O poslednjem objavljenom snimku sastanka nekoliko studenata u jednom kafiću u Novom Sadu, u kome studenti neformalno razgovaraju o studentskom pokretu, oglasila se i advokatska kancelarija Tomanović, navodeći da je reč o zajedničkom poduhvatu Informera i delova državnih organa u napadu na prava mladih ljudi.
Objavljivanje snimaka sa studentskih plenuma, sastanaka aktivista i studenata počelo je pred veliki protest 15. marta prošle godine.
Informer je 13. marta najavio, a potom zajedno sa Pinkom, Prvom, Hepijem i Studiom B emitovao snimak sastanka novosadskih aktivista u prostorijama Pokreta slobodnih građana (PSG), koji su nakon objavljivanja snimka pohapšeni, a deo njih je u inostranstvu u egzilu i danas.
Ovaj tabloid je pritom sasvim eksplicitno napisao da je jedan od učesnika sastanka „tajno snimao svoje kolege“ i snimak dostavio medijima.
Ipak, ispostavilo se da ovo uopšte nije tačno, već da je sastanak snimala BIA, a Danas je otkrio da je snimak nastao tako što je BIA na merama držala narodnu poslanicu PSG-a Anu Oreg.
I pred drugi veliki studentski protest na Vidovdan, 28. juna prošle godine, Informer je ponovo u zajedničkoj specijalnoj emisiji više televizija emitovao snimke koji su predstavljeni kao dokaz priprema za događaje na Vidovdan.
Među njima je razgovor sa sastanka održanog 21. juna u restoranu hotela „Turist“, na kojem Informer identifikuje Novicu Antića, Ivana Matovića, Vladana Koljaića, Branka Momčilovića i Aleksandra Ivanovića.
Već sutradan akteri ovog snimka su uhapšeni zbog pripreme rušenja ustavnog poretka, a za snimak se sumnja da ga je, takođe, pribavila BIA.
Pored objavljivanja ovih snimaka, Informer je tokom ove i prošle godine objavio još najmanje 15 tajno snimanih razgovora sa studentskih plenuma i sastanaka.
Većina ovih razgovora je predstavljena kao pokušaj rušenja države, a razgovori ili nisu prenošeni u celini ili su izvlačeni iz konteksta kako bi se prikazalo antidržavno delovanje studenata i onih koji ih podržavaju.
Novinarski posao, naročito onaj istraživački, podrazumeva da novinari preko insajdera iz raznih službi, pa i iz bezbednosnih, dolaze do poverljivih podataka, pa čak i internih prepiski ili audio-snimaka.
Međutim, postoji velika razlika da li se to radi zbog javnog interesa ili vođenja negativne kampanje i targetiranja određenih pojedinaca ili grupacija.
Jovanović (KRIK): Mi objavljujemo zarad javnog interesa, a tabloidi zbog interesa režima
KRIK je jedan od istraživačkih medija koji često dolaze do veoma osetljivih i poverljivih informacija, pa čak i do snimaka razgovora između određenih aktera, ali takvi materijali uglavnom služe kao dokaz za tvrdnje u njihovim pričama kada se piše o kriminalu i korupciji, gde su akteri često državni službenici ili ljudi bliski njima.
Bojana Jovanović iz KRIK-a za Danas kaže da režimski mediji ovakve stvari nesumnjivo objavljuju zarad interesa režima i ljudi koji ga vode i da se uvek iza toga krije privatni interes i politički cilj koji žele da ostvare ljudi na vlasti.
„Cilj je uglavnom diskriminacija tih osoba uz plasiranje narativa koji nije istinit. Zbog toga su i same informacije koje objavljuju izmontirane na način koji njima odgovara, a koji je daleko od istine. U pitanju je zloupotreba institucija koje su, umesto da rade svoj posao, postale poslušnici režima, prate i prisluškuju osobe za koje nema osnova da to rade, a sve zbog sprovođenja prljavih medijskih kampanja. Time krše zakon i ljudima stavljaju mete na čelo“, ukazuje ona.
Naša sagovornica naglašava da ono što rade režimski tabloidi i ozbiljni mediji nikako nije za poređenje.
„Nezavisni i istraživački novinari ovo nikada ne rade. I kada objavljuju neke snimke, čine to samo ukoliko je to u interesu javnosti, odnosno građana, i samo ukoliko su proverili i potvrdili verodostojnost tih snimaka. To podrazumeva ozbiljan novinarski posao, uz kontaktiranje izvora, onih na koje se ti snimci odnose, kao i stavljanje događaja u pravi kontekst“, kaže Jovanović.
Dumanović: GOSI ne postoji, snimke tabloidima šalju službe
Takozvanu GOSI službu, ako je suditi po Informerovom objašnjenju, čine njihovi čitaoci i gledaoci, koji im dostavljaju fotografije, video ili audio-zapise koje sami pribave.
Dakle, reč je o običnim građanima, koji nisu deo bezbednosnih struktura niti su obučeni za obaveštajni rad, ali uprkos tome oni uvek uspevaju da neprimećeno pribave materijal koji se dostavi Informeru.
Za policajca u penziji Milana Dumanovića, koji je radio u Odeljenju za tajno praćenje MUP-a, to deluje neverovatno i on je ubeđen da GOSI u stvari i ne postoji, već je to paravan kako bi se prikrilo da Informeru prisluškivane razgovore šalju bezbednosne službe, jer je to protivzakonito.
„Da se to desilo jednom, možda bih i poverovao. Međutim, kvalitet snimaka svaki put govori ili o tajnom spoljnom snimanju ili o snimanju ‘iznutra’, odnosno licu koje je bilo akter razgovora. Svakako, moguće je čak i da ova snimanja budu pokrivena sudskim nalozima. Ali pošto se Informer poziva na takozvanu GOSI službu, ovde u stvari imamo nelegalno korišćenje neke od službi zarad prikazivanja načinjenih snimaka u tom tabloidu, isključivo u cilju dnevne politike, a ne nekog krivičnoprocesnog slučaja“, objašnjava Dumanović.
On napominje da takva tajna snimanja mogu da vrše jedino BIA, Odeljenje za tajno praćenje MUP-a, kao i vojno-obaveštajne službe kada im to zakon dozvoljava.
„Konkretno, u tom poslednjem objavljenom razgovoru nema nikakvih inkriminišućih radnji, već je reč o internom razgovoru članova studentskog pokreta i takvo tajno snimanje ne može biti zakonito. Stoga se postavlja pitanje šta naše službe rade i čime se bave. Da li je glavni posao BIA ili neke druge službe da prisluškuju razgovore studenata u kafani? Osim što je protivzakonito, takve metode nisu jeftine, a pripadnici tih službi imaju i do 300.000 dinara plate i to sve plaćaju građani Srbije“, navodi naš sagovornik.
Dumanović dodaje da ovakva praksa nije viđena nigde u svetu i da su je „patentirale“ sadašnje vlasti.
„Ovo nije radila ni rumunska Sekuritatea, niti bilo koja tajna služba nekadašnjih autoritarnih režima. Naše tajne službe su u službi režima i njihovih tabloida, a svoje resurse im daju na raspolaganje kako bi se protivnici režima diskreditovali ili procesuirali“, kaže on.
Inače, Dumanović je javno govorio o tome da je 2012. godine bio angažovan na obezbeđenju urednika Informera Dragana J. Vučićevića i tvrdio da je video kako po njega dolaze službena vozila BIA i odvoze ga, što, prema Dumanovićevom mišljenju, znači da je išao po informacije.
Od beskompromisnih novinara do borbe protiv digitalnog Divljeg zapada: Dokumentarci o medijima i informisanju
14 filmova, dokumentarnih filmova i TV emisija za preporuku novinaru
Snaga dobre priče: O mitologiji medija
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.