„Proceduralno još ima prepreka na kojima vlast može da pokaže ako joj nije stalo da se REM izabere, a svaki od ovih kandidata na glasanju u Skupštini mora da dobije apsolutnu većinu“, kaže Milivojević.
Profesorka navodi i da postoje razni scenariji kojima bi mogao da se opstruiše izbor REM-a i da je jedan od njih da se ne izaberu svi članovi Saveta.
„Drugi je ovaj koga se vlast očigledno pribojavala, a to je da će četiri kandidata biti nezavisna, a četiri će biti oni koji su na neki način vezani za vlast. Bitka oko devetog mesta, ispostavilo se, na mestu predstavnika nacionalnih saveta, upravo zato je i vođena“, objašnjava Milivojević.
Sutra je javno saslušanje kandidata za članove Saveta REM-a, a loša stvar jeste to što u celom procesu nismo stigli da razmišljamo o kvalitetu kandidata, već samo o brojevima, smatra Milivojević.
Proteklu godinu nismo bili samo bez REM-a, nego je dalje detoriorirala medijska situacija u Srbiji.
„Čini mi se da je država na dobitku, mi REM nismo dobili, a država je dobila jedno užasno važno mesto u medijskom sistemu – Telekom. U toj protekloj godini kada nije bilo REM-a dobili smo i Informer TV, još jednu ekstremno nekvalitetnu medijsku produkciju, još jedno mesto sa koga se uništava javni prostor i govor. Prodat je SBB, firma koja je manja je kupila firmu koja je veća. Dakle, Jetel je kupio SBB i na njemu zabranio da se vide kanali N1 i Nova S, ili bar otežao“, navodi profesorka.
Sem pada Srbije na listi Reportera bez granica, propadanje medijske situacije u našoj zemlji vidi se i po tome što se predsednik Srbije Aleksandar Vučić našao na listi medijskih predatora.
„Ovdašnji predsednik po prvi put na listi medijskih predatora, među 30, 40 šefova država koji su poznati po tome da nemilice uništavaju slobodu medija. To su svi prijatelji predsednika Vučića – od Putina i Alijeva, do Fica i Orbana. Tako da je ta godina bila godina daljeg nazadovanja u kome se čekalo da se izabere novi REM“, ističe Milivojević.
Sistem zarobljavanja medija uključuje kontrolu nad javnim servisima, javnim novcem i na kraju kontrolu komercijalnih medija.
„Nekad u tim privatno-partnerskim odnosima, partijskim ili sličnomišljeničkim između vlasnika i vlasti, a nekad i direktniim preuzimanjem. I u tom ključu možda treba gledati na ovo što se dešava sa televizijama N1 i Nova S“, navodi Milivojević.
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Šta je pseudonovinarstvo: Nadrinovinari i ostali Vučićevi(ći)
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.