Priznanje Omeru Karabegu

U autorskoj emisiji „Most“, koja se emituje više od dvije decenije na talasima Radija Slobodna Evropa, Omer Karabeg bavi se „najškakljivijim temama“, s namjerom da uspostavlja ratom pokidane veze između ljudi sa prostora bivše Jugoslavije.

RSE: U obrazloženju nagrade za životno djelo „Ličnost godine u novinarstvu“ Omeru Karabegu, navedeno je da ste nagradu dobili za višegodišnji kreativni i istraživački rad, za vrhunski žurnalizam, za autorsku dosljednost i prepoznatljivost, za novinarstvo koje počiva na stavu, te zbog izuzetnog stvaralačkog dometa. Gospodine Karabeg, Vi ste dobili mnogo priznanja, a ovo koje vam je uručeno sinoć u Sarajevu kako ste doživjeli?

Karabeg: Ova nagrada mi je izuzetno draga zato što je regionalna jer ja se, već više od 20 godina od kako se raspala Jugoslavija, trudim da povezujem ljude koji su živjeli u zajedničkoj državi. Pokušavam da oživim ono što nas je povezivalo i što nas i danas povezuje, a povezuje nas mnogo toga – slični jezici, slične kulture i zajednička prošlost.

Radeći emisiju Most stalno sam otkrivao koliko ima sličnosti između zemalja bivše Jugoslavije i u dobrom i u lošem smislu. U svim tim zemljama mladi su nezadovoljni i odlaze, penzioneri i radnici loše žive, vlada velika korupcija, političari daju lažna obećanja, tajkuni su sve bogatiji, a narod sve siromašniji.

No, otkrivao sam i sve one lijepe stvari koje nas povezuju – gostoprimstvo, srdačnost, tolerancija, spremnost da pomognemo onima u nevolji. Sjetimo se samo solidarnosti za vrijeme poplava, pogledajmo kako su se naši ljudi odnosili prema sirijskim izbjeglicama. To je sušta suprotnost onoj odbojnosti s kojom su ih dočekivali i danas dočekuju u zemljama istočne Evrope, a u jednoj takvoj, Češkoj, ja danas živim.

RSE: Ako se ne varam, više od 50 godina se bavite novinarstvom. Da li ste proveli jednak vremenski period na TV-u prije rata i na RSE nakon rata? Kako gledate na novinarstvo nekad i sad?

Karabeg: Jeste, dugo sam radio na Televiziji Beograd, naravno do 90-tih godina, dok me nisu otjerali kao i mnoge moje kolege i onda sam dobio posao u Radiju Slobodna Evropa, najprije u Minhenu, onda se Radio Slobodna Evropa preselio u Prag i evo, već koliko godina, radim Most u Pragu.

RSE: Kako gledate na novinarstvo nekada i sada?

Karabeg: Nekada se znalo, bio je jednopartijski sistem, dok je Josip Broz Tito bio živ nisi smio dirati Tita. Međutim, nakon Titove smrti došlo je do prilično velike liberalizacije u novinarstvu. Bilo je, moram da kažem, više slobode, čak možda nego i danas, jer danas je novinarstvo, ne baš u svim zemljama bivše Jugoslavije, ali naprimjer u Srbiji, pod potpunom kontrolom. Imate državne medije koje Aleksandar Vučić (bivši premijer sada predsjednik Srbije, op.a.) potpuno kontroliše i imate veoma malo nezavisnih medija.

RSE: Bez obzira na postignuto u višedecenijskom radu, kakvi su naredni Vaši planovi?

Karabeg: Moji su planovi da radim Most dokle mogu i da povezujem ljude u regionu dokle mogu.

RSE: Šta biste poručili mladim novinarima, pogotovo onima koji rade na prostoru Balkana?

Karabeg: Teško im je išta poručiti zato što su novinari danas u zaista teškoj situaciji. Imaju male plate, zavise od „gazda“, bez obzira da li su gazde privatnici ili je tu država. Ako su privatnici, oni vrlo usko sarađuju sa državom, jer ne mogu da opstanu ako ne dobijaju reklame, koje manje više plaća država… Kako da im sad savjetujem „budite nezavisni i slobodni“ kako kad to danas znači ostati bez posla.

Jedini savjet koji im sad mogu dati jeste da budu koliko-toliko profesionalni i da ne rade ono što rade tabloidi, u Srbiji prije svega, a to je velika sramota za novinarstvo.