
Listovi u tada stopostotnom vlasništvu države, Politika i Večernje novosti, do 5. oktobra 2000. godine širili su propagandu režima Slobodana Miloševića, ali već od narednog dana „obrnuli su ploču“ i izvinili se čitaocima zbog svog dotadašnjeg rada.

Kada dete izrazi politički stav, a da pritom nije izazvano, inspirisano ili isprovocirano – to nije politička zloupotreba, već njegovo mišljenje o stvarnosti koja ga okružuje. Ukoliko, pak, dete komentariše ono što ga pita neko ko je u ovoj ili onoj političkoj kampanji, na ovoj ili onoj funkciji, onda to više nije njegovo mišljenje o stvarnosti, već zloupotreba tog mišljenja. U prevodu – politička zloupotreba deteta.

Država se okomila na novinara Radara Vuka Cvijića, poznatog po beskompromisnom istraživanju bezbednosnih službi. Samo u poslednjih par meseci policija ga je prebila dok je izveštavao sa protesta, oklopljeni policajac ga je na sat vremena oslepeo, protiv njega se vodi kampanja u prorežimskim medijima, a dobio je i krivičnu prijavu EPS-a i policiju koja mu dolazi na kuću dok je na odmoru

Da li mediji koji nisu pod kontrolom vlasti treba da budu objektivni i nepristrasni? I da li oni uopšte to mogu u ovakvoj svakodnevici u kojoj im vlast otežava život a njihove novinare obeležava kao državne neprijatelje? Da li njihova publika zaista želi nepristrasne medije ili joj je važnije da ima svoje medijske oaze oko kojih će se okupljati istomišljenici?

Prošlo je više od dve nedelje, ali i dalje osećam neku vrstu neprijatnosti, jer novinari ne bi smeli da se suočavaju sa takvim situacijama i nepoštovanjem njihovog integriteta dok izveštavaju sa nekog događaja, kaže novinarka Vremena Katarina Stevanović koju je maltretirala policija. O pretnjama i napadima na njih za Cenzolovku govore i profesorka Smiljana Milinkov i fotoreporterka Marija Čolaković

Suđenje Slavko Ćuruvija fondaciji po tužbama bivših funkcionera i pripadnika Resora državne bezbednosti, Milana Radonjića, Ratka Romića i Miroslava Kuraka, četvrti put je odloženo od početka godine. Odsustvo sudije Ljiljane Ilić, koja na prethodna dva ročišta nije došla zbog bolesti, ovog puta nije obrazloženo

Duga borba našim parama za ućutkavanje N1 stigla je do raspleta. Javnost Srbije koja želi promene, umorna i izbezumljena, zakasnila je sa reakcijom, uzimajući hrabre novinare i ostale u ovim medijima u priličnoj meri zdravo za gotovo. Sada, kada postoji neko ko legalno može da iz naših života počisti medije bez kojih Srbija ne bi znala šta se događa na protestima, bilo bi neobično zdravo da se još jednom oglasimo i suprotstavimo