25. dec 2025.

Bokić: Besmislen zahtev tužilaštva da odam izvor informacija, novinare štiti zakon

Novinar Danasa Uglješa Bokić je jutros u policijskoj stanici, istoj onoj u kojoj je ranije radio, dao izjavu. Tužilaštvo traži da oda ko mu je dao delove policijske beleške o hapšenju advokata Aleksića koje je objavio, što je Bokić odbio

Uglješa Bokić (foto: snimak ekrana Nova S)

Novinar lista Danas Uglješa Bokić pojavio se u četvrtak ujutro 25. decembra u jednoj novosadskoj policijskoj stanici. U istoj zgradi u kojoj je nekad radio kao policajac.

Ovog puta tamo je saslušan po nalogu Osnovnog javnog tužilaštva u Novom Sadu. Zbog objavljivanja delova policijske službene beleške i to u vezi s hapšenjem novosadskog advokata Nemanje Aleksića.

Policiji je naloženo da Bokića pita ko mu je i kada dostavio službenu belešku, kao i da zatraži da je, ukoliko je još poseduje – preda policiji.

Bokić posle davanja izjave kaže da se pozvao na Zakon o javnom informisanju i odbio je da policiji oda izvor svojih informacija, kao i da je tražio da u zapisnik uđe da smatra da je ovo pritisak na njega, kao i na nezavisne novinare. Takođe je rekao da se više neće odazivati ako bude novih poziva policije u ovom istom predmetu.

„Otišao sam iz pristojnosti, to su moje bivše kolege, ali ceo proces je besmislen. Sledeći put, ako ga bude, neću se odazvati. Nemaju razloga da me zovu, ali ako se to desi, neka me privedu“, kaže Bokić.

„Čudan je osećaj, ne znam kako bih to opisao. Ne samo što sam pozvan u instituciju u kojoj sam radio, pozvan sam u svoju nekadašnju kancelariju. Ne znam, moguće da tamo još uvek imam šolju za kafu. Nešto je moje ostalo tamo sigurno“, priča Bokić za Cenzolovku.

„Ja sam s tim ljudima svakako u kontaktu. Ali moram da napomenem – upravo zbog njih i da situacija bude malo čistija – ovde policija zapravo nema nikakvu odgovornost. Dobili su nalog iz tužilaštva da me saslušaju i nemaju oni tu mnogo izbora.“

Bokić kaže da jeste jedinstven doživljaj naći se „na onoj drugoj stolici“, ali da se zbog toga „ne oseća uznemireno“. Po njemu, dublji problem jeste ako tako nešto postane praksa: da se novinari pozivaju na saslušanja koja su, kako kaže, „praktično besmislena“.

„Mene kao novinara zakon štiti i ne moram da odajem svoje izvore. Besmisleno je da tužilaštvo predlaže dokaznu radnju za koju u startu zna da nema nikakvu svrhu. Međutim, opasno je ako svaki novinar koji nešto objavi bude pozivan na saslušanje“, upozorava Bokić.

„Neki mlađi novinari mogu da odustanu od priče. Nije svakom prijatno da ga policija ispituje, bez obzira što nisi ništa pogrešno uradio. Nekome je samo iskustvo s policijom neprijatno, pogotovo za one koji ga nisu imali. To nije moj slučaj, ali može da bude kod nekih kolega.“

Uglješa Bokić sa advokatom Goranom Stuparom (foto: Danijel Apro / Cenzolovka)

Zakon: Novinar ne mora da oda svoje izvore

Uredništvo Danasa je potez tužilaštva nazvalo „neprihvatljivim pritiskom“ na novinara i redakciju, kao i na „slobodno novinarstvo“ uopšte.

Danas je podsetio i da prema Zakonu o javnom informisanju novinar nije u obavezi da odaje svoje izvore.

Po odredbama ovog zakona, sud to može naložiti, ali isključivo onda kada se informacija tiče krivičnog dela za koje je zaprećena zatvorska kazna od najmanje pet godina i „ako se podaci za to krivično delo ne mogu pribaviti na drugi način“.

U preporuci Parlamentarne skupštine Saveta Evrope o zaštiti izvora novinara navodi se da čak i u slučaju da je pružanje podataka iz policije ili pavosudnih organa bilo nezakonito, oni su ti koji sprovode interne istrage – i ne traže od novinara da otkrivaju svoje izvore.

U Kodeksu novinara Srbije piše da su novinari dužni da poštuju zahtev izvora za anonimnošću. S druge strane, anonimnost bi trebalo omogućiti samo izvorima koji pružaju važne podatke, informacije iz prve ruke ili dokumenta od javnog interesa.

„Važno je imati izvore u policiji i pravosuđu. To su institucije koje su po pravilu sklone da ne saopštavaju baš sve što je od interesa za javnost. Ali to ne znači da novinar nema pravo da do njih dođe i da ih otkrije. On se vodi javnim interesom na prvom mestu“, napominje Bokić.

Novinar Danasa ističe da su izvori iz policije i pravosuđa dragoceni i da ih je malo. Kako kaže, nema mnogo onih koji su spremni da novinarima pruže informacije, naročito ako se radi o osetljivim podacima ili zvaničnim dokumentima.

„Ukoliko taj izvor želi da ostane anoniman, i naravno ukoliko je kredibilan, on se mora čuvati. Jednom kad ti ‘padne’ izvor, kad izgubiš poverenje, nećeš više nikad dobiti informaciju ni od ostalih. To je logično. Zašto bih ja sutra nekome dao informaciju i ugrozio sebe ako nisam siguran da će taj neko da me sačuva“, priča Bokić.

„To je osnovna stvar koje novinar mora da bude svestan. Ako ne možeš da sačuvaš izvor, nemoj ni da uzimaš informaciju. Imao sam situacije u kojima sam mogao da napravim dobru priču, međutim, odustajao sam. Upravo zbog toga što nisam bio siguran da mogu da sačuvam svoj izvor.“

Aleksić podneo pet tužbi protiv Danasa

Kako je uopšte došlo do toga da Bokić bude pozvan na svoje nekadašnje radno mesto?

Sve je počelo u aprilu. Advokat Aleksić uhapšen je posle incidenta u saobraćaju. Prvo se posvađao s drugim vozačem, pa onda izašao iz automobila s golf palicom u ruci. Savladali su ga policajci i oborili na zemlju.

Snimak se odmah pojavio na društvenim mrežama i u medijima.

Apelacioni sud u Novom Sadu, međutim, obustavio je u septembru postupak protiv Aleksića. Njega je Osnovno tužilaštvo u tom gradu teretilo za napad i ometanje dvojice saobraćajaca, kao i za ugrožavanje sigurnosti drugog vozača.

Aleksić je protiv izdavača Danasa i glavnog i odgovornog urednika lista Dragoljuba Petrovića u poslednjih godinu dana podneo pet tužbi. Postupci su u toku.

Urednišvo Danasa ocenilo je da se radi o takozvanim SLAPP tužbama (Strategic Lawsuit Against Public Participation). Podsećaju da je to vrsta pritiska na medije i navode da će o svemu obavestiti domaće i međunarodne novinarske organizacije.

Slavko Ćuruvija fondacija – čiju je Školu digitalnog novinarstva Bokić pohađao – istakla je da je „zaštita novinarskih izvora zagarantovana“ i nazvala slučaj „nedopustivim zastrašivanjem“.

Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV) osudilo je Bokićevo pozivanje u policiju i ocenilo da se radi o direktnom napadu na slobodu medija i zaštitu novinarskih izvora.

„Ovakva praksa ima zastrašujući efekat na celokupnu novinarsku zajednicu i šalje poruku da će oni koji objavljuju informacije od javnog značaja biti izloženi policijskom pritisku, dok će izvori biti dodatno obeshrabreni da govore u javnom interesu“, zaključuje NDNV.

EVROPSKI SUD: KADA BI NOVINARI MORALI DA OTKRIJU IZVORE, ULOGA ŠTAMPE BI BILA UGROŽENA

Izvori su „krvotok kvalitetnog novinarstva“, napisao je Ejdan Vajt, osnivač Mreže za etičko novinarstvo (Ethical Journalism Network) u autorskom tekstu za sarajevski Mediacentar.

„Reporteri mogu biti stilizovani pisci ili uglađeni voditelji, ali ono što je javnosti najvažnije jeste pouzdanost priča koje prenose, a ona zavisi od kvaliteta naših izvora“, piše Vajt i dodaje da ponekad oni „preuzimaju ogromne rizike kako bi novinarima dali informacije“.

Izvori pružaju ključne informacije: kontekst, kredibilitet i često ljudsku dimenziju priče, navodi Inicijativa za etiku i novinarstvo na Univerzitetu u Njujorku (New York University).

Njujork tajms (New York Times) u svojim smernicama napominje da se anonimni izvori koriste isključivo za informacije „za koje verujemo da su vredne objavljivanja, verodostojne i o kojima ne možemo izveštavati ni na jedan drugi način“.

Pravna zaštita novinarskih izvora privukla je značajnu pažnju širom Evrope, navodi Article 19. Dodaju da je ova tema bila predmet brojnih evropskih „mekih“ propisa, te važne presude Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u Strazburu (Goodwin v United Kingdom 1996).

Ovo je prvi slučaj da je o zaštiti novinarskih izvora odlučivao jedan međunarodni sud. Zbog toga je verovatno da ima uticaj i van evropskih granica“. Postavio je standard koji moraju poštovati sve države potpisnice Evropske konvencije o ljudskim pravima.

Vilijam Gudvin bio je novinar-pripravnik u časopisu The Engineer kada je primio poverljive informacije o finansijskom stanju jedne kompanije. Izvor je podatke dostavio telefonom i želeo je da ostane anoniman.

U novembru 1989. britanski sudija naložio je Gudvinu da preda svoje beleške. Uz obrazloženje da je to „u interesu pravde“. Navodno, tako bi se omogućilo kompaniji da pokrene postupak protiv osobe za koju sumnja da im je otuđila dokument.

Novinar se bez uspeha žalio Apelacionom sudu i Domu lordova. Na kraju, odbio je da otkrije svoj izvor i zbog nepoštovanja suda izrečena mu je kazna od 5.000 funti.

Sud u Strazburu je 1996. presudio da nalog za otkrivanje izvora nije bio „neophodan u demokratskom društvu“. Ocenili su da su legitimni razlozi kompanije nadjačani interesom slobodne štampe.

„Kada bi novinari bili primorani da otkrivaju svoje izvore, uloga štampe kao ‘javnog nadzornika’ mogla bi biti ozbiljno ugrožena, zbog efekta zastrašivanja koji bi takvo otkrivanje imalo na slobodan protok informacija“, navodi se u presudi ESLJP

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend