26. dec 2014.

Zašto je važno biti slobodan?

topic_press-freedom_1

Sve druge profesije pomalo i talasaju, a novinari ćute, jer ih nema

U glavnim medijima, a tu ubrajam televizije sa nacionalnom frekvencijom, nacionalne dnevne listove i pre svega tabloide, nema novinara. Tačnije, možda ih i ima, ali su ili ucenjeni novcem – od pukog preživljavanja većine do uredničkih stanova, kredita i kola – ili su zaokupljeni političkim slugeranjstvom proruske i prokninske estetike.

A pošto je ucenjeni i poslušni novinar isto što i drveno gvožđe ili bilo koji poznati oksimoron, preostaje da se vratim na šokantnu izjavu – NOVINARA NEMA, pa makar ih sastavljači „Progress Reporta“ svećom tražili.

Glupost, besprizornost, neznanje i banalizacija svega naspram glorifikacije jednog čoveka – to je vladajuća uređivačka politika

I sama sam donedavno pripadala takvoj nenovinarskoj, ucenjenoj bratiji, nazovimo ih medijskim uposlenicima. Od 2012. godine, preciznije, od predizborne kampanje te godine, i vrlo brzo nakon toga – od prvog zabranjenog teksta koji se ticao jednog od najbliskijih prijatelja lidera partije koja je došla na vlast, bilo mi je lakše da se zavaravam da će se nešto promeniti nabolje i da ću ponovo moći da pišem ono što znam i po savesti.

Samozavaravanje, a mnogi to zovu autocenzura, trajalo je sve dok je stomak mogao da izdrži.

Dolazak SNS na vlast predstavlja prekretnicu za novinarstvo u Srbiji, koje, uostalom, ni do tada nije bilo ne-znam-ti-ja-kakvo, ali se bar kritičko mišljenje, novinarsko istraživanje i bazična pristojnost nisu, pred naletom tabloida, povlačili u budžake interneta. Bilo je i ranije pritisaka, odlaganja tema koje nisu po volji vlasti, dogodilo mi se, na primer, da mi tadašnji predsednik Tadić, prilikom autorizacije, menja čak i pitanja, a dopisuje šta mu padne na pamet. Ispostavilo se da je to tek blaga uvertira za veliko finale.

Moje samozavaravanje, a mnogi to zovu autocenzura, trajalo je sve dok je stomak mogao da izdrži

Veliki politički „uspeh“ Aleksandra Vučića, radikala i ratnohuškača iz devedesetih, a naprednjaka naših dana, oličen je upravo u tabloidizaciji cele medijske scene, a samim tim i društva. Ogromna podrška koju ima u biračkom telu zasniva se samo na tom uspehu, jer je na svim ostalim poljima do sada izneverio predizborna obećanja – od boljeg života, povećanja BDP, smanjenja nezaposlenosti, departizacije javnih preduzeća i borbe protiv korupcije, pa do omiljenog mu „Kosovo je Srbija“. Uvođenje kriterijuma kvazipatriotizma u kulturu neću ni da pominjem.

Mediji u Srbiji postali su najčvršća baza, a takozvani novinari najvernija vojska pomoću koje vlada „Veliki cenzor“ iz doba ubistva Slavka Ćuruvije. Jer, u nedostatku kritičkog mišljenja i slobodnog, kompetentnog suočavanja argumenata, činjenica, dokaza i mišljenja, mediji se ne bave realnim životom nego projekcijama koje im servira najmoćniji čovek u državi. Možda je to najsublimiranije objasnio jedan tviteraš aforizmom “Više je Vučić utrošio pudera u TV šminkernicama za ovih šest meseci nego što je cementa potrošeno za obrenovačke kuće”.

Mediji u Srbiji postali su najčvršća baza, a medijski uposlenici najvernija vojska pomoću koje vlada „Veliki cenzor“

Sve druge profesije pomalo i talasaju (advokati izdržavaju treći mesec protesta uprkos topovskoj paljbi Ministarstva pravde i blaćenju jurišne konjice glavnih medija-tabloida). Ali novinari ćute, jer ih nema.

Šta je to tabloidno, kako to Vučić uspeva, u čemu leži tajna njegove moći, gde je ta cenzura i autocenzura? Dajte dokaze – smireno prekorevaju strani ambasadori i predstavnici EU, sve gledajući spram Kosova i njegove nezavisnosti.

Dokazi su brutalno vidljivi jer se i vladavina nad medijima i njihova tabloidizacija sprovode brutalno, sa vrha vlasti. Ustoličen je dvorsko-poželjni model medija oličen u Informer-Pink koaliciji. Svima nam je jasno stavljeno do znanja da je njihov način izveštavanja o premijeru-heroju-spasitelju-dece-iz-smetova-i-poplava jedini koji se premijeru sviđa, jer jedino na njih nikada nijednu zamerku nije imao, kod njih gostuje i kroz njihove kanale nam saopštava jedinu istinu “amin”. Sve drugo će pokazati trag novca.

Glupost, besprizornost, neznanje i banalizacija svega naspram glorifikacije jednog čoveka – to je vladajuća uređivačka politika na kojoj počiva politika tabloidizacije svih medija i celog društva.

Ucenjeni i zaplašeni novinar isto je što i drveno gvožđe ili bilo koji poznati oksimoron – NOVINARA NEMA

Ako tražite primere iz prakse, to je, recimo, kad dovedete udovicu ratnog zločinca da vam bude gost-urednik i predlaže „must read“ knjige i kad vam iz svih medija u oči blešti zlatni „Rolex“ zločinca na ruci njegovog punoletnog sina, dok se kosti njegovih žrtava „smeju“ iz neotkopanih, tajnih grobnica.

To je, recimo, kad u danu u kome se kao glavna politička tema nameće evropska rezolucija o Šešelju, terate novinare da „kopaju“ priču o tome ko pušta bradu zbog „žalosti nad sudbinom Srbije“ i kako to radi Jadranka Joksimović. Ili kada im tražite da od ono malo žena koje su na rukovodećim mestima po Srbiji dobiju odgovor da li im je u karijeri pomoglo to što su plavuše. Šta zna urednik šta je mizoginija, kad ga vodi moto da tražeći linč i nečiju glavu „reaguje kao što bi reagovao čitalac“.

To je kad u jednom danu svi mediji, po komandi, bez “druge strane”, često bez navođenja izvora, bez ijednog čvrstog dokaza optuže brata, time posredno i premijera Albanije, da je režirao pokušaj destabilizacije Srbije, a drugog ga na naslovnoj strani opljunu uvredom “Šiptar bez srama”, jer znaju da će se to svideti “Velikom cenzoru” i masama izmanipulisanim tokom devedesetih. Ili kad mesecima ne postavite pitanje premijeru i ministru policije dokle je došla istraga o dronu sa zastavom nepostojeće Velike Albanije.

To je i kad temu o smanjenju plata i penzija najave naslovom “Premijer ima muda”, a objasne da mu “Srbi to neće oprostiti”. A kad god ne dobiju hint iz Kabineta šta bi valjalo pisati, oni udri po proverenoj temi o samopregoru i samožrtvovanju vođe koji će zbog toga navodno doživeti Đinđićevu sudbinu, ili udri po neukusnim paralelama “ni Tito to nije uspevao”.

Sve je izbudalisano i izbanalizovano, osim “svetlih obećanja” Aleksandra Vučića. Ako li se ko usudi da drugačije misli, rezervisana mu je naslovna strana tabloida u kojoj će ispasti pedofil, mafijaš, kradljivac i lažov, ili samo lider gnusne opozicije koja radi protiv interesa naroda, poput Olje Bećković.

A šta rade braća novinari i sestre novinarke – gunđaju sebi u bradu, pravdaju se glupošću svojih urednika, ucenjenošću vlasnika i menadžera medija i njihovim strahom da će reklame najvećih srpskih gubitaša biti povučene i da će oni ostati bez bonusa, da će gubeći milost „Velikog cenzora“ ostati bez moći da ucenjuju direktore državnih i privatnih firmi, da neće moći da reketiraju bogate kriminalce nudeći im dobro plaćene intervjue kad im zatrebaju, da će prestati da im „cure podaci iz istrage“ kojima hrane arenu prepunu gladnih građana Srbije. Ne plaše se jedino da će biti otkrivena „krtica u Vladi Srbije“ koja manipuliše tom tabloidnom javnošću. Jer, ta „krtica“ je najzaštićenija i jedina nedodirljiva osoba u Srbiji.

Da bi se sve to postiglo, da bi se održala zaglupljena, neobrazovana i neinformisana tabloidna javnost potreban je određeni tip medijskog nameštenika, a ne novinar-ka. Taj nameštenik će bez ikakvog blama prepisati gotov tekst iz Kabineta, preneti SMS kao rezultat „istraživačkog novinarstva“, trčati za reprezentativcem do njegove sobe da bi ga uhvatio-la u preljubi, čerečiti političke neprijatelje Kabineta, kopati po leševima nesrećnika i verodostojno nas o tome izveštavati. Takvi medijski nameštenici dobijaju novčane nagrade i postaju zvezde Vučićevih redakcija.

E sad, kako u tome svemu ostati novinar, tačnije kako biti slobodan u opštoj neslobodi gde ti je onemogućeno da postaviš pitanje, da izabereš temu po zdravoj pameti, da kritikuješ, da se boriš za javni interes koji sasvim sigurno nije u uspostavljanju i učvršćivanju vladavine jednog gospodara?

Ne znam, ja sam izabrala da umesto medijskog nameštenika ponovo budem novinarka, i otišla.

__________________________________________________

Autorka je 27 godina radila kao novinarka i urednica u Radio Beogradu, Večernjim novostima, Radiju Slobodna Evropa, Dnevnom telegrafu, Nedeljnom telegrafu, Reporteru, Glasu javnosti i Blicu

Foto: www.freepress.net

8 komentara za: “Zašto je važno biti slobodan?

  1. Svaka cast na tekstu.Citam i mislim nesto,dobro je sto sam prekinula studije zurnalistike i postala nesto drugo..stidela bih se profesije.

    27. дец 2014. at 00:42
  2. niki

    Ovo je najrealniji prikaz sadašnje situacije u medijima koji sam pročitala.

    27. дец 2014. at 03:49
  3. dušan dubajić,
    Upotrebljen je izraz ,,prokninska estetika“, naravno u nekakvom negativnom značenju.Šta bi to trebalo da znači kao pojam , meni Knijaninu, sada u Novom Sadu – nije jasno.Shvatio sam da bi to trebalo da bude nešto populistično , grozno , preduzeto iz primitivzma itd.Kao kad je onomad Mirjana Marković optužila populaciju iz Knina da su stigli traktorima i uprljali naš lepi Novi Sad.Povodom toga , moje mišljenje da bi svaka populacija koju stavite na traktore i poterate par stotina kilometa dalje , izgledala isto tj. neestetski .
    Šta bi bilo suprotno , dakle ono što je ,,ispravna“ , prihvatljiva easttetika ? Estetika kruga beogradske dvojke ? ,,Estetika“ Mirjane Karanović koja je, dok su se nesretnici slivali iz Krajine u Srbiju, histerično drečala kako je ne zanima šta se dešava u drugoj državi , ona hoće samo da radi ?!
    Shvaćeno kao uvreda, nije to upućeno sadašnjoj populaciji u Kninu jer je ona pretežno hrvatska ( 3.300 Srba u gradu ). Dakle , upućena je nama , koji smo iz Knina a živimo u Srbiji.Pa hvala na uvredi necenjena noivinarko.Ne prihvatamo je.Niste vi baš takva novinakrka kao što sebe doživljavate.Idite lepo kući , pojedite nešto i odmorite.

    Beograđani , Beograđani …Blizu vam je Baranda

    27. дец 2014. at 12:04
    • Tamara Spaic

      Postovani Dusane, „prokninska estetika“ ne tice se obespravljenog, napacenog naroda koji je proteran iz Hrvatske, već medijske manipulacije tim narodom i osecanjem nepravde, ozlojedjenosti i ojadjenosti koje sa proteranim gradjanima Knina dele i oni koji nisu fizički proterani iz svojih domova. Tekst se odnosi iskljucivo na medije i političare i izvinjavam se ako sam vas nenamerno povredila
      Tamara Spaić

      29. дец 2014. at 12:19
  4. filip

    Sloboda o kojoj Vi govorite je u glavi, a ona koja je na delu je u džepu. Jugmedia u Leskovcu je tipičan primer. Tamo za pare padaju sve slobode. I mere se dubinom džepa.

    27. дец 2014. at 17:31
  5. Kata Simić Mišić

    Bravo! Tužno je samo što će tekst pročitati mali postotak stanovništva i to – oni kojima je sve ovo jasno. Srpsko novinarstvo, počivaj u miru!

    28. дец 2014. at 10:43
  6. To da su Kninjani bili izmanipulisani izašlo je iz dosovskih parola.Iz vašeg pojednostavljenja istorije.Pa na vaše razočarenje – nisu.Nisu bili izmanipulisani jer to može neko sa nižim stepenom svesti.Ponašali su se logićno.Imali su pravo da se bore za ostanak u Jugoslaviji.Okrenuli su se, kao što je i logično prema Srbiji i njezinom predsedniku. Makar se on zvao Milpošević.Da se zvao i npr.Mudžibur Rahman ili da je bio recimo Kopt – opret bi se njemu okrenuli.A ako je on bio pogrešan izbor , kako li ste tek vi koji ste ga birali bili izmanipulisani? Do zadnjeg trenutka su mislili svojom glavom i tako se ponašali.Kada je Knin pao poznati košarkaš (KK Jugoplastika) tada je iz Splita došao sa još poznatijim, po svoju sestru u južnu kasarnu – logor da je vodi sa sobom.Ona mu je rekla Branko idi ti u Split.ja ću ovde sačekati pa ću u Beograd i pazi se .Da li je ona to rekla zbog Slobodana Miloševoića ? Okanite se predožbe o tamošnjme narodu kao o šačici simpatičnih ljudi sa pokvarenim zubima ( ako u emisijama Zorke Baković ) koji jedu jagnjetinu i piju vino.Nije bilo oblasti stvaranja u tadašnjoj SFRJ u kojoj Knin sa okolinom (oko 45.000 stanovnika) nije bar participirao.Kada je Zagreb bio nadomet granata naše vojske, novinari su pitali jednog visokog hrv. funkcionera šta će biti ako zg bude granatiran .Odgovorio je :,,Zagreb će djeliti sudbinu ostatka Hrvtske „.Tačka.Da li se tako ponašao Beograd ? Nije.pa opet ništa nismo rekli.A šta nam se zamera ? Baja mali Knindža ? Šta mislite da se sluša na prvoj liniji fronta ? Možda bi prikladan bio Wagner ali nije bilo snimaka.
    Opet ništa nismo rekli.Izgubili smo bitku ali istorija polako teče.Moji su koreni tamo, u pisanoj formi iz 14 veka ( manastrir Krka ).Znate li vi unazad svoje pretke do 14 veka? Ovde ne možemo čudom da se načudimo u kakvom je izdanju Srbija.Ali najgroteskniji su trkači za Evropom.Pa ja sam u Gimnaziji tri strana jezika nučio i vežbao ih preko leta u Šibeniku.Itd.
    A vi nama estetiku.Može .Ali šta je sa estetikom Čavoglava ? Znate li ko je najpopulariji pevač recimo na radio Kninu trenutno ? Mišo Kovač.Pa ztatim Ivo Patttiera koji peva o hrvatskom gradu Kninu ( u koji je verovatno jednom svratio da jeftino kupi meso ).pa i Joe Maričić Maki ,,Dal se sjetiš nekad mene.Čista emigracija.Koji je to nivo svesti i sistem vrednosti, mila majko…Znate li da je pri kraju građenje najveće katoličke crkve u Hrvatskoj u centru Knina ? Doći će i Papa…Znate li kako je ružan spomenik u centru Knina ? A na čemu lijepom je iznikao da bi bio drugačiji ?
    Ajte malo o toj estetici…

    31. дец 2014. at 14:00

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend