Od „studenata koji žele da uče” do Pinka i Informera koji se pozivaju na Kodeks novinara Srbije - paralelna realnost pokušava da potisne onu koju građani širom Srbije već mesecima vide na svojim ulicama, društvenim mrežama, profesionalnim i odgovornim medijima. Vlast se u odgovoru na proteste i blokade služi različitim propagandnim tehnikama, među kojima je i tehnika „izvrnutog ogledala”. Tom tehnikom odgovornost za krizu svaljuje na one koji su na neodgovornost reagovali, nezadovoljstvo i kritike predstavlja kao „rušenje države”, a jedan čovek zadržava ulogu „čuvara” Srbije od unutrašnjih i spoljašnjih neprijatelja. U „izvrnutom ogledalu”, koje stvara konfuziju i otežava razlikovanje činjenica od manipulacija, predstavnici vlasti nisu sami - tu se stvaraju udruženja onih koji novinarstvo brane od novinara, posmatrači izbora koji više učestvuju nego što posmatraju, „fantastične nevladine organizacije” koje ulaze u obračun sa svim kritičarima vlasti. I spisku aktera paralelne stvarnosti tu nije kraj.