14. mar 2025.

Vučić konstanta u Dnevniku RTS-a

Studenti su se ponovo dobro zabavljali pred zgradom RTS-a u Takovskoj i skakutali da ne bi bili Ćaci. Blokirali spolja ono što je već godinama blokirano iznutra.

printscreen/RTS

Povod im je bio, apsolutno neprimeren izraz „rulja“ upotrebljen u kontekstu onih koji oponiraju studentima i takozvanim studentima u Pionirskom parku koji žele da ih predsednik vidi kako „hoće da uče“, a i da mu budu neka vrsta štita od protestanata, zbog čega su im se pridružili i veterani ozloglašene JSO.

Jeste novinarka Bojana Mlađenović rekla da pod ruljom ne misli na studente koji već mesecima protestuju. Ali kad je sve više kapi koje prelivaju čašu, nije čudo što neodmerena reč izaziva reakciju.

Nije, međutim, novinarka objasnila, kao što godinama niko ne objašnjava, u kojoj redakcijsko-uređivačkoj proceduri RTS dovodi predsednika države u svoj program i to u najgledaniju, udarnu informativnu emisiju Dnevnik 2, a to je veoma važno pitanje.

Da li uredništvo, rukovodeći se profesionalnim razlozima, značajem trenutka, odnosno događaja, donosi odluku da uputi poziv visokom funkcioneru ili predsednik jednostavno javi da hoće da gostuje u najuticajnijem programu javnog medijskog servisa?

Po sadržaju intervjua vođenog 10. marta u drugom Dnevniku televizije RTS, kao i po mnogim prethodnim gostovanjima, jasno je da predsednik radi ono što hoće, a niko se ne usuđuje da mu to ospori, već mu se udvorički daje enormna količina vremena, što je protivno profesionalnim standardima, zakonu i dobroj praksi.

Otud bezrazložna uključenja iz aviona, voza, autobusa, da bi se obezbedilo sveprisustvo vođe.

Pomenuti intervju trajao je 24 minuta u emisiji koja treba da traje pola sata, a onda je Dnevnik produžen na 47 minuta. Po elementarnim pravilima novinarske profesije za to nije bilo nikakvog opravdanja.

Generalnom najavom emisije i neposrednom najavom intervjua smišljen je povod jer je toga dana bila sednica Vlade kojoj je prisustvovao predsednik, a i sednica Glavnog odbora SNS, pa su to bili razlozi za njegovo gostovanje, jer će on će govoriti o onome šta je odlučeno.

Aleksandar Vučić, međutim, ništa nije rekao ni o jednoj odluci Vlade niti glavnog odbora stranke. Uostalom, on nije ni predsednik Vlade ni SNS-a.

Na prvo pitanje o mandataru Vlade koja je trenutno u ostavci, samo je napomenuo da je on o tome nešto govorio i odmah nastavio sa pripremljenim propagandnim govorom koji je postao stereotip prethodnih dana da „dok je on živ nikada neće biti prelazne vlade, da će neko morati da ga ubije, ali toga neće biti“.

Ako je emisija tipa dnevnik sadržaj koji donosi najvažnije informacije o događajima koji su se toga dana desili u zemlji i svetu iz svih oblasti života, onda je iskontruisani povod za Vučićevo gostovanje, po uredništvu televizije RTS, važniji od zemlje i sveta. Još gore, može se razumeti da je, po koncepciji RTS-a, svaka tirada predsednika, zapravo najvažniji događaj u Srbiji i da je uređivačka koncepcija prilagođena njegovom shvatanju novinarstva, koje je saopštio u intervjuu.

„To i večeras niko ne može da vam objasni, kako je moguće da u rangu sa predsednikom Republike i sednicom Vlade ili glavnog odbora najveće političke partije bude, kako njih dvadesetak negde šeta…“, reče predsednik kritički se osvrćući na izveštavanje medija.

Nije dobio lekciju od novinarke jer ni ona to ne zna, a ne bi se ni usudila da mu kaže da predsednik Republike ni u jednoj državi nije sam po sebi vest i da nikako ne može i ne treba svakoga dana da bude u medijima, da sednice Vlade i Glavnog odbora SNS, bez ikakvih epohalnih odluka, ne mogu da budu ni približno u konkurenciji sa događajem koji traje već četiri meseca, koji je uzdrmao državu, a čijih aktera ima desetine pa i stotine hiljada, a ne dvadesetak kako on hoće da vidi.

O tome da se ni ne pominju sednice glavnih odbora drugih stranaka, koje iako su manje i nisu na vlasti jesu deo političkog sistema zemlje, bar sa petnaestak sekundi, da ne govorimo.

Vučić je u pomenutom intervju dobio priliku da govori ono što želi: o obojenoj revoluciji, pretnjama Srbiji, katastrofi ako pobede njegovi protivnici, maltretiranju građana od strane demonstranata.

Tipičan propagandni govor kakav ne bi smeo na taj način i u tom obimu da se pojavi jer drastično narušava medijski pluralizam i dokazuje monopol u javnom informisanju što je našim zakonom zabranjeno. Uzgred, odličan student prava, pri komentarisanju onoga što se može dogoditi 15. marta, nagovestio je odlučno delovanje države i pozvao se na članove 308. i 309. Ustava Srbije koji ne postoje jer Ustav ima 206 članova.

U svemu tome je odgovornost na predsedniku, ali i na javnom servisu. RTS krši sva tri medijska zakona time što je postao platforma za javno delovanje predsednika države i to se ne može ublažiti po nekim solidnim izveštajem o studentskim protestima. Intervju je po ko zna koji put prevršio meru, ali kada se analizira poslednjih deset dana, Dnevnik 2 RTS imao je svakoga dana predsednika države, u nekim emisijama i po dva puta.

Prilozi koji su mu posvećeni trajali su jednom jedan, jednom dva, a uglavnom od 4 do 10 minuta plus intervju od 24 minuta. Od 2. do 11. marta ukupno 72 i po minuta, što je u takvoj emisiji nedopustivo mnogo. Od 12 izveštaja samo za dva se može reći da su imala za povod realni događaj, a svi ostali su bili iskonstruisani pseudodogađaji koje smišlja predsednikov promotivni tim. Bez pravog aktuelnog povoda, obilaženje vojvođanskih gradova, obećanje investicija i izgradnje infrastrukture i ponajviše kritika političkih protivnika, podrška Dodiku i saradnja sa Rusijom. Tipična funkcionerska kampanja.

Studenti su, dakle, imali mnogo jače razloge za demonstriranje pred RTS-om nego što je sporna reč „rulja“, a da li je dodatni razlog bila godišnjica atentata na Zorana Đinđića, što se kasnije čulo, pa otud blokada od 22 sata, manje je važno. Činjenica da je u intervju Vučić pomenuo „gotovo potpuno preuzimanje Radio televizije Srbije“, pokazuje šta je njegova glavna briga.

On, koji je sa svojom vladajućom strukturom odavno preuzeo RTS, zna da će otklonom ove kuće od uticaja vlasti, što je po zakonu koji garantuje uređivačku nezavisnost i institucionalnu autonomiju javnog medijskog servisa, obavezujuće, izgubiti neopravdani uticaj na javno mnjenje.

Zato sve više kritika na račun javnog servisa kako bi neobavešteni stekli utisak da su, eto, i vlast i opozicija nezadovoljni radom RTS, što bi trebalo da znači da je on na distanci i sa jednima i sa drugima. Takva obmana je suviše providna da bi mogla da održi stanje koje je neodrživo.

Autor je univerzitetski profesor

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend