12. dec 2015.

Svi mi nevoljni multitaskeri

tastaturaKo je zaista srećan u Srbiji, ima jedan, ali vredan, posao. Najteže je onome ko nema posao i već se, možda, umorio od traženja. Negde između ove dve kategorije nalazimo se mi, multitaskeri – ljudi koji imaju nekakav “primarni” posao, ali su prinuđeni da rade još dva ili tri, da bi “zatvorili konstrukciju”

Multitasker je  konstantno pod stresom. On je je stalno u potrazi za dodatnim izvorima prihoda – zato što mu poslodavac kod koga je prijavljen redovno (ili uopšte) ne isplaćuje platu, a često i doprinose, i praktično je sličniji onome ko nema nikakav posao nego srećniku kome plata legne svakog meseca.

Tako često počnem dan pitanjem – “šta danas uopšte radim i za koga?”. Da li predajem na matičnom fakultetu, gde više vremena provedem u finansijskoj službi sklapajući kockice koliko mi dotična privatna visokoškolska institucija duguje, nego na predavanjima? Ili, treba da idem na drugi, ovog puta državni fakultet, gde honorarno predajem? Onda odlučujem da budem proaktivna i po x-ti put zovem kulturni centar van Beograda koji mi duguje honorar za održano predavanje. Kažu, biće, ali smanjen je budžet za kulturu, moraćete da sačekate jedno tri meseca…U redu, odoh da pišem projekat za domaći NGO, s nadom da će ovog puta proći kod donatora. U međuvremenu, stiže poziv za još jedno moderiranje tribine. Nažalost, kažu, nije predviđen honorar.

Multitasking “sticajem okolnosti” se prilično razlikuje od frilensinga. Godinama sam radila kao novinar-frilenser i to je bila moja odluka. Pisala sam devedesetih za skoro sve što je od novina i časopisa vredelo u Srbiji. I to je bilo OK kad imaš dvadesetpet ili čak trideset.

Kao multitasker, stalno negde trčiš i frikombinuješ. Mozak radi trista na sat. Odlično za mentalnu gimnastiku. Super je i što stalno moraš da budeš kreativan, iznalaziš (ne)moguća rešenja šta bi još mogao da radiš. Ali…

Poštujem sve one koji su odabrali da rade više različitih poslova jer je to dinamično i uzbudljivo. Izazovno, čak. Mi koji multitaskujemo silom prilika smo, ipak, iz neke druge priče.

I, da, odrekla bih se ovog sekunda svih “lepota” multitaskinga, za taj JEDAN posao. Još ga tražim.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend