Izjave
Amerikanizacija medija
“Mislim da je u pitanju okretanje medija ka tržišnom poslovanju, odnosno, radi se o amerikanizaciji medija. Niko ne tera mlade ljude da bleje u televiziju, to je njihov izbor. Svako može da čitav dan sedi i gleda u televizor, da se žali koliko je ona glupa, te da na kraju i sam ostane glup. Nasuprot tome, čovek može isto tako da čita knjige, da je na internetu ili da sluša klasiku”.
Izvor: Rambo Amadeus, 021
Šta je novinari, jeste li dobili plate? Je l’ pišete po diktatu?
Video sam posle susreta sa Bajdenom i Kerijem da nigde u novinama toga nema, ali zato ima Stanije i to cele naslovne strane, svuda
Meni nije dozvoljeno da pričam ni za portale. Jer, odmah kada je taj intervju postavljen, organizovana je mašinerija da piše komentare
Ali znamo da se uređivačka politika Blica svodi na filozofiju – i jare i pare, što će reći da Blic radi na dva koloseka. Na prvom, u cilju namicanja tiraža, udarnički snižava sve kriterijume – u čemu nije usamljen – a na drugom glumata moralnu savet društva. U čemu takođe nije usamljen”.
Novinari moraju doprinijeti sprječavanju vladavine laži i manipulacija. To bi morala biti jedna od njihovih borbi, uz očuvanje kritičkog duha na životu, i izbjegavanje standardizacije misli.
Postoji potpuna sloboda medija u Srbiji, naravno da uvek može bolje i ja ću učiniti sve da to omogućim. Svako može mene da kritikuje kad hoće i u bilo kojoj medijskoj kući, nema nikakvih problema
Komentar novinarke Studija B posle pitanja njene koleginice sa B92 o odgovornosti za helikoptersku nesreću upućenog ministru pravde.
To mi nije ipak uspelo, ali sam se obreo u predsedničkom salonu sa novinarskom beležnicom u rukama. Kada su saradnici predsednika Jasmina Mitrović Marić i Stanislava Pak shvatili da sam se nekako probio kroz obezbeđenje i da ne krijem nameru da izveštavam sa sastanka zatvorenog sa javnost – ipak nisu ni pokušali da me izbace. Sloboda medija na delu. Gde je sad Dunja Mijatović da me vidi, pomislih. U to je došao i predsednik Nikolić, nasmejan, kao da samo koji sat ranije nije bio na ivici života i smrti, u avionu koji je propadao nad Jadranom.
Vlada postiže značajne rezultate, ali da o tome nema objektivnog izveštavanja… Mi nismo uspeli da postignemo da mediji izveštavaju objektivno i profesionalno, bilo da su u pitanju pozitivni, ili negativni tekstovi… Neobjektivno i neadekvatno izveštavanja o radu vlade, pored nevladinih organizacija, jedno je od glavnih oružja za rušenje države koja pokušava da uvede red i vladavinu prava… Kao da nekome odgovara slaba Srbija da bi mogao da sprovede sve ono na šta državni vrh nikada ne bi pristao.
Prosto, čovek (A. Vučić) čita i gleda sve medije, opterećen je medijima, i njega to očigledno jako pogađa, jer on stalno debatuje sa medijima, što kod novinara i urednika stvara autocenzuru, da li ovo smemo da objavimo ili ne.
Političari u Srbiji imaju uticaj na medije, a autocenzura postoji svugde. Što su vlasnici medija bliži političarima, to su veće mogućnosti za odlaganje poreskog duga i to se koristi za uticaj. Što se tiče RTS-a, otkako je ukinuta pretplata, RTS zavisi od političara, jer oni kontrolišu državni budžet.

Kada strah ućutka novinare, nema slobode medija, ućutkana je demokratija. Nadležni državni organi dužni su da efikasno zaštite ugrožene novinare, a zatim konačno i otklone pretnje kako bi oni mogli da nastave normalno da rade i žive.

U totalitarizmu nema cenzure u klasičnom smislu te reči. Dobro dresirani mediji, kao i dovoljno zaplašeno građanstvo, naprosto znaju šta treba, odnosno, šta ne treba da se misli, piše i govori. Ne kažem da je današnja Srbija u toj fazi. Ali verujem da postoje određene tendencije u tom pravcu, koje je, ako se može, bolje na vreme sprečiti nego posle dugo i teško lečiti njihove posledice
…Iz celog srpskog novindžiluka jedva (bi se) napabirčilo novinara (u pravom smislu te reči) za jednu jedinu dobru redakciju. Iz nepismenosti, lošeg ukusa, kiča, pokvarenjaštva, ne može proizići ništa drugo osim neslobode, pa i nesloboda medija. Mislite malo o tome.