17. dec 2017.

Ekstremni govor – Biće skoro propast sveta

Srbi će se tresti od hladnoće jer priroda nam sprema haos. Apokalipsa je neizbežna, a najgore tek dolazi. Baš tako pojedini mediji predstavljaju stvarnost – uznemirujuće i haotično.

Obično se prvo PALI CRVENI METEO-ALARM, pa GORE I ZEMLjA I VAZDUHOPREZje neophodan jer je NEVREME često NA PRAGU, što je uvertira za KATASTROFU koja preti na jesen. Kada se sazna KO ĆE PREŽIVETI ZIMU, mediji „iskopaju“ VAŽNU POUKU koju nam šalje SVETI PROROK SAMUILO.

Najave o paklenom periodu pred nama, mediji u Srbiji, pretežno tabloidi, svakodnevno serviraju – bilo da se radi o ekstremno visokim temperaturama tokom leta, obilnim kišama i grmljavinom kad joj vreme nije, ili „sibirskim“ zimama.

Ovakvo dramatizovanje stvarnosti, neutemeljeno preterivanje, pompezni naslovi, uz obavezno širenje panike, upadljiv je način na koji se pojedini mediji, kako u štampanom, tako i u onlajn izdanju, bore za čitanost, odnosno „klik“.

„Kada ne raspolažete uverljivim i kredibilnim izvorima informacija i istinitim činjenicama, faktima, onda vam ne preostaje drugo nego da tekstove senzacionalistički naduvavate, smatrajući da to ‘prodaje novine’. Taj način ‘izveštavanja’ svedoči i o neukusu ‘izveštača’, odnosno urednika i vlasnika medija“, ističe profesorka novinarstva na FPN-u, dr Neda Todorović.

Takvo izveštavanje čini čak 25 odsto ukupnog sadržaja u medijima, što pokazuje istraživanje Centra za nove medije Liber.

Istraživanje je obuhvatilo dnevne i tabloidne novine, televizije, novinske agencije i veb-portale. Rezultati ukazuju ne samo na opasnost od ekstremnog govora već i na širenje straha i nesigurnosti, glorifikovanje teorija zavere, kao i potpirivanje netrpeljivosti šovinističkim, nacionalističkim, mizogenim i seksističkim sadržajima.

Reč je o nedopustivom kršenju svih standarda novinarstva, smatra profesorka Todorović. Ističe da je na delu – „tabloidi(ot)izacija“.

Pomračenje sunca sa spuštenim roletnama

Nikada neću zaboraviti pomračenje sunca koje se dogodilo za vreme Miloševićeve vlasti u Srbiji, kaže Neda Todorović.

„Sugerisano nam je iz svih medija da se zatvorimo u kućama, da navučemo kapke jer bismo mogli da oslepimo! A u celom svetu opušteni građani su sa decom posmatrali fenomen sa zatamnjenim staklima u rukama. Katastrofičari svesno manipulišu skrećući pažnju zastrašivanjem građana sa egzistencijalnih problema i medijskih tema koje se njima bave“, ističe profesorka.

„Nikada ranije u istoriji medija u Srbiji, tabloidi (žuta štampa) nisu bili mediji koji se citiraju i uvažavaju. Služili su pukoj zabavi masa. To što su sada politizovani i što se u njima pojavljuju donosioci odluka o našem životu predstavlja deformaciju medijske scene, odnosno društva u kome se kvalitetni mediji guraju u zapećak“, dodaje Todorović.

Danas nam najtiražniji mediji poručuju da treba da živimo u konstantnom strahu od rata, od prirodnih nepogoda, siromaštva, to jest od neke „više sile“ koja nam preti.

„Mi smo neobično plodno tle za svaku vrstu zavere i paranoje. Desilo nam se sve čega smo se uvek najviše pribojavali. Mi sada ličimo na one pacijente što su ih od depresije u prošlosti neuspešno lečili elektroškovima. Deset godina su nas sadašnji prijatelji, a nekadašnji zapadni protivnici, izlagali sankcijama, blokadi i na kraju bombama, a to su metode kojim se izaziva ono što psiholozi zovu ‘naučenom bespomoćnošću'“, navodi predsednica Suda časti UNS-a Ljiljana Smajlović.

Ipak, smatra da ekstremni govor u medijima „nije toliko opasan koliko se sugeriše“.

„Ne primećujem kod građana bilo kakav strah ni od vremena, ni od klime, bez obzira na katastrofičan govor o vremenu i klimi. Čak mislim da je preteran govor učinio da ljudi sa velikom skepsom primaju te katastrofične prognoze, što ja smatram zdravim“, kaže Smajlović.

Zdravo bi bilo i kada bi nam mediji pomogli da bolje razumemo svet.

U analizi rezultata istraživanja Libera, sociolog Aleksej Kišjuhas ekstremni govor u vremenskoj prognozi izdvaja kao „možda najzanimljiviji, ali i najneobičniji fenomen“, jer je, ističe, tu najvidljiviji raskorak između objektivnog izveštavanja i ekstremnog opisivanja.

„Ovakva situacija neodoljivo podseća na Ezopovu basnu o ‘Dečaku koji je vikao vuk’, odnosno koji je lažno uzbunjivao svoju zajednicu, a koja zatim i zbog toga nije adekvatno reagovala na stvarne izazove i probleme“, dodaje Kišjuhas.

Ovakvim načinom izveštavanja ne samo da se relativizuju važni problemi na koje bi trebalo da ukažu – kao što je, na primer, uticaj klimatskih promena na svakodnevni život i kako ublažiti njihov negativni efekat – već se od „klika“ do „klika“ sigurnim putem stvara „oguglalost“ na društvene probleme.

Tome, ističe sociolog Vladimir Vuletić, ne možemo, ali i ne želimo da se suprotstavimo.

„Većina ne želi da se odmori od ‘tiranije’ medija. Kada ode na odmor, većina prvo traži smeštaj koji ima vaj-faj da bi mogli da prate medije, i lajkuje još besmislenije i usitnjenije sadržaje koji se serviraju putem društvenih mreža.

Postali smo masa atomizovanih i otupelih pojedinaca koje na okupu drže još samo snažni medijski impulsi, tako da mediji šalju sve beskrupuloznije i brutalnije poruke kako bi probudili naše interesovanje“, navodi dr Vuletić sa Filozofskog fakulteta.

A interesovanje za ono što nam plasiraju mediji mora da postoji, jer se, kako kaže Vuletić, u moru informacija proturaju dezinformacije i relativizuju činjenice.

Posledice takvog stanja su, smatra profesorka Todorović, drastično negativne i dugoročne – pre svega po publiku, odnosno čitaoce.

„To što im se servira predstavlja najniži imenitelj ukusa na kome vaspitavamo i podižemo mlade naraštaje. A mi na to ne reagujemo“, naglašava Todorović.

Osuda ima, ali se slabo čuju. Odnosno, čuju se u meri u kojoj ih mediji prenose, tvrdi predsednica Suda časti UNS-a.

Ističe da je od kazni i osuda važnije da se o tome u društvu vodi debata.

„Čovek ne zna šta je istina sve dok ne čuje laž. Postanem sumnjičava čim čujem ubeđivanja kako će nas ekstreman govor upropastiti, a to dolazi od onih koji sa vrlo jasnim političkim predznakom tumače koji je govor dobar, a koji nije. Da, treba čuvati dostignute standarde, i u novinarstvu i u školstvu i u nauci, ali i politička korektnost nosi takođe opasnosti“, navodi Ljiljana Smajlović.

Treba, naravno, čuvati i poverenje čitalaca. Ukoliko „prežive“ kataklizmu – s pravom će se zapitati kome verovati sledeći put, jer sa svakim izneverenim „klikom“, opada i kredibilitet informacija koje mediji plasiraju.

To se posebno mora imati u vidu budući da je, prema Guglovoj evidenciji, ljude u Srbiji na internetu u 2017. godini najviše zanimala baš vremenska prognoza.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend