24. nov 2018.

Intervju petkom: Koraks: Prazan prostor – nekada i sada

Predrag Koraksić Koraks se smeška dok sluša aplauz više od dve stotine ljudi koji ga na nogama pozdravljaju nakon što se popeo na binu opštine Stari Grad u Beogradu.

„Za trenutak sam pomislio, da nisam Vučić?“, kaže nakon nekoliko minuta, kada je aplauz prestao.

Govori na tribini koja je prethodila otvaranju izložbe koja je trebalo da se održi dve nedelje ranije u Lazarevcu.

Karikature Predraga Koraksića Koraksa i Dušana Petričića, koje su bile izložene u lazarevačkoj biblioteci kako bi se obeležio 9. novembar, Svetski dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, uklonjene su samo nekoliko dana nakon otvaranja.

Nevešto objašnjenje direktorke biblioteke i telefonski poziv usred davanja izjave novinarima, nakon čega je odbila da dalje komentariše slučaj, za karikaturistu koji decenijama u nazad stvara inspirisan političkim životom u Srbiji, nisu iznenađenje.

„Stvarno odvratno. To je na adresu ove vlasti. Scena koja tačno govori gde mi živimo“, ovako komentariše sve što se desilo poslednjih nedelja.

Kaže da ne zna da li je direktorka Jasmina Ivanković „znala o kojim se autorima radi.“

„Ako je znala, svaka joj čast, ako nije, onda, gledali smo strahovitu scenu, gledate ženu koja je jako uplašena, očekuje neke posledice, verovatno da će izgubiti posao“, kaže Koraks.

„Prazno je lepo“ – vremeplov

Koraks je pre skoro sedamdeset godina znao da će se ovakve stvari dešaviti – prvu karikikaturu naslikao je sa 17 godina i bio ubeđen da je crtanje ono čime će se baviti.

Od prvih karikatura u „Ježu“, zatim „Večernjim novostima“, „Našoj borbi“, pa sve do „Vremena“ i dnevnog lista „Danas“, poznat je po uređivačkoj politici koja je samo njegova.

„Ako neko od mudrog rukovodstva odluči da se karikatura ne objavi, ja ću napustiti taj list“, kaže.

Iz „Večernjih novosti“ je otišao devedesetih, nakon četvrt veka, ali tek nakon tri godine nadmudrivanja sa uredništvom – otkaz koji je želeo, dobio je tek kada je promenjen pravilnik lista po kome otkaz može da dobije svako ko se protivi uređivačkoj politici.

Koraks je bio taj.

„Neko je devedesetih nagovorio kustosa galerije Sebastijan u Knez Mihajlovoj da se održi izložba mojih karikatura. On pojma nije imao o kome se radi i ja sam tamo otišao, opremio izložbu i nekih dvadesetak minuta pre otvaranja, vidim da su izvađene neke karikature i da ih nema“, seća se.

U to vreme, inspirisan dešavanjima u Bosni, intenzivno je crtao Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića.

Kada je pitao kustosa zašto su uklonjene karikature, dobio je odgovor – zbog stepenica.

„Rekao mi je da nije zgodno, stepenice do upravnikove kancelarije su odmah do izložbenog prostora, a (Nikola) Šainović često svraća kod upravnika, pa nije zgodno da to vidi“, priča.

Koraks je zatim zasukao rukave, sam izvadio sve karikature i ostavio praznu galeriju.

„Prazno je lepo“ – bile su poslednje reči teksta „Nepodobni Koraks“ objavljenog posle izložbe u nedeljniku Vreme.

Ceo intervju pročitajte na BBC na srpskom

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend