24. dec 2021.

Kratki novinarski vodič kroz novinarstvo orijentisano na rješenja

U tekstu možete da saznate i po čemu se solutions novinarstvo razlikuje od tradicionalnog, kako možete pronaći teme, šta je bitno da vaša priča uspije i još neke savjete koji će, nadam se, pomoći u radu.

Fotot: Pixabay

Fokusiraj se na rješenje, ne na problem.

Ova izreka možda i najbolje oslikava suštinu novinarstva orijentisanog na rješenja. U fokusu je aktivnost, odnosno model koji doprinosi rješenju problema i smanjenju njegovog uticaja na društvo.

S obzirom na to da ova vrsta novinarstva nije toliko poznata kod nas, čini se i da je vrlo teško doći do tema koje bi bile odgovarajuće. Takođe, često dolazi i do nejasnoća u radu i pogrešne percepcije šta je to novinarstvo orijentisano na rješenja.

Nakon svog iskustva u radu na ovakvoj priči, želim da drugim novinarima prenesem savjete kako raditi solutions journalism priče. Pisala sam o Savezu organizacija za podršku osobama s intelektualnim teškoćama Federacije Bosne i Hercegovine „Sumero” koji provodi program deinstitucionalizacije i omogućava osobama sa intelektualnim poteškoćama samostalan život u zajednici, van zavoda za zbrinjavanje.

U tekstu možete da saznate i po čemu se solutions novinarstvo razlikuje od tradicionalnog, kako možete pronaći teme, šta je bitno da vaša priča uspije i još neke savjete koji će, nadam se, pomoći u radu.

Zašto je solutions novinarstvo dobro?

Priče orijentisane na rješenja se u odnosu na standardne novinarske tekstove i priloge razlikuju po tome što je kod njih u fokusu rješenje nekog problema, a ne sam problem i razlozi zbog kojih se on javlja.

Cilj novinarstva orijentisanog na rješenja jeste da i u najsitnije detalje objasni kako neko rješenje funkcioniše i kakva je reakcija na njega. Time se solutions novinarstvo ustvari odmiče od tradicionalnog watchdog novinarstva koje „laje“ na nepravilnosti u društvu.

Takvim izvještavanjem, publika dobija sasvim novu perspektivu – umjesto negativnih vijesti i pojava, predstavljaju se pozitivna rješenja koja pokazuju da je neke široko rasprostranjene probleme moguće riješiti.

Izvještavati na ovakav način je osvježenje i za novinare. Zamislite da nakon teksta u kojem se trudite da ukažete na problem, a koji na kraju ne načini nikakvu promjenu, izvjestite o pozitivnom rješenju i nečemu što zaista ima efekta. Naprimjer, model za recikliranje otpada koji je uspostavljen u nekom gradu ili edukacije za migrante i izbjeglice, skloništa za napuštene mačke kojim se poboljšavaju uslovi njihovog života, edukacije i umrežavanje žena preduzetnica u lokalnim sredinama su dobri primjeri solutions priča.

Ovdje je potrebno napraviti granicu između PR-a i novinarstva orijentisanog na rješenja. Novinarstvo orijentisano na rješenja nikada ne hvali rješenje, već objašnjava kako rješenje funkcioniše, ali i šta su njegova ograničenja.

Kako pronaći dobru SoJo priču?

Da bi neka priča mogla da se napiše po principima novinarstva orijentisanog na rješenja, potrebno je da postoje dokazi da to rješenje funkcioniše.

Ti dokazi mogu biti razni, a u njih najčešće spadaju podaci o zadovoljnim korisnicima, njihove izjave, statistički podaci koji će da pokažu da se problem smanjio uspostavom tog rješenja o kojem pišete. Naprimjer, podaci o smanjenoj zagađenosti zraka ili broj zadovoljnih korisnika nekog programa, broj uspješno provedenih aktivnosti su pokazatelji da neko rješenje djeluje. Potrebno je i da u tekst uključite izjave osoba kojima je to rješenje promijenilo život na bolje. Ponekada će pronalazak takve osobe zaista iziskivati mnogo vremena i truda, ali je konačni rezultat mnogo bolji.

Dobru SoJo priču nije teško pronaći. Iako se to čini teško, u Bosni i Hercegovini postoje mnogi primjeri pojedinaca i organizacija koje implementiraju određena rješenja i bore se sa problemima koji postoje u društvu. Tako se naprimjer Savez organizacija Sumero bori protiv zbrinjavanja osoba sa intelektualnim poteškoćama u zavode. Oni to rade kroz proces deinstitucionalizacije i omogućavanja života u zajednicama uz stručnu pomoć i podršku gdje je to potrebno. Takođe, vjerujem da ste do sada uradili veliki broj priča od kojih je bar jedna od njih mogla da bude napisana po principima solutions novinarstva. Stvar je u tome da samo promijenite ugao izvještavanja.

Ukoliko malo bolje razmislite, ili bar proguglate, vjerujem da ćete naći nekoliko dobrih primjera koji se mogu iskoristiti za ovakvu priču. Primjere možete naći i kroz razgovor sa drugim ljudima ili kolegama, ili prostim umrežavanjem. Možete pisati i o primjerima iz drugih zemalja za probleme koje je potrebno riješiti u vašoj zemlji – zagađenost zraka, korupcija, i migracije.

Primjer za svoju priču sam pronašla preko serije webinara o izvještavanju o osobama sa poteškoćama u razvoju. Organizator tih webinara je bio Sumero centar koji se potrudio da nam predstavi sve ono što oni rade.

U čemu se pisanje priče orijentisane na rješenja razlikuje od standardnog novinarskog teksta?

Pisanje priče orijentisane na rješenja će zahtijevati mnogo više istraživanja i skupljanja podataka u odnosu na standardni novinarski tekst. Jednostavno, kako bi objasnili kako neko rješenje funkcioniše, potrebno je da se pokupi što više podataka koji će ilustrovati kako to rješenje funkcioniše.

Razmišljajte o svojoj solutions priči kao o jednom istraživačkom procesu, sličnom istraživačkom novinarstvu. I dok će istraživački novinari otkrivati kriminal, prevare i pronevjere, vi ćete učiti sve o vašem rješenju. Upravo je to dobro razumijevanje načina na koji rješenje funkcioniše važno za uspjeh priče.

O svome rješenju treba da znate sve – kako je nastao taj model, ko ga je pokrenuo, koliko dugo postoji, kako funkcioniše, ko je sve uključen, kako se finansira, ko su direktni korisnici i šta su nedostaci tog modela.

Svaka priča orijentisana na rješenja mora da ima i nedostatke. Jednostavno, nijedno rješenje nije savršeno i uvijek postoje problemi i prepreke koje ograničavaju implementaciju. Upravo je i izvještavanje o ograničenjima određenog rješenja jedno od četiri osnovna pravila kojih se svaki novinar koji izvještava na ovaj način treba pridržavati. Ograničenje može biti da model ne uključuje naprimjer ruralno stanovništvo, da nije dugotrajno rješenje, da ne rješava problem u potpunosti već samo jedan njegov dio, da nije u potpunosti održiv i finansijski nezavisan ili da se pojavljuju problemi tokom realizacije.

Izvještavanje o ograničenjima će takođe spriječiti da tekst pređe granicu između solutions novinarstva i PR-a i zadržaće ga upravo u granicama koje će o nekom rješenju izvještavati objektivno. Dakle, bez obzira što je riječ o drugoj vrsti novinarstva, objektivnost, nepristrasnost i profesionalnost i dalje su norme koje se prate i poštuju tokom izvještavanja.

Dio vaše priče svakako treba da bude i neki eksterni izvor, najbolje profesionalac iz te oblasti, koji će vam objektivno pojasniti važnost tog rješenja za društvo, i dati na težini tvrdnjama ljudi koji su direktno umiješani u njegovu implementaciju. To mogu da budu akademski profesori, socijalni radnici, članovi udruženja koji se bave tom temom, zaposlenici institucija i slično. Vrlo je važno da taj eksterni izvor bude nezavisan, tj. da ne bude povezan sa organizacijom ili pojedincem o kom pišete jer ćete ovako dobiti iskreno i objektivno mišljenje o rješenju.

Kako izgleda sam proces kreiranja jedne priče orijentisane na rješenja?

Nakon što pronađete temu, bitno je da uradite detaljno istraživanje i otkrijete što više o rješenju. Ovo će uključivati pretraživanje na googlu, ali i intervjue. Napravite plan rada – spisak osoba koje ćete intervjuisati kao i spisak podataka koji su vam potrebni.

Prvo kontaktirajte ljude koji provode to rješenje i od njih prikupite sve podatke koje vam mogu dati.

Vaš spisak sagovornika treba da uključuje veći broj osoba – osobe koje vode i rade na tom modelu, direktni korisnici, i njihove porodice, eksperti, predstavnici opštine u kojoj je to rješenje uspostavljeno, građani.

Nakon toga možete da krenete sa intervjuisanjem i pisanjem svoje priče. Ali budite spremni na to da će vam, kako budete pisali i razvijali svoju priču, trebati novi podaci i informacije i da ćete sve do zadnjeg slova koje napišete istraživati i dodavati nove stvari u tekst.

Neka od pitanja koja ćete morati pitati svoje sagovornike se tiču toga kako su krenuli sa svojom idejom, kako su i kada primijetili promjenu i kako su shvatili da rješenje zaista djeluje, koje lekcije su naučili, šta bi mogli da poprave pa da rješenje funkcioniše još bolje i slično.

Sama struktura teksta koji je orijentisan na rješenja je nešto drugačija. Najbolje je da krenete od efekata koji je rješenje ostavilo na društvo i da priču polako razvijate i dodajete joj sloj po sloj. Ukratko opišite i o problemu – ukoliko govorite o socijalno ugroženim osobama, stavite podatke do kojih dođete, koliko je takvih osoba, kakva je socijalna služba, šta im nudi. Također, pokušajte da podatke ilustrirate ličnim pričama, pa i opisima. Ovaj vid novinarstva kao i reportaža dopušta književni jezik – ukoliko obiđete prostorije organizacije koja nudi hranu i smještaj socijalno ugroženima, opišite ih i navedite detalje, šta je taj dan bilo na jelovniku i kakva je atmosfera vladala.

Najbolje prakse tokom pisanja priče orijentisane na rješenja

Kako biste se i vi što lakše snašli tokom pisanja svoje priče, sumiraću sve gore napisano u nekoliko rečenica.

Dakle:

  • Inspiraciju za solutions priču možete pronaći svugdje. Bitno je da je ta priča rješenje nekog problema koji postoji u društvu.
  • Svaka solutions priča treba da objasni kako to rješenje funkcioniše ali da isto tako navede sve nedostatke i prepreke koje postoje
  • Solutions novinarstvo nije PR i potrebno je da tokom rada budete objektivni i nepristrasni i da ne koristite superlative.
  • Dobro istražite to o čemu pišete i predstavite i najmanji detalj. Veoma je važno da čitaoci shvate kako rješenje funkcioniše kako bi ga, ukoliko žele, mogli replicirati.
  • Obavezno uključite izjave eksperata koji nisu iz same organizacije o kojoj pišete.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend