija: REM pokušava da izbaci obavezu prikazivanja dečjeg, obrazovnog i kulturnog programa
Novi rijaliti na Pinku pred presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije: Ponižavanje žrtve i relativizacija tragedije novinara koga je ubila država
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.