05. avg 2021.

Mrežni aktivizam

U moru reklama, govora mržnje i lažnih vijesti, na društvenim mrežama sve se češće izdvajaju profili i stranice aktivističkog sadržaja. Iza dijela njih stoje naši sugovornici, koji preko Facebooka, Instagrama i TikToka dopiru do građana i educiraju ih o zaštiti okoliša i zdravlja, ženskim pravima te potrošnji javnog novca

Foto: Pexels

Moć društvenih medija dobro iskorištavaju korporacije, šoubizeri, političari, vlade, udruge i interesne grupe. Dok mnogi od navedenih često imaju vojsku ljudi zaduženih za promociju na tim digitalnim platformama, postoje pojedinci koji samostalno kreiraju sadržaje i ulažu svoje slobodno vrijeme kako bi potakli svoje sugrađane na promjene. Tako u moru reklamnog sadržaja, govora mržnje, lažnih vijesti i teorija zavjera – koje su sve prisutnije u pandemijskim vremenima – možemo „zapratiti“ i osobe koje društvene mreže koriste za aktivistički angažman.

Devojčice me uglavnom pitaju sve ono što je i mene zanimalo kad sam bila njihovih godina. Reč je o prirodnim stvarima koje su još uvek tabu kod nas – kaže Milica Crkvenjakov, vlasnica profila „Draga devojčice“

Takvi su i naši sugovornici, aktivne korisnice i korisnici nekoliko društvenih mreža na kojima pokušavaju doprijeti do svojih sugrađana i educirati ih o važnim temama: zaštiti okoliša i zdravlja, ženskim pravima i seksualnosti ili pak o načinu na koji se troši javni novac. Neki od njih svjesni su da obavljaju zadaće za koje bi trebala brinuti država, međutim to ih ne sprječava da se dalje, na svoj način, bore za bolji i pravedniji svijet. Većini njih važno je da svojim sadržajima dopru do mlađe generacije, izgubljene u šumi informacija iz koje se sve teže razabiru one provjerene i točne. Zbog toga su se neki od njih odvažili pojaviti i na TikToku, veoma dinamičnoj društvenoj mreži na kojoj se komunicira uglavnom putem videozapisa.

Milica Crkvenjakov, vlasnica profila „Draga devojčice“, kaže da algoritam TikToka „funkcioniše fantastično“ za ono što joj je potrebno – plasiranje edukativnih videa mladima u njenoj okolini. Dok mnogi zaziru od same pomisli na algoritme i činjenice da svaka društvena mreža analizira ono što korisnici prate i lajkaju te im shodno tome predlaže slične sadržaje, našim sugovornicima to pomaže jer okupljaju više zainteresiranih pratitelja, a i sami pronalaze nove izvore informacija. Osim na TikToku, Crkvenjakov, Novosađanka koja trenutno živi u Beogradu, prisutna je na Instagramu i YouTubeu, gdje savjetuje djevojčice i mlade žene o odrastanju i seksualnosti, a objašnjava nam da je slogan njenih kanala „sve što je meni trebalo da čujem pre deset godina“.

Ako na TikToku zapratite sadržaje koji su interesantni i mudri, algoritam će vas voditi do pametnih ljudi iz cijelog svijeta – ističe Natko Beck, dobitnik nagrade za komunikatora godine

– Devojčice me uglavnom pitaju sve ono što je i mene zanimalo kada sam bila u njihovim godinama, verovatno što je zanimalo i moju mamu, moju baku i sve žene unazad. To su najčešće pitanja o romantičnim temama tipa: „Meni se sviđa ovaj momak iz razreda…“ ili onima koje se odnose na odrastanje: o menstruaciji, dlakama na telu, sekretu. Prosto sve vrlo prirodne stvari koje su tabu teme kod nas – kaže Crkvenjakov.

Jave joj se i komentatori koji zapitkuju zašto javno govori o menstruaciji, s opaskom da „ima i muškaraca ovde“. Crkvenjakov ističe da je to odraz društvene situacije.

– Generalno, uopšte me ne čudi što je devojčicama neprijatno da o tome pričaju, i sa starijima, mamom, tatom, lekarima. Postoje i lekari koji, ako ih devojčica, na primer, pita za kontracepciju, kažu: „A ti si još mlada za to.“ Ne, mlada je da zatrudni! – dodaje ona.

Osim praktičnih pitanja, Crkvenjakov objašnjava djevojkama koja su njihova prava te kako se nositi u određenim situacijama. Javljaju joj se i dječaci, često oni iz LGBT zajednice jer je njena platforma sigurno mjesto, kako za djevojke, tako i za LGBT osobe. Najviše pratitelja ima u Srbiji, ali tu je i ostatak regije. Smatra da bi teme o kojima progovara trebale biti dio školskog programa.

– Snimala sam videe sa doktorkom Aleksandrom Kapamadžijom, koja je ginekološkinja. Pisala je kurikulum za seksualnu edukaciju koji prosto nikada nije bio prihvaćen u Srbiji. Svakako smatram da bi to trebalo da bude u školama, ali takođe znam za dovoljno loših primera gdje, najčešće se to čuje u Americi, postoji obavezna seksualna edukacija, ali se onda samo priča o apstinenciji – kaže Crkvenjakov, koja smatra da su društvene mreže snažan alat. No voljela bi da ih koristi više stručnjaka.

– Mislim da moj glavni posao kao i ostalih koji se bave sličnim stvarima uopšte nije da edukujemo. Prvo, nismo stručni da to radimo. Sve što prenosim je nastalo u konsultaciji sa stručnjacima ili je prosto, vrlo opšte znanje – kaže i zaključuje da je mnogo bitnije razbiti tabue kroz poticanje komunikacije.

Na kraju našeg razgovora dodaje da želi prenijeti poruke tolerancije, međusobnog podržavanja žena i svih ostalih marginaliziranih zajednica. Cilj joj je da djevojčice shvate da nisu jedna drugoj konkurencija, već podrška.

Našeg sljedećeg sugovornika, radiologa Natka Becka, nedavno je Hrvatska udruga za odnose s javnošću proglasila komunikatorom godine zbog njegove otvorene, opuštene i edukativne komunikacije na društvenim mrežama. Doktor Beck nam kaže da sve društvene mreže imaju edukacijski potencijal, ali da je važno na koji način se koriste.

– Super primjer je TikTok. Ako zapratite stvari koje su interesantne i mudre, algoritam će vas voditi do još više takvih sadržaja i tako ćete upoznati pametne ljude iz cijelog svijeta.

Beck na društvenim mrežama govori o važnosti preventive, očuvanju javnog zdravlja, odgovara na upite svojih pratitelja, savjetuje ih, ali napominje da u virtualnom svijetu ne postavlja dijagnoze. Dodaje da je puno naučio iz te interakcije, posebno u pandemiji koronavirusa.

– Na početku su postojala pitanja „Vjeruješ li u to?“, pa onda nakon toga „Jesi li igdje vidio nekog bolesnog?“ ili „O bože, kako da se zaštitim?“, do „Jel’ znaš gdje ima slobodan respirator?“. Dakle, riječ je o pitanjima koja prate aktualne trendove na zdravstvenom polju. Tako osluškujem bilo nacije i saznajem što muči građane – kaže radiolog.

Beck, koji u svojim medijskim nastupima ne propušta naglasiti da je njegov uzor osnivač Škole narodnog zdravlja u Zagrebu Andrija Štampar, smatra da se naš zdravstveni sustav treba okrenuti aktivnijem pristupu i educirati građane putem društvenih mreža te da se za takvim trendovima kasni barem deset godina.

– Za to nisu potrebni veliki resursi, već treba entuzijazam pojedinca – smatra Natko Beck.

Kad je pandemija „zaustavila“ naše živote, Marina Matijević, koja inače dolazi iz turističkog sektora, odlučila se za ogroman zaokret i posvetila se zaštiti okoliša.

– To me navelo na veliko preispitivanje vlastite osobnosti, čime se ja to bavim – prisjeća se ona.

Korisnicima društvenih mreža u Hrvatskoj Matijević je poznatija kao „Ja bolji građanin“, što je naziv njenih profila na Instagramu, Facebook i TikToku, na kojima dijeli savjete o zbrinjavanju otpada.

– Moramo naučiti da otpad nije smeće, otpad je resurs – kaže nam Matijević.

U svom prvom videu objasnila je kako pravilno zbrinuti neke najčešće tipove otpada. Od tada, odaziv je samo rastao.

– Vjetar u leđa u ranoj fazi mi je bio video na TikToku o dezodoransima koji ima preko 30.000 pregleda. Vidjela sam da to ljude zanima – govori nam.

U kratkom zapisu koji spominje objasnila je kako pravilno zbrinuti ambalaže dezodoransa, koje jesu od metala, ali ne mogu ići u poznate žute spremnike jer su njihove bočice pod tlakom. „Moguće ih je reciklirati, ali ih treba odnijeti direktno na reciklažno dvorište,“ upozorila je pratitelje.

Sam postupak recikliranja nije lak, a dodatno ga otežavaju ambalaže sa slojevitim materijalima, što je Matijević pratiteljima približila na primjeru pakiranja popularnog čipsa spremljenog u valjkastu kutiju – poklopac je plastičan, valjak se sastoji od papira, plastične folije i aluminija, a dno je metalno. No unatoč svemu Marina Matijević kaže da su njeni pratitelji poprilično zainteresirani i žele znati više. Pored toga je otvorena za komunikaciju s udrugama i nadležnim institucijama te voli istaknuti pozitivne primjere njihovog rada.

– Trideset posto komentara koji mi stižu glasi: „Šta ti pričaš, to ide na istu hrpu…“ Kažem svim ljudima: „Ako vidiš da komunalci nešto krivo rade, da krše zakon, snimi, javi mi se, odmah ćemo se obratiti nadležnima“ – objašnjava nam ona i dodaje da građani najčešće ne odvajaju otpad adekvatno zbog čega komunalci imaju problema.

– I onda nažalost to sve opet mora na deponij, a skladištenje na deponiju se mora platiti.

Gosti njenih videa sve su češće predstavnici nadležnih službi koje upoznaje s brigama građana.

– Dvije su strane priče, nikad se ne bih usudila nešto objaviti, a da pa prije toga dobro ne istražim – kaže. Svjesna poteškoća s kojima se lokalne vlasti nose prilikom pronalaska rješenja za zbrinjavanje otpada, kao i činjenice da taj proces dugo traje, Marina Matijević vjeruje da svatko treba snositi svoj dio odgovornosti.

Urednici radijske emisije „Strah od slobode“ (S.O.S.), koja se emitira na Radio Studentu, također su otkrili da im društvene mreže pomažu da važne teme, mahom one zagrebačke, komunalne, dopru do javnosti. Arhitektica Suzana Dobrić, koja je uz Anu Kuzmanić i Roberta Fabera dio tima S.O.S-a, kaže da im je Facebook, koji su najprije koristili za najavu emisija, omogućio veću vidljivost.

– Ne mogu reći da je emisija pala u drugi plan, ali je naprosto riječ o drugačijem mediju pa smo shvatili da neke teme možemo bolje prezentirati preko društvenih mreža. Naša Facebook-stranica je prilično različita od emisije i neovisna je. Imaju isti naziv, isti je uređivački tim, ali radimo na drugačiji način. Neke od tema koje smo iznijeli kroz Facebook kasnije smo obrađivali u emisiji, to nije potpuno nepovezano, ali su zapravo po karakteru to dvije različite stvari – objašnjava nam Dobrić, koja je ranije bila angažirana oko inicijativa „Vratite magnoliju“ i „Savica ZA Park“, a koje su se borile za vraćanje zelenila u Zagrebu u periodu kada ga je vodio Milan Bandić, poznat po korupcijskim skandalima i projektima upitne namjene.

Sadržaji Facebook-stranice „Straha od slobode“ najčešće su jednostavne grafike s fotografijom kontroverznog projekta i informacijom o količini javnog novca koja je u to uložena, a Dobrić kaže da iza svake grafike stoji veliki istraživački rad.

– Budući da je Facebook medij koji ne podnosi previše podataka, htjeli smo na prikladan način lansirati teme. Uvijek smo objavljivali podatke koji su morali biti nekoliko puta provjereni, točni. Većinom se radilo o javno dostupnim podacima, a ponekad smo se koristili Zakonom o pravu na pristup informacijama. Zapravo je ideja bila da priču prepustimo drugima – kaže nam arhitektica.

Njihove objave prenose gotovo svi najčitaniji mediji u Hrvatskoj s kojima je S.O.S. ekipa uvijek spremna na suradnju. Jedna od prvih takvih objava ticala se Ljeta na Savi, nikad zaživjele manifestacije na koju je potrošeno preko 11 milijuna kuna iz gradskog proračuna. Tu su i famozna četka za WC u Mjesnom odboru Trnjanska Savica koja je plaćena 312 kuna, stroj za maglu na Spomeniku domovini i takozvani zlatni WC na Krešimirovom trgu.

Dobrić se prisjetila i otkrića vezanog uz nenamjensko korištenje zagrebačke proračunske pričuve te kako se u trenutku kad je Zagreb pogodio snažni potres „shvatilo koliko je novca, inače namijenjenog za krizne situacije, potrošeno na neke druge projekte – na župe u BiH i doček nogometne reprezentacije“. Kaže i da je Grad Zagreb odustao od nekih sumnjivih projekata nakon što su S.O.S. i drugi mediji upozorili na nepravilnosti. Ipak, dok i najmanji rezultati ovakvih aktivnosti bude nadu, pitanje je zašto još uvijek uočavanje i istraživanje nepravilnosti ostaje na leđima medija i pojedinih entuzijasta.

Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada – društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend