Toni Gabrić: Ovakvim presudama novinare tjeraju na autocenzuru

Nakon dvije oslobađajuće prvostupanjske presude, zagrebački Županijski sud pravomoćno je presudio da Udruga za nezavisnu kulturu – izdavač H-Alter, jednog od najstarijih nezavisnih portala – mora udruzi U ime obitelji Željke Markić platiti 4000 odštete i sudskih troškova, jer se osjetila povrijeđeno tekstom Gorana Božičevića. Tim povodom razgovaramo s osnivačem i glavnim urednikom H-Altera Tonijem Gabrićem i pozivamo sve koji mogu da uplatom donacije pomognu portalu da prikupi novac i preživi. Račun Udruge za nezavisnu medijsku kulturu, Šubićeva 20/3, 10 000 Zagreb: HR9423400091110191182, kod Privredne banke Zagreb.

Nakon pet i pol godina sudovanja Vijeće zagrebačkog Županijskog suda pravomoćno je presudilo da H-Alter mora platiti odštetu udruzi U ime obitelji zbog teksta Gorana Božičevića „Nasilje – svuda oko nas“ u kojem je napisao da je udruga Željke Markić referendumskom kampanjom, kojom se ljudima homoseksualne orijentacije nastojalo onemogućiti sklapanje braka, provela „jedan od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj“. Kako komentirate presudu, posebno s obzirom da su dvije prvostupanjske bile oslobađajuće?

Ako je čak i kvalifikacija „strukturno nasilje“ postala utuživa, novinari i komentatori će ubuduće zaista morati daleko više no dosad paziti što pišu: bit će znatno unaprijeđena autocenzura. Premda se duboko protivim svakom govoru mržnje, sudovi bi trebali uvažavati načelo da sudionici javnog života moraju biti spremni podnijeti i poneki ubod. To što Županijski sud prvo poništi prvostupanjsku presudu, a potom je preinači iz oslobađajuće u okrivljujuću, ilustrira potpunu neujednačenost domaće sudske prakse oko osjetljivog pitanja slobode iznošenja uvjerenja i stavova. Imajući u vidu što je sve politička vlast zadnje 33 godine radila pravosudnoj, na pamet su mi pali stihovi iz one Azrine pjesme, „Kurvini sinovi“…

Što točno Županijski sud zamjera Božičevićevom tekstu? O kakvom „strukturnom nasilju“ se radi?

U osnovi, Županijski mu sud zamjera što nije detaljnije elaborirao tvrdnju da se radi o jednom od najvećih poteza strukturnog nasilja u Hrvatskoj. Smatra da upotreba te sintagme, neelaborirane, predstavlja „paušalno pripisivanje nasilničkog karaktera“ udruzi U ime obitelji, a što „nedvojbeno predstavlja uvredljivu diskvalifikaciju koja je ostala bez razumne i provjerljive argumentiranosti“. Sud također ističe „nemogućnost prosječnog čitatelja da – u nedostatku objašnjenja zašto bi tužitelj bio ‘pokretač strukturnog nasilja'“ – shvati o čemu se tu zapravo radi.

Ako je čak i kvalifikacija „strukturno nasilje“ postala utuživa, novinari i komentatori će ubuduće zaista morati daleko više no dosad paziti što pišu

Županijski sud nije niti propitivao istinitost tvrdnje Gorana Božičevića kako se u slučaju U ime obitelji radi o strukturnom nasilju. A ta tvrdnja jest istinita: pojednostavljeno govoreći, kada većina (ortodoksnih, heteroseksualnih) ljudi na referendumu odluči da manjina (homoseksualnih) ne smije zasnivati brak i uživati sva zakonska prava na osnovu pripadnosti bračnoj zajednici, radi se o strukturnom nasilju po samoj definiciji te riječi. To smo naširoko elaborirali u obrani tijekom prvostupanjskog postupka na zagrebačkom OGS-u.

Sud spominje i da je Božičević „posve neopravdano proglasio nasiljem manifestiranje tradicionalnih i uvriježenih svjetonazorskih stajališta“. Je li pojašnjeno o kakvim se tradicionalnim i uvriježenim svjetonazorskim stajalištima radi?

Nije. Dodao je samo to, da je autor „u biti etiketirao ideje i mišljenja koja se ne uklapaju u njegove vlastite svjetonazorske i idejne paradigme“. Sud je sebi priuštio odsustvo „razumne i provjerene argumentiranosti“, koju je H-Alteru u svojoj presudi stavio na teret.

Mi koji se malo dulje sjećamo raznih anegdota iz hrvatskog političkog života, mogli bismo se prisjetiti i izjave nekadašnje ministrice odgoja i obrazovanja, da žena mora ustati sa štokrle i začepiti labrnju kada se muškarac pojavi u kuhinji. Blistavoj hrvatskoj tradiciji pripadaju i različiti drugi živopisni rituali, primjerice da žena skida mužu cipele kad se ovaj pojavi u kući, da ne spominjem različite kazne za neposlušnost i nevjeru, čega su i danas svakodnevno prepune stranice crnih kronika. U istoj je košari otpor U ime obitelji i njima srodnih organizacija implementaciji Istanbulske konvencije, koja bi implementacija zasigurno prijetila stanovitim „tradicionalnim i uvriježenim svjetonazorskim stajalištima“. Skrenuo bih pažnju i na to da je do prije samo tridesetak godina silovanje bilo zakonski definirano kao delikt koji se može dogoditi isključivo izvan braka: silovanje u braku podrazumijevalo se kao izvršavanje supruginih bračnih obaveza. I to je bio dio hrvatskog „tradicionalnog svjetonazora“.

Presuda je pravomoćna, a odšteta nije mala. Ima li izdavač H-Altera potrebnih 4000 eura?

Svojega novca gotovo da i nemamo, a sredstva dobivena od donatora dužni smo, logično, upotrijebiti za predložene projekte prema ugovorenim troškovnicima. Pokrenuli smo kampanju prikupljanja financijskih sredstava od strane čitatelja i čitateljica. U tjedan dana (do srijede ujutro) prikupili smo oko 3000 eura, što je manje nego u prijašnjim sličnim kampanjama koje smo radili mi ili neki drugi neprofitni portali. Nešto slabiji odaziv čitalačke publike protumačio bih kao posljedicu HDZ-ove politike sustavne opstrukcije rada neprofitnih medija: nepostojanje trajne institucionalne potpore neprofitnim medijima za nas znači nedostatak najosnovnije stabilnosti, nemogućnost privlačenja i zadržavanja mladih, talentiranih novinara, ograničavanje u slobodnom izboru tema i sadržaja, shodno tome, pad čitanosti i javnoga utjecaja.

Pored toga, reakcije naših čitalaca, koje nisu izražene samo iznosom od 3000 eura, već i velikim brojem telefonskih poziva, e-mail poruka i postova na društvenim mrežama kojima nas podržavaju i pokazuju da shvaćaju o čemu se tu radi, izuzetno nas ohrabruje i pokazuje da ima smisla dalje održavati H-Alter, usprkos svemu. Zahvalio bih i odvjetniku Emilu Havkiću koji nas još od slučaja Belobrajdić zastupa pro bono, kao i HND-u čiji je Centar za zaštitu slobode izražavanja omogućio taj aranžman.

H-Alter je samo jedan od medija koje tuže udruga U ime obitelji ili Željka Markić, što je vidljivo i iz tužbe u vašem slučaju gdje stoji da tužitelj, udruga U ime obitelji – dakle pravna, a ne fizička osoba – pati od „nesanice“, „osjećaja nelagode“, „preispitivanja vlastite vrijednosti izazvanog povredama prava osobnosti“, što je očito dio tužbene šprance…

Kada većina heteroseksualnih ljudi na referendumu odluči da manjina homoseksualnih ne smije zasnivati brak i uživati sva zakonska prava na osnovu pripadnosti bračnoj zajednici, radi se o strukturnom nasilju po samoj definiciji

Tako je. Coalition Against SLAPPs in Europe uvrštava Hrvatsku među deset najgorih zemalja u Europi kada je u pitanju podizanje tužbi protiv novinara, kao pravnog sredstva za ušutkavanje kritike. Uvedemo li i kriterij razmjernosti SLAPP tužbi broju stanovnika, Hrvatska je četvrta najgora u Evropi, iza Malte, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Hrvatsko novinarsko društvo, Sindikat novinara, Gong i neke druge organizacije tu temu kontinuirano pokušavaju držati aktualnom, ali po mojem uvjerenju, svaki razgovor o suvisloj medijskoj politici koja bi bila u interesu informiranja javnosti, pa tako i o mjerama kojima bi sudovi odbacivali ovakve tužbe, besmislen je dok je na vlasti HDZ.

Udruga u ime obitelji i Markić su vjerojatno nacionalni prvaci u podizanju SLAPP tužbi; nedavno sam od HND-a tražio podatak o tome koliko su puta oni tužili novinare, redakcije i nakladnike, koliko je tužbi aktivno i kakav je ishod okončanih predmeta, ali nažalost, taj podatak ni kod njih ne postoji. Bilo bi dragocjeno kad bi ga imali. H-Alter uskoro čeka i početak još jednog sličnog predmet, jer krajem ovoga mjeseca se na zagrebačkom OGS-u nalazimo na prvom ročištu s Gordanom Buljan Flander.

H-Alter je u srijedu objavio veliku analizu sadržaja portala Narod. Napisali ste da su metode koje Narod primjenjuje u rasponu od publiciranja očito lažnih informacija, do lepeze različitih suptilnosti poput zamjena teza, falsificiranja tuđih izjava, montiranja rečenica izvučenih iz konteksta, teorija zavjere, konfabuliranja, pozivanja na neistinite ili lažne podatke dobivene od neimenovanih ili posve irelevantnih „stručnjaka“, povijesnih revizionista i sličnih marginalaca, ili pak prikrivanja vlastitog redakcijskog stava iza izjava ostrašćenih korisnika Facebooka i drugih sredstava komuniciranja smještenih u sivoj zoni.

Tim člankom želio sam istaknuti dvije stvari. Prvo, da Udruga u ime obitelji na svojem portalu, protiv javnih osoba s čijim se svjetonazorom ne slaže, redovito primjenjuje metode neusporedivo grublje od one koju smo kolega Božičević i H-Alter primijenili u odnosu na njih. To sve bez puno skrupula prema nečijoj „nesanici“ i „osjećaju nelagode“ itd, od čega ste maloprije spomenuli da navodno U ime obitelji pati zbog Božičevićeve kvalifikacije. Dapače, radi se vrlo često o manipuliranju vlastitom čitalačkom publikom iznošenjem neistina, laži i različitih konfabulacija. Pritom mi je najspornije što Narod, prepun takvih sadržaja, dobiva potpore iz javnih izvora, koje bi trebale biti dodjeljivane u svrhu osiguravanja prava javnosti da bude dobro informirana.

No, lako bismo s time izašli na kraj kada bi jedini problem bio hipokrizija U ime obitelji. Verbalnu agresiju koju primjenjuje Narod u članku sam povezao s verbalnim progonom humanistički orijentiranih intelektualaca i umjetnika od strane nacističkih tiskovina u doba Weimarske Republike. Historijski se pokazalo da je verbalni progon bio tek predigra za fizički, kojega niti kod nas ne manjka. S druge strane, kada Narodove pisanije o ženskim udrugama, Katarini Peović, Zoranu Pusiću, Vesni Teršelič ili Miloradu Pupovcu dovedemo u kontekst njegova sustavnog relativiziranja ustaštva i NDH, i klevetanja jugoslavenskog antifašizma, pa kad mu dodamo stavove koje čitamo u Narodu o ženama, homoseksualcima, abortusu, ljudima „pogrešnih“ krvnih zrnaca – vidimo da se u biti radi o konceptu vrlo srodnom neofašizmu.