19. jan 2023.

Najopasnije mjesto za novinare nije ratna zona

Latinska Amerika najsmrtonosnija regija za novinare u svijetu u 2022.

Krajem prošle godine, 18. decembra 2022. godine, haićanskog novinara Francklina Tamara ubile su dvije neidentifikovane osobe u blizini njegove kuće u Port-au-Princeu, čime je ovaj novinar koji izvještava o umjetnosti i kulturi za Radio Solidarité, postao posljednji ubijeni novinar u posebno smrtonosnoj godini za medijske radnike u Latinskoj Americi, piše novinarka Reutersovog instituta Gretel Kahn u svome tekstu.

Nasilje nad novinarima često je teško kategorizovati zbog ograničenja u procjeni radi li se o direktnoj odmazdi za novinarski rad žrtve, piše u tekstu, u kome se dodaje da su brojke ubijenih novinara prošle godine u toj regiji zapanjujuće, te da se procjene kreću od 30 do 42 smrtna slučaja. To, kako se navodi u tekstu Reutersovog instituta, čini 2022. godinu najsmrtonosnijom zabilježenom za Latinsku Ameriku, a tu državu najsmrtonosnijom regijom za novinare u svijetu.

Za Carlosa Martineza de la Sernu, programskog direktora u Komitetu za zaštitu novinara (CPJ), ove brojke nisu iznenađenje, već kulminacija niza faktora. “To se događa u kontekstu pada slobode medija, sve više autoritarnih država, agresivnijih država protiv sindikalizma i novinarstva, a također i u kontekstu nekažnjivosti”, kaže on.

Meksiko i Haiti nadmašuju Ukrajinu i Siriju

Iako postoje problemi za slobodu medija u cijeloj regiji, dvije zemlje ubjedljivo “vode”: Meksiko i Haiti. Jedanaest novinara ubijeno je u Meksiku 2022. godine, što tu državu čini najopasnijom za novinare u svijetu, nadmašujući aktivne ratne zone poput Ukrajine i Sirije.

Rocio Gallegos, novinarka i suosnivačica La Verdad Juarez, novinske kuće za istraživačko novinarstvo u Ciudad Juarezu u Meksiku, navodi da je situacija u novinarstvu očajna. “Danas je novinarstvo vrlo složeno, ne samo zbog rastućeg nasilja, nego i zato što je sve manje podrške društva prema novinarima i novinarstvu”, govori Gallegos.

Kaže i da je medij u kojem radi bio izložen prijetnjama zbog kojih su uspostavili sigurnosne protokole poput stalnog nadzora onih koji pišu članke o osjetljivim temama koje se tiču organizovanog kriminala do okoliša.

Ona smatra da takvo nasilje tjera novinare izvan profesije. “Sve je manje novinara koji izvještavaju i to zbog toga što je sve manje prilika da se novinarstvom bave na dostojanstven način”, kazala je između ostalog Gallegos.

Takođe je prisutno i sve veće omalovažavanje novinara koje čine državni dužnosnici. Bivši brazilski predsjednik Jair Bolsonaro nazvao je novinare “gadovima vrijednim prezira”, piše Reutersov institut. Nayib Bukele, predsjednik El Salvadora, više je puta tweetao da su novinari “politički aktivisti opozicije”. Potpredsjednik Nikaragve Rosario Murillo nazvao je novinare “kriminalcima i informacijskim teroristima”, piše ovaj institut.

“Svjedoci smo sve agresivnije retorike i od demokratskih i od autoritarnih vlada protiv medija”, rekao je de la Serna.

U otvorenom pismu objavljenom prošlog mjeseca, više od 170 meksičkih novinara zatražilo je od predsjednika Meksika Andresa Manuela Lopeza Obradora da prestane uznemiravati novinare koji kritikuju jer se plaše da će Meksiko ući u još krvaviju fazu u kojoj će novinari i dalje biti ubijani.

Meksički predsjednik je, kako piše u tekstu Reutersovog instituta, novinare nazivao licemjerima, marionetama i elitistima. On je pismo novinara odbacio rekavši da novinari potpisnici nisu napisali nepristrane izvještaje o njegovoj vladi.

Javier Garza jedan je od potpisnika tog pisma. Radi kao novinar u meksičkom gradu Torreonu i osnivač je i urednik EnRe2 Laguna, lokalne platforme koja koristi društvene mreže za izvještavanje o dešavanjima u zajednici.

“Čini se da vlada nije previše zainteresovana za rješavanje problema nasilja nad novinarima i ta nezainteresovanost je ono što potencijalnog agresora tjera da nas napadne”, rekao je Garza. Spomenuo je da je svjedočio tome da su njegove kolege bile prisiljene na autocenzuru, ali i da su neki zbog straha od napada napustili profesiju.

Izvještaj o slobodi izražavanja za 2020. koji je objavila meksička nevladina organizacija Colectivo de Analisis de la Seguridad con Democracia (CASEDE) identifikuje nesigurnost novinarskog posla kao ključni faktor koji koči sigurnost novinara.

Ugovori na određeno vrijeme bez beneficija i nedostatak resursa pridonose situaciji u kojoj veliki broj novinara mora raditi dodatne poslove kako bi spojili kraj s krajem. Ovo je mnogo češće među onim novinarima koji rade u ruralnim zajednicama.

Novinari su mete i na Haitiju

Teška situacija za medijske profesionalce odražava se i na Haitiju, drugoj najsmrtonosnijoj zemlji u regiji gdje je u 2022. ubijeno devet novinara, i gdje su se uslovi za medije naglo pogoršali u posljednjih nekoliko godina.

Raoul Junior Lorfils je novinar u Port-au-Princeu i glavni urednik Loop Haitija, novinske kuće u toj zemlji. Kaže kako je jedan njegov kolega nestao na terenu, a da je drugi upucan dok je izlazio iz redakcije.

“Politička situacija postala je haotičnija nego ikad, a novinari su među onima koji su najviše ciljani”, kazao je.

Lorfils dodaje da je sve manje glasova spremno izložiti svoje živote riziku da bi izvještavali, što je rezultiralo manjim brojem istraživačkih novinara u zemlji.

Okruženje nekažnjivosti

Novinarka Gretel Kahn u tekstu ističe da je za sve novinare s kojima je razgovarala nekažnjivost najveći faktor koji stoji iza ovog okruženja nasilja za medije. Podsjeća da je CPJ u svom godišnjem izvještaju utvrdio da za gotovo 80 posto ubistava novinara tokom posljednjih 10 godina niko nije odgovarao.

“Vidjeli smo slučajeve u kojima su ubijanja novinara prošla potpuno nekažnjeno, bez značajnog poboljšanja u zaštiti novinara i bez napora da se novinari zaštite”, rekao je de la Serna.

Javier Garza govori kako je radio za medij na čiju redakciju je pucano pet puta u razdoblju od tri uzastopna dana.

“Uzrok svake agresije bila je činjenica da je prethodna agresija ostala nekažnjena”, navodi Garza.

Od atentata na haićanskog predsjednika Jovenela Moisea 2021., u zemlji se povećava politička i institucionalna fragmentacija. Ujedinjeni narodi istakli su da pravosudni sistem zemlje pati od “ozbiljnih strukturalnih slabosti”.

Raoul Junior Lorfils opisuje pravosudni sistem Haitija “gotovo nepostojećim”, što pogoršava pitanje nekažnjivosti. “Jedan od glavnih razloga zbog kojih se novinari i dalje ubijaju u zemlji je taj što se oni koji stoje iza toga ne boje ničega iz pravosudnog sistema”, ističe Lorfils.

Šta donosi 2023.

Intervjuisani novinari ne misle da će doći do značajnih poboljšanja u ovakvoj klimi za novinarstvo u Latinskoj Americi ukoliko nekažnjivost ostane onakva kakva je sada i ako vladini zvaničnici nastave s antagonističkom retorikom protiv medija.

“Ne mislim da ćemo imati značajno smanjenje ubistava ili zločina protiv novinara, a ono što bi to stvarno smanjilo jeste intervencija vlasti”, rekao je Garza.

Lorfils smatra da se stvari moraju institucionalno promijeniti 2023. godine kako bi se ubistva novinara u regiji zaustavila, a to uključuje snažniji pravosudni postupak vlade, kao i zaustavljanje antagonističke retorike prema medijima koju čine vladini dužnosnici. Takođe dodaje da bi članovi civilnog društva trebali podržavati novinare i zauzeti stav protiv lošeg postupanja prema njima.

Komitet za zaštitu novinara bilježi porast nasilja nad novinarima, kao i prijetnje koje se upućuju ne samo onim novinarima koji izvještavaju o političkoj korupciji ili organizovanom kriminalu, već i onima koji izvještavaju o pitanjima koja se prepliću s lokalnim i autohtonim zajednicama poput pitanja okoliša i imigracije.

Martinez de la Serna zaključuje kako nema razloga za optimizam jer ne vidi promjene.

Izvor: Reuters Institute

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

*

Send this to a friend