30. nov 2022.

Novac od kladioničarske industrije sve primamljiviji za medije. Čak se i novinarima dozvoljava da odigraju tiket

Legalizacija sportskog klađenja u SAD naterala je i jedan Njujork tajms da izmeni svoj etički kodeks i dozvoli novinarima da se povremeno i rekreativno klade, ali ne na sportove koje profesionalno prate. Pojedine novinare to je i prilično egzistencijalno usrećilo. Takav status žele i medijske kompanije i zato gledaju da ne okreću glavu od sve veće količine novca koji ulaže kladioničarska industrija. Eventualne etičke dileme mediji u Srbiji su lako razrešili, pa „igraju” na prihode od industrije koja za oglašavanje ima budžete čak i za angažovanje poznatih ličnosti

Foto: Unsplash, Leon-Pascal Janjić

Nije teško zamisliti situaciju: Svetski fudbalski kup u Kataru je u toku i na poslednjem treningu pred važan meč reprezentacije reporter je svedok teške povrede kolena startnog centarfora.

Pred njim je klasična moralna dilema: da li da o povredi obavesti javnost u svojoj zemlji ili da uloži koju paru na protivnika?

Ovo pitanje – postavljeno na bezbroj različitih načina – staro je koliko i novinarstvo. Da odaberu prvu opciju, novinare uglavnom obavezuje tek lični osećaj za fer-plej.

Pozicija slična onoj u kojoj je hipotetički izveštač iz Dohe našla se u fokusu debata unutar svetskog giganta Njujork tajmsa. Njihov etički kodeks nije dozvoljavao novinarima da, osim psihologa i sveštenika, imaju i ličnog bukmejkera. Letos je to promenjeno, ali rasprava traje.

Presuda koja je promenila sve

U međuvremenu je taj list objavio tri velika istraživanja u kojima je centralni motiv upravo sportsko klađenje.

U poslednjih 14 godina broj zaposlenih u američkim redakcijama opao je za četvrtinu, procenio je istraživački centra Pju. Jedan broj novinara pronašao se u – kladioničarskom svetu

Jedno opisuje uspešnu kampanju lobiranja u tom sektoru, drugo se fokusira na univerzitetske kampuse, a treće prati put osnivača portala Barstul sports Dejvida Portnoja od „degenerisanog kockara” do „jedne od najživopisnijih manifestacija ove pomame”.

Pre samo pet godina ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Ali u maju 2018. Vrhovni suda SAD (u predmetu „Marfi protiv NCAA”) poništio je odluku iz 1992. po kojoj je klađenje limitirano na nekoliko lokacija, poput Las Vegasa i Atlantik Sitija.

Presuda je omogućila da desetine saveznih država legalizuju sportsko klađenje i „izazvala ludu borbu za pronalaženje novih potrošača na internetu”.

U novim okolnostima, novinari ne samo da imaju opciju da se klade nego i da pišu o klađenju kao da je to još jedna olimpijska disciplina. Pojedinci u potpunosti menjaju dresove i prihvataju unosnije poslove koje nude kladionice.

Pratim, pišem i – kladim se

Šta se to promenilo u Njujork tajmsu?

Počelo je još u januaru, kada je najavljeno da će ta kompanija kupiti sportski portal Atletik. Potreban je bio kompromis, jer novinarima Atletika – najboljim, kažu, sportskim novinarima na svetu – jeste bilo dozvoljeno da se klade. Čak i na sportove koje profesionalno prate.

Po novim uredničkim smernicama, novinari Njujork tajmsa mogu se kladiti – i dalje samo „povremeno” i „rekreativno”, kako drugačije – ali na sportove koje ne pokrivaju, te u skladu sa zakonima saveznih država u kojima žive

U Tajmsu je bilo drugačije. Retki izuzeci uključivali su „povremeno rekreativno klađenje” i to na trke pasa ili konja, ili na čudnu baskijsku razonodu koja se zove jai alai. Po novim uredničkim smernicama, novinari se mogu kladiti – i dalje samo „povremeno” i „rekreativno”, kako drugačije – ali na sportove koje ne pokrivaju, te u skladu sa zakonima saveznih država u kojima žive.

Portparol Njujork tajmsa izjavio je da zaposleni „moraju da razumeju sve detalje sportskog klađenja, kako bi ostali stručnjaci u svojoj oblasti”.

Tenzije unutar Tajmsa odražavaju široku promenu u sportskim medijima”, smatra Maks Tani, koji piše o medijima za američki Semafor. „Tenzije odražavaju i Tajmsovu sopstvenu opkladu da Atletik može da pliva protiv moćne struje i živi uglavnom od pretplata i reklama, u trenutku kada kladioničarski dolari pljušte po njihovim konkurentima.”

Tani podseća da je niz skandala iz prve polovine 20. veka – uključujući legendarne optužbe da su 1919. osmorica bejzbol igrača Čikago Vajt soksa primila kladioničarski novac – pomogao rađanju tradicije sportskih medija i profesionalnih liga koje su držale distancu od kockarskih praksi.

Milijarde u igri

Ali u novom stoleću stvari se menjaju. Sportski entuzijasti ludi su za fantazi igrama. To je ono kad na internetu okupiš virtuelni tim sastavljen od proksija stvarnih igrača i gledaš kako se ti timovi „takmiče” na osnovu statističkih performansi odabranih igrača u stvarnim utakmicama. Dakle, zabava na samom rubu klađenja.

Fantazi platforme, kao što su FanDuel i DraftKings, ubrzo su postale veliki tržišni igrači. Usledila je već spomenuta odluka Vrhovnog suda iz 2018.

„Od tada je sportsko klađenje preraslo u ogroman posao za svet oglašavanja”, objašnjava Tani.

Blumberg je izvestio da su kladionice samo u oktobru 2021. uložile više od sedam milijardi dolara na sport, što je 20 puta više nego u junu 2018.

Bila je to „prekretnica u žurbi nastaloj širom zemlje” da se legalizuje klađenje, ocenio je Ostin Grin iz Nacionalnog centra za poslovno novinarstvo.

Masovna legalizacija već ima veliki uticaj na sportsko poslovanje u celini, pri čemu svi: od saveznih vlada, preko velikih profesionalnih liga i sportskih franšiza, do medijskih kompanija i kazina u vlasništvu Indijanaca širom zemlje žele deo akcije.”

KO JOŠ MARI ZA ZAVISNOST

Iako podaci o prihodima kladionica u Srbiji nisu poznati, činjenica je da se mnogo ulaže u njihovo reklamiranje i da se za spotove na televiziji čak angažuju poznate ličnosti, pevači i glumci.

Takođe, reklame za kladionice iskaču sa velikog broja domaćih veb-sajtova i to je očito prihod kojeg se mediji ne žele odreći, uprkos etičkim dilemama. Društvo psihologa Srbije kritikovalo je obim takvog reklamiranja, ukazujući na istraživanja koja pokazuju relativno visoke stope zavisnosti među stanovništvom, a posebno od kockanja.

Imajući takve podatke u svojim zemljama, delimično ili potpuno reklamiranje kladionica, klađenja i posebnih igara na sreću zabranjeno je u Velikoj Britaniji, Italiji, Španiji, dok takve poteze najavljuju i Holandija i Nemačka.

Kad novinari počnu da misle o novcu

Gde su u svemu ovome novinari? Jasno je da u klađenju ima mnogo novca. U novinarstvu – ne baš toliko.

Kada je Dejvid Purdum sa ESPN-a trebalo da postane otac, želeo je, kaže, dodatni posao. Tako je počeo da piše o sportskom klađenju.

„U početku nisam mislio da postoji ikakva šansa da mi to bude stalan posao. Iskreno, nisam baš ni želeo da idem tim putem”, objasnio je Purdum. „Bojao sam se da ću biti označen kao ‘pisac kockanja’ i koristio sam pseudonim zbog stigme koja je u to vreme još uvek bila vezana za klađenje.”

Presuda Vrhovnog suda SAD iz 2018. omogućila je da sportsko klađenje preraste u ogroman posao za svet oglašavanja i „izazvala ludu borbu za pronalaženje novih potrošača na internetu”

U međuvremenu je to postala njegova specijalnost.

„Ubrzo sam otkrio da je interesovanje za sportsko klađenje nadmašilo medijsku pokrivenost koja je bila dostupna. Osim toga, shvatio sam da zaista uživam dok pišem o likovima i pričama koje proizvodi taj divlji svet.”

U poslednjih 14 godina broj zaposlenih u američkim redakcijama opao je za četvrtinu, procenio je istraživački centra Pju. Jedan broj novinara pronašao se u – kladioničarskom svetu.

„U novinama se osećate kao da svakog dana dobijate po zubima”, kazao je Tedi Grinstajn, koji je proveo 24 godine u Čikagu tribjunu pre nego što je prihvatio posao urednika u PointsBet sportbuku. „Osećate se nekako fatalistički, kao – u čemu je poenta? Imamo li mi uopšte nekakav plan?”

On je u razgovoru za Global sport meters ispričao kako je njegova bivša redakcija postajala sve manja, da su pokrivali manji broj događaja, putovali sve ređe.

„Samo smo se osetili kao: ’čoveče, ovo neće izaći na dobro’. I onda sam otišao u industriju sportskog klađenja.”

Radikalna promena

Kako klađenje dobija status legalnog i šta to uopšte znači za medije i njihovu publiku?

U jednom od tri velika istraživanja Njujork tajmsa s početka priče, detaljno se opisuje proces lobiranja u saveznoj državi Kanzas.

Prva scena je slikovita: republikanski predstavnik Džon Barker, predsedavajući uticajnim Komitetom za federalne i državne poslove, sipa tridesetogodišnji irski viski, a u ustima mu je skupa cigara iz Hondurasa.

U nastavku se navodi da su „kladionice i njihovi partneru sproveli otvorenu kampanju lobiranja, bez rukavica, obasipajući državne zakonodavce novcem, poklonima i posetama sportskih zvezda, te varljivim argumentima, kako bi izvukli velikodušne poreske olakšice i druge ustupke”.

Klađenje je, dakle, legalno. U istom tom Kanzasu mogao je zaraditi svako ko je pretpostavio da bi selekcija Saudijske Arabije, bez ijednog igrača nekog evropskog tima, mogla nokautirati Argentinu Lea Mesija. Ili da agilni Nemci mogu spiskati prednost u finišu meča protiv Japana.

Njujork tajms upozorava da je porast sportskog klađenja na internetu „radikalno promenio način na koji milioni ljudi konzumiraju sport”, upravo tako što im je omogućeno da legalno, iz svojih domova, učestvuju u aktivnostima koje, kako kažu, izazivaju zavisnost.

Na ovom mestu iznosi se stav da celokupna industrija kockanja na sportsko klađenje gleda tek kao na odskočnu dasku ka još ozbiljnijoj ambiciji – onlajn kockanju na igre u kazinima: poker, na primer.

Ove tvrdnje odmah su kritikovale brojne američke trgovinske organizacije. Iz njihove perspektive kladionice već funkcionišu „u strogom regulatornom okruženju” i „posvećene su odgovornom klađenju”.

U ovom trenutku 31 savezna država i Vašington DC dozvoljavaju sportsko kockanje (onlajn ili lično), a još pet priprema zakone koji će to omogućiti u budućnosti.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend