Janko i Martinka

Njezino je tijelo pronađeno na podu kuhinje, a Janovo na stubama prema podrumu. U filmu “Ubojstvo novinara” ubojica hladnokrvno objašnjava kako je prvo ubio njega metkom u prsa, potom uklonio svjedokinju pucajući joj u glavu.

Imali su 27 godina i u svibnju su se trebali vjenčati. Ona je pokopana u svadbenoj haljini, on u tamnom svečanom odijelu.

Pet godina kasnije u misiji s međunarodnim organizacijama za medijske slobode u Bratislavu smo došli izraziti podršku obiteljima ubijenih, te slovačkoj novinarskoj zajednici. Sastanci s predstavnicima novinara, vlasti i oporbe bili su otvoreni i zaključili smo da su se nakon ubojstva u Slovačkoj dogodile neke društvene i političke promjene, no vlasti tek trebaju poduzeti sve potrebne mjere kako bi zaštitile novinare i obranile neovisne medije.

Sva događanja mirno, uz poneku suzu prate Janovi i Martinini roditelji. Jozef i Jana Kuciakova, te Zlatica Kušnírová. Petu godinu bez djece koju su umjesto u zajednički život otpratili na posljednji počinak. U vjenčanici i svadbenom odijelu.

Janovi roditelji često se čvrsto prime za ruke, kao da si pomažu da izdrže još ovo… Jozef Kuciak priča kako se nikada nije zanimao za politiku, žive u malenom mjestu, obitelji su se uglavnom bavile poljoprivredom. Iznenadio se kada je Jan, ili Janko kako ga zovu, rekao da će biti istraživački novinar.

Martina je bila prva djevojka s kojom ih je upoznao. Bila mu je podrška i snaga. U filmu “Ubojstvo novinara” objavljena je snimka koju su snimili judi koji su ih pratili. Parkiralište nekakvog supermarketa, kasno popodne, Martina i Jan guraju ona kolica iz trgovine do automobila, nešto veselo pričaju, sretni su. Mladi, sretni ljudi. Nekoliko dana kasnije ležali su u lokvi krvi u malenoj obiteljskoj kući koju su preuređivali za zajednički život.

Jan Kuciak istraživao je financijsku povezanost političara i tajkuna, slovačkih poduzetnika. U vrijeme ubojstva prikupljao je podatke o Mariánu Kočneru, nakon što je uhićen u njegovom telefonu pronađeni su podaci koji ga povezuju s brojnim akterima u slovačkom društvu, ali i komunikacija s Alenom Zsuzsovom koja je angažirala ljude za atentat na Kuciaka. Dvojica osumnjičenih atentatora priznala su krivnju te su osuđena. Sud je oslobodio krivnje za ubojstvo Kočera i Zsuzsovu uz obrazloženje da nemaju dovoljno dokaza. Osuđeni su zbog financijekih prijevara. Nakon žalbe tužiteljstva, otvoreno je novo suđenje, a presuda se očekuje u travnju.

Jozef, Jana i Zlatica čekaju. Ništa im drugo nije preostalo. Nakon ubojstva njihove djece s vlasti su odlazili premijeri, ministri, šefovi policije, uhićeno je mnogo ljudi, može se reći da su se dogodile promjene u slovačkom društvu, ali…

Istraživački centar Jána Kuciaka (ICJK) predstavio je rezultate istraživanja koji pokazuju da je više od dvije trećine slovačkih novinara doživjelo napad ili prijetnju u prošloj godini. U anketi su rekli da je takvih napada sve više, najčešće verbalnih, kako osobno tako i putem interneta. ICJK je pokrenuo projekt Sigurno novinarstvo (Bezpecna.Zurnalistika.sk), kojem je cilj praćenje i sprječavanje napada na novinare te pomoć žrtvama.

Na godišnjicu ubojstva bivši premijer, i dalje političar koji će se vjerojatno kandidirati na skorim prijevremenim izborima, na Facebooku nastavlja sijati mržnju prema novinarima. No, novinari i novinarke ne dozvoljavaju da se zaboravi Jan niti njegov rad. Posthumno su objavljena Kuciakova istraživanja, objedinjena i u knjizi Kuciak, novinari su nastavili njegova istraživanja koja su pokazala isprepletenost politike, korumpiranih biznismena i grupacija organiziranog kriminala.

I jučer su se okupili u centru Bratislave, s roditeljima koji se čvrsto drže za ruke dok čekaju pravdu za ubojstvo njihove djece.