
Narodna skupština; Ilustracija: Cenzolovka
Konstitutivnu sednicu 15. saziva Narodne skupštine, najgledaniji skupštinski prenos u istoriji srpske televizije, pratilo je više od 300 akreditovanih domaćih i stranih medija. Među njima je bilo i troje fotobeležnika istorijskih trenutaka, deo ekipe fotografa koji su skoro dve godine bili oči Srbije na ulici.
Za to vreme su na ulici i sami bili tučeni, napadani, privođeni i praćeni. Zorica Popović, Gavrilo Andrić i Aleksa Stanković u utorak su zakoračili u „novo poluvreme” i prvi put kao novinari, sa fotoaparatima, ušli u Narodnu skupštinu.
Andrić, IT stručnjak i član IT Blokade, a od početka protesta i nezvanično jedan od fotografa studentskih platformi, za Cenzolovku govori da su mu sada pomešana osećanja:
„Imam utisak kao da smo oslobodili i osvojili nešto što je ponovo naše. Stavljamo tačku na to poluvreme“, kaže on.
Tog jutra je fotoaparatom od kuće do Skupštine ispratio Zlatka Kokanovića, poljoprivrednika iz Gornjih Nedeljica kod Loznice, jedno od najprepoznatljivijih lica pokreta „Ne damo Jadar“.
View this post on Instagram
„Za mene je on simbol cele borbe. Bilo mi je važno da zabeležim čin: kako tog jutra polazi iz svog sela, sa svog imanja, trenutak kada se domaćinstvo sprema, pa odlazak u Beograd i sednicu. Ovde sam da pokažem da smo narodu konačno vratili instituciju koja je možda najvažnija u državi“, objašnjava naš sagovornik.

Gavrilo Andrić; Foto i ilustracija: Cenzolovka
Andrić je tokom studentskih i građanskih protesta bio jedan od najčešće napadanih medijskih radnika u Srbiji. Prema evidenciji NUNS-a, bio je meta čak 15 napada, pretnji i ometanja u radu, ali nijedan od ozbiljnih slučajeva nije rešen. U Negotinu je policajac praktično bio saučesnik u napadu, u Loznici je priveden dok je snimao, a pre nekoliko dana je saznao da ga je MUP tajno nadzirao od aprila do novembra ove godine.
Na meti je bio i fotoreporter Aleksa Stanković, koji je takođe nakon uličnih protesta sada postao izveštač iz Parlamenta.
Aleksu Stankovića javnost pamti po snimku kojim je opovrgao tvrdnju tadašnjeg predsednika države da su studenti ispred RTS-a udarili policajca u oko. Ovekovečio je i nasilno hapšenje anesteziologa Vladimira Stefanovića. U zgradi Skupštine bio je i ranije, ali u utorak prvi put kao novinar.
Tokom protesta fotografisao je i sa temperaturom od 39, po snegu i kiši, podstaknut mišlju da će možda baš ta jedna fotografija motivisati bar jednog čoveka da nešto uradi.

Aleksa Stanković; Foto i ilustracija: Cenzolovka
„Nema više protesta, studentskih pobuna i demonstracija, pa je sve čudno. Kad ustanem, ne znam šta da radim sa sobom. Ranije bih uzeo fotoaparat, doručkovao i otišao na neki fakultet da fotografišem ili na ulicu, ako je bio protest. Mene je fotografija probudila, a ova pobeda me nekako uspavala. Biće mi teško da se naviknem, ali znam da su se te dve godine svakodnevnog izlaska na ulicu isplatile”, podvlači.
Nada se da će slučajevi napada na njega najzad izaći iz faze istrage i da će počinioci konačno odgovarati nakon smene vlasti.
Aleksa Stanković se nada da sada institucije neće ostati neme na napade na novinare i medijske radnike, ali ne veruje da će se društvo promeniti preko noći: „Promenili smo vlast, ali naš narod nije medijski pismen u toj meri. Deo i dalje ima bojazan da su novinari zapravo neprijatelji, da rade za strane službe. To je dug proces. S druge strane, ubeđen sam da će institucije sada reagovati na svaki napad i to u kratkom roku, a ne da se odugovlači godinama, pa na kraju žrtva dobije papir da je slučaj zastareo. Kako napad može da zastari?“
KAKO NAPAD MOŽE DA ZASTARI?
Dok prilazi zgradi Skupštine, Zorica Popović, slobodna fotoreporterka, seća se kako su je na dan lokalnih izbora, marta 2026. u Šarbanovcu kod Bora, maskirani muškarci duplo krupniji od nje šutnuli u stomak. Jedan joj je oteo telefon. Isti ljudi su teško povredili Lazara Dinića i Ivana Bjelića.
„U međuvremenu je bilo još 300 malih incidenata. Nisam prijavljivala policiji, jer – živeli smo gde smo živeli – već samo NUNS-u zbog statistike, da se zna da su žene, novinarke, meta napada. U mom konkretnom slučaju očekujem nešto, ali ne pravdu. Radiće se na rešavanju tog slučaja, da bi se reklo da je rešen“, kaže u razgovoru za Cenzolovku.
Pre je to iskustvo nego pesimizam, jer „ovo što smo živeli poslednje dve godine je bukvalno bila ratna zona za novinare”.
„Nadam se da je kraj i da će kolege moći da izveštavaju normalno, da im niko ne preti, ne juri ih i ne lomi im opremu. Nadam se i da tenzije u društvu više nikada neće narasti do nivoa na kom su bile“, ističe Zorica Popović.
Posle skoro dve godine rada u najopasnijem redu, između policijskog kordona i demonstranata, veruje da je vreme da se promeni i razumevanje novinarskog posla.
„Nadam se da će javnost shvatiti šta novinari zapravo rade, šta bi se desilo i u čemu bismo živeli da ih nema. Ako se sve ovo jednog dana pretvori u kakvu-takvu demokratiju, prvo treba da zahvale novinarima, pa onda ostalima”, ističe Popović. „Fotoreporteri su uvek prvi na liniji, a ljudi misle – eto, fotka, pojavila se. Ne, iza toga stoje hrabri ljudi.”

Zorica Popović; Foto i ilustracija: Cenzolovka
Povodom prvog novinarskog ulaska u Parlament, Zorici Popović su emocije pomešane, jer je deo nje ostao na ulici:
„Nadala sam se ovom danu i morao je jednom da dođe. Navikla sam da funkcionišem pod tenzijom, pa mislim da će biti potrebno vremena da prihvatimo da se smena vlasti desila mirno. I da je to to. Da ne očekujemo opasnost iza ćoška, neku prevaru. I dalje sam na oprezu, a prošlo je skoro tri nedelje.”
Dok ona traži novi izazov za svoj kadar, Gavrilo Andrić je objektiv podigao da zabeleži drugo poluvreme.
„Trudio sam se da motivišem ljude da učestvuju i videli smo rezultat masovnog učešća. Sada istu stvar treba da uradimo – da nastavimo da učestvujemo, malo relaksiranijim tempom, svako u oblasti koja ga zanima. Moja fotografija će ići u tom smeru, da pokazuje svetlo, ljude koji rade. Drugo poluvreme. Sada popravljamo, sada gradimo.”





Milan Radonjić: Cilj kampanje protiv novinara koji su pisali o zvučnom oružju je strah
14 filmova, dokumentarnih filmova i TV emisija za preporuku novinaru
Živeti novinarstvo do poslednjeg daha
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.