
„Pre dva dana, član Srpske napredne stranke (SNS) iz kafića ispred kojeg je organizovan protest građana i studenata, udario ga je po ruci i izbio mu mobilni telefon dok je snimao događaj, iako je bio obeležen kao novinar. Dan ranije pripadnik privatnog obezbeđenja ispred Sajma mu je pretio i pokušavao da ga spreči u snimanju događaja“, naveli su iz ANEM-a.
Kazali su da je od 5. novembra prošle godine ispred prostorija SNS Bogosavljević bio među napadanim novinarima, kada je „nasilno i namerno“ oboren i snimatelj televizije „Juronjuz“.
„Novinarke i novinari koji svakodnevno izveštavaju sa protesta, sa prve linije događaja, izloženi su nasilju policije, obezbeđenja vladajuće stranke, privatnih obezbeđenja javnih institucija, doživljavaju stalne pretnje i uvrede, posipani su biber sprejom“, ocenili su iz te asocijacije.
Dodali su i da je Bogosavljević u više slučajeva poprskan biber sprejom koji je policija upotrebljavala protiv demonstranata.
„Ovakve fizičke napade, pretnje i uvrede, biber sprej i nasilje od strane policije, privatnog obezbeđenja ili građana, doživljavaju svi novinari koji izveštavaju sa protestnih i drugih javnih okupljanja“, piše u saopštenju.
Zatražili su od policije da vodi računa o novinarima, da ih zaštiti na skupovima i da ne primenjuje prema njima silu i hemijska sredstva, kao i od Službe unutrašnje kontrole da razreši sve slučajeve prekoračenja ovlašćenja i zakona od strane predstavnika policije u svim slučajevima i prema novinarima.
Bogosavljević: Bezbednost novinara je mnogo urgoženija nego ranije
Bogosavljević kaže za Danas da se način rada novosadskih novinara potpuno promenio od pada nadstrešnice. No i da im je bezbednost još više ugrožena.
– Nama je i dalje glavna tema stanica ili sve u vezi sa tim. Makar 90 odsto svog vremena bavimo se ovom temom ili onim što je proizašlo iz nje – blokadama, sudskim postupcima, izjavama funkcinera. Pretvorili smo se u tu priču. Što se tiče bezbednost evidentno je da se pogoršala situacija i da se pretnje i incidenti dešavaju mnogo češće. Polarizacija koja je stvorena u društvu, gde vlast ljude deli na zle blokadere i studente sa jedne strane i ostatak građana sa druge, izaizvaju reakcije kod ljudi. Uglavnom se ljudi više ne obaziru da li imaš oznaku „press“ ili ne, smatraju da pripadaš „pogrešnoj“ strani i napadaju te – kaže Bogosavljević.
Policija kako ističe, na vređanja i sitnije fizičke kontakte, „okreće glavu“ i uopšte više ne reaguje, iako novinari na terenu nose obeležja.
– Ranije su više obraćali pažnju. Sada ako se nađeš u neprijatnoj situaciji neće ništa učiniti, jedino ako te baš neko ozbiljno fizički napadne. Tad znaju da moraju da postupaju. Obični policajci kada postupaju ka građanima u sukobima ne prave razliku kada vide da si novinar. Lako možeš dobiti udarac pendrekom ili štitom. Nekad se desi da oficiri pritrče i upozore da je u pitanju ipak novinar, koji je na radnom zadatku. Sa druge strane, ako neko mrko pogleda ljude koji su došli po nalogu vlasti, bili to funkcioneri i članovi SNS, policija reaguje brzo. Meni je SNS funkciner na protestu pre tri dana izbio telefon iz ruke, niti jedan policajac mi nije prišao da pita šta se desilo i da li bi da podnesem prijavu. Sa druge strane, tu noć, zbog vređanja novinarke koja radi za režimske medije, prijava je napisana. Pravi se polarizacija – dodaje on.
Smatra da je neverovatna sreća što niko od građana i novinara do sada nije stradao.
Bogosavljević je inače novinar koji većinu svog dana provodi na ulici. Često je to i bukvalno, od ujutro do kasno u noć.
– Najvažnije je da porodica i ljudi koji te poznaju imaju razumevanja za tvoj život i da su svesni da je ovo ipak neko istorijsko vreme, nisu obični dani. Važno je da se izveštava, ako ne budemo mi, ko će drugi to da zabeleži? I u Novom Sadu nas ima malo, zamislite kako je u drugim manjim sredinama, novinara bukvalno nema. Ako nekoliko nas u Novom Sadu ne napiše šta se dogodilo, to će ostati nezabeleženo – zaključio je.
A. L.
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Tabloidi brišu tekstove u kojima blate studente zato što moraju da dokažu da su tačni da im ne ugase portale
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.