20. jul 2021.

Predstavljen izvještaj „Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara u BiH 2020.“

Tokom 2020. godine registrirano je ukupno 26 slučajeva napada, prijetnji i pritisaka na novinare i medije u Bosni i Hercegovini, među kojima i 3 fizička napada, 6 prijetnji smrću te 7 napada i prijetnji upućenih medijskim kućama. Linija za pomoć novinarima (FMHL), koja djeluje u okviru Udruženja/Udruge BH novinari, prošle godine je zabilježila 69 slučajeva kršenja novinarskih prava i medijskih sloboda, u što spadaju i ugrožavanje radnih prava novinara, mobing, tužbe za klevetu i kršenje prava na slobodan pristup informacijama, istaknuto je tokom predstavljanja izvještaja „Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara u BiH 2020.“, proizvedenog u okviru Regionalne platforme Zapadnog Balkana za zagovaranje medijskih sloboda i sigurnosti novinara (www.safejournalists.net) i uz podršku Evropske unije.

Više od 88% javnih i privatnih medija u BiH pretrpjeli su finansijsku štetu tokom pandemije, a najveći gubici odnose se na prihod od marketinga i drugih komercijalnih aktivnosti.

„Bh. vlasti ne pokazuju nikakvu volju za uspostavom fonda za pomoć medijima i jedina smo država sa područja zapadnog Balkana koja nije odobrila posebne pakete pomoći medijima u savladavanju ekonomskih posljedica pandemije. Sa druge strane, političari su veoma aktivni u pokušajima kontrole uređivačkih politika i kreiranja medijskih sadržaja. Posebno je zabrinjavajuće da se sve rjeđe se govori o javnom ugledu medija i očuvanju njihove nezavisnosti. Stiče se utisak kao da su se mnogi novinari, vlasnici i urednici medija ‘pomirili’ s političkim utjecajima i pritiscima“, rekla je autorica izvještaja Maja Radević iz Udruženja BH novinari.

Prošlogodišnje istraživanje o medijskim slobodama koje su BH novinari radili u saradnji sa Fondacijom Friedrich Ebert pokazalo je da više od 70% građana BiH smatra da sloboda medija u državi uopće nije ili je djelimično prisutna, a više od polovine građana naveli su da je politička zavisnost osnovna prepreka u radu medija u BiH. Loš ekonomski položaj novinare čini podložnim političkim utjecajima i ne motivira ih na profesionalan pristup poslu. Mnogi imaju ispotprosječne plaće i neredovna primanja, ne uplaćuju im se redovno doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje, a s poslodavcima potpisuju ugovore na mjesečnom nivou ili na neznatno duži rok. Sve to stvara osjećaj stalne ekonomske nesigurnosti i brigu za egzistenciju, a u mnogim redakcijama direktno vodi do (auto)cenzure, selektivne objave informacija i različitih vrsta pritisaka i mobinga.

Tokom 2020. najbrojniji su bili slučajevi prijetnji i zastrašivanja novinara/ki, kao i različiti oblici pritisaka, koji su često dolazili od predstavnika institucija vlasti. Kada je riječ o prijetnjama i uznemiravanju, povećan je broj slučajeva prijetnji novinarima putem društvenih mreža, govora mržnje i online nasilja. U najvećem broju ovakvih slučajeva napadači ne budu kažnjeni. Pasivnost institucija, prije svih tužilaštava i sudova, otvara prostor za nove napade i ohrabruje one koji smatraju da mogu vršiti nasilje bez kazne.

Prema registru Linije za pomoć novinarima, polovinom prošle godine bilo je aktivno 289 tužbi za klevetu protiv novinara i medija.

„Skoro 80 posto tužbi protiv novinara i medija dolazi od političara i drugih javnih zvaničnika. Sve je veći broj tzv. SLAPP tužbi kojima se putem visokih odštetnih zahtjeva ciljano nastoji ugroziti finansijski opstanak medija. U tom smislu, ohrabrujuća je inicijativa koja je prošle godine usvojena u Parlamentarnoj skupštini BiH za izmjene postojećih zakona o zaštiti od klevete kojima se predviđaju strožiji standardi prihvatljivosti, tolerancije i dokazivanja klevete u slučajevima tužbi javnih ličnosti u odnosu na privatne osobe, što je i standard Evropskog suda za ljudska prava“, navela je Radević.

Recenzentica izvještaja prof. dr. Lejla Turčilo sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu navela je da su ovakva istraživanja izuzetna podloga za argumentaciju o ugroženosti novinara/ki u BiH.

Čini mi se da još uvijek postoji jedno nerazumijevanje izuzetno teške situacije u kojoj se nalaze novinari/ke i mediji u BiH. U situacijama kada je spriječeno obavljanje društvene uloge medija, imamo ozbiljan problem u društvu. U vremenu pandemije, kada smo se svi nekako sklonili u kuće, novinari i novinarke su radili upravo suprotno: izašli su na teren, suočeni sa nepoznatim virusom, bez zaštitnih sredstava kojih nije bilo u tom trenutku i pokušavali da nas obavijeste šta se dešava. Mislim da su u kontekstu pandemije mediji, poslije zdravstvenog sektora, iznijeli najteži teret“, kazala je profesorica Turčilo.

Ona je naglasila da je neophodno donijeti Zakon o transparentnosti vlasništva nad medijima, kao i unaprijediti zaštitu novinara/ki od online kleveta i svjesnog širenja dezinformacija i huškanja od strane partijskih botova i drugih plaćenih aktera na društvenim mrežama.

„Kada se svako jutro budite sa strahom šta ćete o sebi pročitati na društvenim mrežama, kakve uvrede ćete dobiti, onda je jako teško raditi svoj posao“, kaže Turčilo.

Dodala je da mediji u BiH često jednostrano izvještavaju, ne konsultujući više izvora, te da se ponekad služe i senzacionalističkim naslovima i tzv. copy-paste novinarstvom.

„Ipak, to su još uvijek izuzeci i većina kolegica i kolega, nasreću, još uvijek rade drugačije. Upravo zato je jako važno govoriti o pritiscima sa kojima se oni svakodnevno suočavaju kako unutar svojih redakcija, tako i izvana“, zaključila je prof. dr. Lejla Turčilo.

Neke od najvažnijih preporuka iz izvještaja suosigurati uređivačku nezavisnost javnih emitera na nivou države i entiteta, kao i lokalnih javnih medija, donijeti Zakon o transparentnosti medijskog vlasništva i osigurati transparentno finansiranje medija iz budžetskih sredstava na svim nivoima vlasti, uputiti zahtjeve vlastima za formiranje posebnih fondova za pomoć medijima na kantonalnom, entitetskim i državnom nivou kako bi se barem djelimično sanirale ekonomske posljedice pandemije i izbjeglo gašenje pojedinih medija, razviti posebne institucionalne mehanizme i zakonska rješenja za borbu protiv govora mržnje, online nasilja i prijetnji novinarima na web-portalima i društvenim mrežama,te u skladu s preporukama Evropske komisije, izvršiti pritisak na nadležne institucije da osiguraju adekvatniju zaštitu novinara kroz izmjene krivičnog zakonodavstva i efikasno procesuiranje napada na novinare u okviru pravosudnog sistema.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend