
O lošem stanju u srpskim medijima toliko se često govori da je mnogo što šta u vezi s tom temom postalo najopštije mesto. Pisati i pričati danas o medijskom mraku, jednoumlju u javnim glasilima, kulturi nasilja koju šire poltronski tabloidi ili opštoj nekulturi koja se emituje s privatnih a nacionalno-frekventnih televizija, odavno nema smisla i jedino zavređuje onaj narodski komentar: žali Bože hartije ili vremena gledalaca.












