
Jelena Sesar (Foto: Snimak ekrana / Al Jazeera Balkans)
U nedavno objavljenom izveštaju o stanju ljudskih prava, Amnesti internešenal (Amnesty International) posebno podvlači da se novinari, demonstranti i nevladine organizacije i dalje suočavaju sa zastrašivanjem, uznemiravanjem i nezakonitim nadzorom.
Jelena Sesar, istraživačica za Balkan i Evropsku uniju Amnesti internešenala, za Cenzolovku govori o ekspanziji pretnji i fizičkih napada na novinare, državi koja kažnjava kritičko novinarstvo umesto da ga štiti, o nadzoru novinara i aktivista uz korišćenje špijunskih softvera, ali i o odnosu EU prema svemu tome.
Cenzolovka: U poslednjem izveštaju Amnesti beleži više od 160 slučajeva zastrašivanja i napada na novinare, i to do sredine 2025. godine. Od početka ove godine napada je sve više.
Jelena Sesar: Porast napada na novinare u prvim mesecima ove godine – posebno uoči martovskih lokalnih izbora, kada je bilo i ozbiljnih fizičkih napada – ukazuje da se ovaj alarmantni trend nastavlja.
Ovi incidenti se ne mogu posmatrati izolovano. Neprestano nasilje, neuspeh policije da efikasno spreči napade ili obezbedi temeljne i blagovremene istrage, kao i kontinuirane kampanje blaćenja usmerene na diskreditaciju novinara, ukazuju na širu klimu straha i nekažnjivosti u kojoj postoji rizik da se napadi normalizuju.
Cenzolovka: Čak i kada novinari dostave fotografije napadača tužilaštvu, nema napretka u istrazi. Više od godinu dana svedoci smo izuzetne represije vlasti i tužilaštva koje ne goni napade na demonstrante i novinare.
Sesar: Prema Reporterima bez granica, u mnogim fizičkim napadima na novinare prošle godine učestvovali su policajci. Ovo je posebno alarmantno, jer sugeriše da su oni koji su odgovorni za zaštitu novinara, u nekim slučajevima, direktno umešani u nasilje nad njima. Nije samo reč o pojedinačnim incidentima – to odražava dublji institucionalni problem.
Dosledan neuspeh u istrazi i procesuiranju napada, u kombinaciji sa očiglednom ravnodušnošću ključnih institucija, učvršćuje klimu straha i nekažnjivosti i narušava poverenje javnosti.
Cenzolovka: Slavko Ćuruvija fondacija je za samo sedam meseci zabeležila više od 1.000 verbalnih napada visokih državnih zvaničnika na kritički orijentisane novinare i medije u Srbiji. Da li životi novinara mogu zbog toga biti u opasnosti?
Sesar: Kontinuirane kampanje blaćenja visokih javnih zvaničnika i provladinih medija postale su karakteristika medijskog pejzaža u Srbiji. Novinari se rutinski etiketiraju kao „strani plaćenici“ ili „izdajnici“, što služi da diskredituje njihov rad i da ih izoluje.
Ovakva vrsta retorike ima realne posledice. Ona podstiče neprijateljstvo, ohrabruje uznemiravanje i povećava rizik od fizičkih napada.
U tom smislu, da – ovo okruženje može ugroziti bezbednost novinara, a potencijalno i njihove živote.
Cenzolovka: Novinari u Srbiji se osećaju napušteno, a tužilaštvo kontinuirano napadaju političari, kao što je i navedeno u prethodnom izveštaju EK o Srbiji. Uprkos tome, čini se da se ništa ne menja. Šta se može učiniti?
Sesar: Došlo je do primetne promene u nedavnom pristupu Evropske unije prema Srbiji, delimično vođene rastućom zabrinutošću za slobodu medija, vladavinu prava i nasilje nad novinarima i demonstrantima. Visoki zvaničnici EU, uključujući Evropsku komisiju, otvorenije su pokretali ova pitanja.
Međutim, izrazi zabrinutosti sada moraju biti praćeni konkretnim akcijama. To uključuje uslovljavanje pregovora o novim poglavljima i finansijskoj podršci merljivim napretkom, insistiranje na efikasnim istragama prošlih zloupotreba kao i na osiguravanju okruženja u kojem novinari mogu bezbedno i nezavisno da rade.
Takođe je ključno da zvaničnici EU javno pokažu punu solidarnost sa civilnim društvom, uključujući novinare u Srbiji, i da koriste politički i tehnički dijalog sa vlastima kako bi pratili slučajeve napada na pojedinačne novinare i medije.
Značajni dokazi o nadzoru u Srbiji
Cenzolovka: Izveštaj Amnestija se posebno bavio nezakonitim nadzorom u Srbiji. Organizacije civilnog društva su podnele krivične prijave protiv policije i obaveštajne agencije i ništa se nije dogodilo.
Sesar: Prvobitni krivični slučaj, registrovan u januaru 2025. godine, do sada je proširen i uključuje sedam podnosilaca žalbi. Amnesti internešenal nastavlja da tesno sarađuje sa organizacijama civilnog društva i pravnim zastupnicima žrtava, uključujući i pružanje digitalnih forenzičkih izveštaja kao podršku ovom procesu. Međutim, napredak je bio veoma ograničen.
Znamo da je policija tokom prošle godine ispitala dve osobe u vezi sa slučajem, ali nije bilo daljih informacija o istrazi. Želeli bismo da vidimo da se vlasti posvećuju ovim slučajevima sa hitnošću i pažnjom koju oni zahtevaju.
Cenzolovka: Kako komentarišete to što su srpske vlasti jednostavno odbacile sve ove navode?
Sesar: Nismo dobili nikakav zvaničan odgovor od srpskih vlasti, ali smo i dalje spremni da se angažujemo i podelimo naše nalaze, uključujući detaljne izveštaje o digitalnoj forenzici, kako bismo podržali odgovornost i sprečili buduće zloupotrebe.
Nažalost, nije neuobičajeno da vlasti izbegavaju kontrolu u ovim slučajevima. Digitalni nadzor, uključujući upotrebu invazivnog špijunskog softvera, protiv novinara, civilnog društva i političkih protivnika, rasprostranjen je širom Evrope i sveta. Odgovornost u ovim slučajevima je često nedostižna, uglavnom zbog nedostatka dokaza, labavih pravnih okvira, nedostatka adekvatnog nadzora i nevoljnosti žrtava da se jave.
U slučaju Srbije, dokazi su značajni. To su potvrdili Apple i Google kroz obaveštenja o pretnjama upućenim žrtvama, kao i Cellebrite, čija je tehnologija zloupotrebljena i koja je potom suspendovala neke licence u Srbiji. Same žrtve su se takođe javile, uprkos rizicima.
Uzevši sve zajedno, ovo pruža snažnu dokaznu osnovu za delovanje. Kontinuirani nedostatak reakcije vlasti samo produbljuje zabrinutost zbog nekažnjivosti i nedostatka volje da se reši ovaj ozbiljan slučaj.
Cenzolovka: Kompanija Cellebrite je objavila da će obustaviti upotrebu svoje opreme u Srbiji zbog zloupotrebe. Radio Slobodna Evropa je, međutim, u oktobru izvestio da Ministarstvo unutrašnjih poslova i dalje poseduje licence za alate ove kompanije.
Sesar: Cellebrite je sproveo internu reviziju u Srbiji u februaru 2025. godine i potom odlučio da suspenduje licence za neke korisnike, iako nisu javno otkrili ko su ti korisnici. Naše istraživanje pokazuje da su i jedinice unutar Ministarstva unutrašnjih poslova i Bezbednosno-informativne agencije (BIA) imale pristup ovoj tehnologiji.
Jasno je da postoji hitna potreba za potpunim i nezavisnim ispitivanjem načina na koji se digitalne forenzičke tehnologije, uključujući i one koje proizvodi Cellebrite, koriste u Srbiji.
Takođe ćemo nastaviti da vršimo pritisak na Cellebrite da redovno preispituje kako se njihova tehnologija koristi u Srbiji, jer su i proizvođači i dobavljači ovih invazivnih tehnologija odgovorni ako se njihovi proizvodi i usluge koriste na način koji krši ljudska prava.
Cenzolovka: Novinarke iz Balkanske istraživačke mreže (BIRN) bile su meta špijunskog softvera Pegasus. Mogu li novinari bezbedno da obavljaju svoj posao pod takvom digitalnom pretnjom?
Sesar: Upotreba invazivnog špijunskog softvera kao što je Pegasus grupe NSO ima dubok uticaj i zastrašujuć efekat na novinarstvo. Digitalni nadzor ne samo da krši privatnost, on potkopava same temelje istraživačkog novinarstva. Može otkriti poverljive izvore, ugroziti novinare i njihove porodice i odvratiti uzbunjivače od istupanja.
Tamo gde je nadzor široko rasprostranjen, novinari mogu sebe cenzurisati ili potpuno izbegavati osetljive teme. Ovo ima ozbiljne posledice i za medije i za društvo u celini, jer ograničava pravo javnosti na pristup nezavisnim i pouzdanim informacijama.
Upravo zato je nezakoniti nadzor toliko opasan: to je alat ne samo za praćenje, već i za kontrolu. Inspirativno je videti mnoge hrabre novinare u Srbiji koji rade u izuzetno teškom okruženju kako istrajavaju u svom radu i nastavljaju da izveštavaju o pričama od velikog javnog interesa uprkos ovim sada već dobro poznatim rizicima.
VLASTI MORAJU DA ISTRAŽE SLUČAJ ZVUČNOG TOPA
Cenzolovka: Najdrastičniji primer pomenut u izveštaju, razbijanje okupljanja, bio je upotreba zvučnog oružja 15. marta 2025. godine. Kako biste opisali šta se dogodilo tog dana i da li su životi građana bili ugroženi?
Sesar: Amnesti internešenal je dugo izražavao zabrinutost zbog upotrebe zvučnog oružja u sprovođenju zakona i pozivao na njegovu obustavu dok se ne sprovedu dalja testiranja i evaluacije kako bi se u potpunosti razumeli njihovi efekti, rizici i usklađenost sa međunarodnim zakonima i standardima o ljudskim pravima.
Ovi uređaji nisu prošli adekvatna nezavisna testiranja ili medicinsku evaluaciju kako bi se utvrdila njihova bezbednost. Njihova upotreba stoga nosi značajne i nepredvidive rizike, uključujući potencijalnu štetu po fizičko i mentalno zdravlje, posebno za ranjive osobe. U tom smislu, životi i dobrobit prisutnih su mogli biti dovedeni u opasnost.
Upotreba elektromagnetnog i zvučnog oružja kao sredstva za kontrolu mase takođe nije regulisana Zakonom o unutrašnjim poslovima, koji je na snazi u Srbiji.
Vlasti moraju sprovesti nezavisnu, nepristrasnu i temeljnu istragu događaja od 15. marta 2025. godine, uključujući nabavku i upotrebu takve opreme, i osigurati punu transparentnost i odgovornost.
Reakcija vlasti na izveštavanje organizacija i medija o ovim događajima takođe je bila duboko uznemirujuća. Napadi i pokušaji diskreditacije medija i organizacija civilnog društva koje su dokumentovale ove incidente dodatno pojačavaju širi obrazac koji vidimo: umesto da obezbede odgovornost, vlasti i javni zvaničnici ciljaju one koji otkrivaju potencijalne zloupotrebe. Ovo doprinosi klimi straha i nekažnjivosti i dodatno potkopava poverenje u institucije i vladavinu prava.
Tabloidi brišu tekstove u kojima blate studente zato što moraju da dokažu da su tačni da im ne ugase portale
Ubistvo u Ulici Slavka Ćuruvije
Bezdušna ružičasta jutra: Televizije se naslađuju brutalnostima koje mame gledaoce - REM ih još hvali
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.