05. okt 2018.

Riknula televizija Srbije

Prošle nedelje je G. Vesić nešto pričao na RTS-u o Đilasu, Đilas je posle pismeno reagovao, ali RTS nije odbio da objavi, mada nije ni objavio Đilasovo reagovanje, jer se RTS trenutno nalazi u najgoroj istorijskoj fazi svog postojanja – nit smrdi, nit miriše, nit odbija da objavi, nit objavljuje.

Foto: Cenzolovka

Bolje je da smrdiš ko malinar iz Informera nego da budeš u toj fazi koja uglavnom podrazumeva da se praviš mrtav što je duže moguće i povremeno pitaš: „Je l’ su otišli?“

I da ne otvaraš oči čak ni kad te golicaju oni koji znaju da nisi riknuo i kojima na pitanje: „Jes’ ti živ?“, odgovaraš originalnim sloganom: „Ne, možda, da“.

Pa kada te jednog dana pitaju – šta si radio dok je ono Vučić s pratećom kamarilom tumarao Srbijom i s vremena na vreme ritualno oblizivao donju usnu u direktnom prenosu – ti kažeš: „U to vreme sam bio skroz mrtav. Ali, srećom, čim je Vučić pao, naglo sam oživeo zahvaljujući isceliteljskom daru nove vlasti“.

Jerbo je to tako – nećete verovati koliko će nova vlast jednog dana uticati da slepi progledaju, da se mrtvi povampire i da se na RTS-u pojavi, recimo, Đilasov demanti. A možda i neko drugi, koga na RTS-u niste viđali proteklih godina.

Na RTS postoji ceo jedan „crni spisak politički obojenih“ koje nikako i nikada ne zovu u živi (a ni mrtvi) program da pričaju o politici, a da pritom uopšte nisu političari.

Na tom spisku su razni – od Jove Bakića do Dragoljuba Žarkovića. Sigurno se sećate kada ste na RTS-u poslednji videli Teofila Pančića, Veljka Lalića, Olju Bećković ili Sergeja Trifunovića. Kada sam jedno od njih juče pitao: „Kad si poslednji put gostovao na RTS-u“, dobio sam odgovor: „Ne sećam se!“ Uz zapanjeno pitanje: „Što pitaš? Nisu valjda tebe zvali!“

To vam je, dakle, jedan totalni informativni raspad Javnog servisa.

Kad su direktoru, pričaju mi ljudi sa RTS, jednom prilikom predložili da na javni servis prebaci Kesićevih „24 minuta“, on je našao odlično obrazloženje: „Ne interesuju me emisije kojima pada rejting“.

Hteo je valjda da kaže: „Ne interesuju me emisije s malim rejtingom koje se bave čovekom sa najvećom rejtingom!“

Mada bi direktor koji se kune da je RTS „institucija pristojne i normalne Srbije“, valjda za svog mandata uradio nešto da RTS to zaista i postane: na primer, da nedeljom uveče tamo gledamo „Utisak nedelje“ i Kesića. Ili da odgovori Vučiću koji se s vremena na vreme prenemaže oko Javnog servisa u svojoj omiljenoj stend-ap komediji: „Svi me mrze iako me svi vole“.

Ovako će direktor RTS ostati upamćen samo kao neko ko je direktorovao nečim što je postalo Riknula Televizija Srbije. Ali, ne brinite, samo se prave.

Prethodni pokojni direktor Javnog servisa koji se već četiri godine stvarno pravi mrtav i danas je mnogi življi od svojih živih naslednika.

On je čovek bar znao da pokaže da ima m…… Mišljenje!

Kod ovih preživelih se to nekako ne primećuje. Nit direktor ima m…… Mišljenje!

Nit urednik informativnog programa ima m…… Mišljenje!

Obojica su, naime, pokazala da nemaju m……. Mišljenje!

Posedovanje m…… (mišljenja) nije trenutno baš najbolja stvar.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend