„Postali smo svedoci promena vlasništva nad medijima – medijske kuće sve više postaju deo velikih korporacija, a mi, novinari, suočeni smo sa svim što to nosi. Upravo na tim mestima nestaje novinarska sloboda, a naš glas kao korektivnog faktora u demokratskom društvu postaje sve tiši. Sve češće smo prinuđeni da se prilagođavamo interesima onih koji žele da kontrolišu informacije, umesto da budemo nezavisni i verni istini”, pročitali smo pre nekoliko dana u članku sa naslovom „Osniva se Asocijacija novinara Srbije: Vreme je da uzmemo sudbinu naše profesije u ruke”.
Na kraju istog članka je spisak imena onih koji se okupljaju i pozivaju na Kodeks novinara Srbije, a na spisku su, između ostalog, urednik Informera Dragan J. Vučićević, Dejan Vukelić, poznata lica TV Pink Jovana Jeremić, Gordana Uzelac, Predrag Sarapa, Sanja Marinković, ali i TV Happy – Milomir Marić, zatim Tomislav Lovreković, Olivera Zekić. Među onima koji staju u odbranu novinarstva su, dakle, i lica medija koji krše osnovne postulate profesionalnog i odgovornog novinarstva, pa targetiraju, diskredituju, manipulišu, obmanjuju javnost i stavljaju se u službu propagande vlasti.
View this post on Instagram
„Asocijacija novinara Srbije” u nastajanju je samo još jedna od figura paralelne stvarnosti, koja pokušava da bude pandan nezavisnim udruženjima novinara. Onim čiji glas jasno čujemo kada upozoravaju i govore o gušenju medijskih sloboda u Srbiji i sve izraženijem ugrožavanju bezbednosti novinara.
„Studenti koji žele da uče” i „pravi srpski rodoljubi”
Kao odgovor studentima u blokadi koji su pokrenuli talas protesta širom Srbije, u Pionirskom parku pojavili su se „studenti koji žele da uče”. Dok su sa medijima targetirali prve, predstavnici vlasti o grupi ispred zgrade Predsedništva govorili su kao o „divnoj deci”, njihovoj „neverovatnoj hrabrosti i ljubavi prema otadžbini”, što su reči predsednika Aleksandra Vučića, dok je predsednica parlamenta Ana Brnabić isticala kako je „srcem i dušom uz studente bez Roleksa”.
I u izjavama državnih funkcionera i u naslovima mejnstrim medija okupljeni u Pionirskom parku su predstavljeni kao kontrateža studentima koji blokiraju fakultete i mesecima traže odgovornost za pad nadstrešnice u Novom Sadu, ali i vanredne parlamentarne izbore jer njihovi prvi zahtevi nisu ispunjeni.
Jedna od karika paralelne stvarnosti pripada i nevladinim organizacijama koje zapravo poprimaju oblike vladinih nevladinih organizacija. Među najglasnijima je Centar za društvenu stabilnost, organizacija o kojoj je Istinomer već pisao, a koja je prethodnih meseci uzela aktivno učešće u obračunu sa svim neistomišljenicima i protivnicima vlasti.
Sredstvo za taj obračun je propaganda kojom se i vladajuća stranka koristi u kampanjama protiv studenata, opozicije, profesionalnih medija, organizacija civilnog društva, ali i drugih javnih ličnosti koje su podržale studente u blokadi. I princip je isti – dok su suštinski nevladine organizacije mahom označene kao „strani plaćenici”, Centar za društvenu stabilnost je organizacija koju je Ana Brnabić nazvala „fantastičnom nevladinom organizacijom”, a predsednik Vučić „pravim srpskim rodoljubima”.
Na istim talasnim dužinama Centra za društvenu stabilnost je Centar za evropske vrednosti. Reč je organizaciji koja je, kao i Institut za evropske slobode, osnovana manje od mesec dana dana pre izbora u Zaječaru i Kosjeriću, a oba udruženja imala su svoje posmatrače izbornog procesa u ova dva mesta.
Kako je Istinomer ranije pisao, internet pretraga imena njihovih posmatrača pokazala je da se većina njih poklapa sa imenima ljudi bliskih ili povezanih sa SNS-om, ili ljudi zaposlenih u javnim preduzećima. Osim toga, Centar za evropske vrednosti „uklopio” se u propagandu vlasti kojom se mesecima, pa i godinama targetira Posmatračka misija Crte. U saopštenjima obe organizacije o tome kako je protekao izborni proces u Zaječaru i Kosjeriću videli smo još sličnosti – prepoznali smo jezik vlasti koja za sve optužuje isključivo „blokadere”, opoziciju i nezavisne posmatrače.
Ali to nije sve…
Mesecima unazad gledamo i kako vlast, kao odgovor na masovne proteste širom zemlje, organizuje svoje skupove sa kojih poručuje „Ne damo Srbiju”. Kako je studentima u blokadi stizala sve veća podrška od profesora i drugih javnih ličnosti, stigli su i naslovi i tekstovi u mejnstrim medijima u kojima se ističe kako je predsednikov Pokret za narod i državu okupio „istaknute ličnosti, priznate lekare, profesore i akademike”. Slušali smo od najviših državnih zvaničnika i o „kontrarevoluciji”, pobeđivanju „obojene revolucije” koja se nije ni desila i „odbrani” Srbije koju niko nije ni napao.
View this post on Instagram
Kriza je zapravo samo mobilisala veći broj aktera koji čine to „izvrnuto ogledalo”. Krajem oktobra, na YouTube-u se pojavio nalog pod nazivom Lažomer. Tada nam je privukao pažnju zbog sličnog naziva i sa pečatom koji podseća na Istinomer, ali i zbog naznake da bi mogao da bude fokusiran na utvrđivanje činjenica u izjavama političara i medijima. Analizom objavljenih video priloga na ovom kanalu utvrdili smo da nema reči o fektčekingu, već da je Lažomer samo još jedan kanal za etiketiranje opozicije i kritički nastrojenih medija, veličanje vlasti i plasiranje istih manipulacija kojima se u obračunu sa političkim protivnicima i neistomišljenicima služe i državni funkcioneri.
I kako ovi akteri paralelne stvarnosti i njihove poruke dobijaju više prostora u najuticajnijim medijima, televizijama s nacionalnom pokrivenošću, pa i podršku vlasti, dodatno se podgreva sveprisutni narativ o „teroru manjine” koja navodno ne želi dobro Srbiji i radi za tuđe interese. Njoj se, u „izvrnutom ogledalu” suprotstavlja većina na čijem čelu je jedan čovek – predsednik Aleksandar Vučić.
Kako u najezdi laži i gubitka poverenja u medije osnažiti informisanje u interesu građana i svest o značaju pouzdane vesti
Grozev: Vrednost FSB izveštaja o zvučnom oružju je nula, duboko je uvredljiv za svakog ko kritički razmišlja
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.