28. jun 2017.

Marija Vučić o prijetnjama: Ili ćemo u inat raditi svoj posao kako treba i nadati se da će pritisak oslabiti vremenom, ili ćemo podleći pritisku i time ga osnažiti.

Novinarka Cenzolovke, Marija Vučić zaprimila je prijetnju smrću nakon što je objavila članak o tome kako su ekstremni desničari spriječili projekciju filma “Albanke su naše sestre”. Prijetnja “ Kamenjarko, ići ćeš pod mač ubrzo” poslana joj je s lažnog Facebook profila u noći između petka i subote (23-24. lipnja).

Novinarka pretpostavlja da se radi o istim onima koji su spriječili projekciju spomenutog filma – ekstremnim desničarima, a o kojima je pisala u svom tekstu „Prijetnje niških ekstremista: Sad će doći Vučićevo osiguranje, oni znaju s novinarima“.

Naime, u svom tekstu izvijestila je o incidentu koji se dogodio u sali Medija centra u Nišu prije početka projekcije dokumentarnog filma Albanke su naše sestre, kada je čovjek koji se predstavljao kao “četnički vojvoda” prijetio okupljenim novinarima, aktivistima i domaćinima projekcije da će sve pretući ako film bude prikazan. U isto vrijeme ispred ulaza zgrade okupio se veći broj ekstremnih desničara, koji su prijetili onima koji su pokušavali ući te su pjevali nacionalističke pjesme i gađali sitnim kamenjem i grumenjem zemlje terasu Medija centra. Jedan od njih, kako nam je rekla novinarka, zaprijetio je novinarima riječima „sad će doći Vučićevo osiguranje, oni znaju kako s novinarima“.

Marija Vučić nam je kazala kako nema dokaza da je njezin tekst neposredan povod prijetnji, ali da ima sumnje da je tome tako:

„Poruku je očito napisao netko tko je i sam ekstremni desničar, što zbog rječnika, što zbog profilne fotografije. Na njoj se naime nalazi Miroljub Petrović, ekstremni desničar koji je u Srbiji mjesecima unazad veoma popularan na internetu zbog svojih gostovanja koja obiluju govorom mržnje, a u kojima on izjavljuje da bi određene grupe društva – aktiviste NVO, homoseksualce, ateiste, i brojne druge neistomišljenike – trebalo kažnjavati kamenovanjem i slanjem “pod mač”. To “pod mač” je postalo predmet opće šale u Srbiji na internetu, jer mnogi nalaze da je takva retorika smiješna i zabavna. Međutim, takav govor mržnje uopće nije smiješan, jer je opasan, a toga postanete potpuno svjesni kada vam osobno stigne anonimna prijetnja smrću da ćete i vi uskoro otići pod isti taj mač. Ne znam tko stoji iza prijetnje, ona je poslana s lažnog profila, a slučaj ispituje Tužiteljstvo za visokotehnološki kriminal kojemu sam prijavila prijetnju. Rekli su mi da je stvar uzeta u rad po hitnom postupku i vidjet ćemo što će biti i hoće li i kada ovaj čovjek biti pronađen i procesuiran. Nadam se da hoće“.

Na upit je li ranije zaprimala prijetnje zbog svog rada, Vučić je kazala da je i ranije bila izložena pritiscima i uvredama, ali nikada do sada nije dobila ovako izravnu prijetnju:

„I ranije sam bila izložena pritiscima (prije Cenzolovke sam radila tri godine kao novinarka Južnih vesti, lokalnog online medija iz Niša), i bilo je relativno čestih uvreda od strane lokalnih političara, ali i običnih građana. Bilo je i prijetnji čitavoj redakciji (kada je jedan čitatelj napisao da nas novinare Južnih vesti treba zapaliti, pa je to došlo do suda, a onda je i prvostupanjski i drugostupanjski sud presudio da to nije prijetnja, nego izražavanje stava, zato što nije rekao “zapalit ću vas”, nego “treba vas zapaliti”). Međutim, meni osobno i direktno dosad nitko nije prijetio, pogotovo ne smrću. Utoliko je i moja situacija sada teža, jer sam sama i direktno izložena“.

Za Fairpress Marija Vučić se osvrnula na posljedice koje ovakve prijetnje, koje su u Srbiji sve učestalije, mogu imati na novinare i novinarke te na opće stanje u srpskim medijima u kojima su neke teme zabranjene, a sve je prisutnija autocenzura.

„Što se autocenzure tiče, mislim da je autocenzura u Srbiji raširena kao pošast, ali ne samo zbog toga što novinari a priori pretpostavljaju da će im zbog nečega prijetiti, pa onda i ne pišu o tome. Mnogi novinari se autocenzuriraju jer znaju da neka tema neće proći, da im urednik neće odobriti da o nečemu pišu, mnogi znaju u mnogim redakcijama (naročito u lokalnim medijima) da su neke teme zabranjene, da su neki političari i dužnosnici nedodirljivi, da mnoge stvari ne trebaju niti pitati, i onda prave selekciju onoga o čemu će pisati i ugla iz kojega će pisati prema već usvojenom “mindsetu” koji više i ne preispituju. Dođu do stadija da i ne pomišljaju da se bave nečim. Kada stignu ovako direktne prijetnje (a tema međunacionalnih odnosa Srba i Albanaca je, i to svi novinari znaju, veoma zapaljiva u srpskom javnom diskursu), vjerujem da ima onih koji ustuknu i počnu sami sebi stavljati brnjicu, da se ne bi izlagali dodatnim pritiscima. Ipak, mislim da je u Srbiji posljednjih godina sve više veoma profesionalnih i hrabrih novinara, naročito istraživačkih i naročito onih koji rade u online medijima (koji su financijski najnezavisniji trenutno), koji se suočavaju s ogromnim pritiscima, koji su praćeni, prisluškivani, koji svakodnevno dobivaju prijetnje, ali ne odustaju, naprotiv. I to je jedino rješenje – ili ćemo u inat raditi svoj posao kako treba i nadati se da će pritisak oslabiti vremenom, ili ćemo podleći pritisku i time ga osnažiti. Jer strah je uvijek prisutan, nikome nije ugodno biti toliko izložen i riskirati svoj posao, sigurnost i život, ali strah je normalan i to je u redu. Jedino je bitno što s tim strahom – ostaviti ga po strani i raditi kao i dosad, ili još i bolje, ili se počnete autocenzurirati. U trenutku kada shvatite da počinjete raditi ovo drugo, i da ne možete ili ne želite nositi se s pritiskom, bolje je da lijepo odete iz novinarstva, jer autocenzura ima katastrofalne posljedice po integritet i samopoštovanje, ali još važnije – po čitavo društvo“.

Prijetnju novinarki najoštrije su osudili Nezavisno udruženje novinara Srbije i Nezavisno društvo novinara Vojvodine, izjavivši da očekuju da Tužiteljstvo za visokotehnološki kriminal po hitnom postupku ispita slučaj, ustanovi identitet autora prijeteće poruke i protiv njega pokrene kazneni postupak. Isto tako, upozorili su na to da ovaj slučaj pokazuje koliko neadekvatna reakcija pravosudnog sistema i tolerancija govora mržnje i prijetnji ohrabruje nasilništvo i ekstremizam.

 

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend