„Bezbednost novinara nam je jako bitna, kao i sloboda govora. Mnogo novinara pokušava da nam da izbalansirane i istinite informacije i poginuli su zbog toga. Tačna informacija se mora čuti u svetu. Borimo se za slobodu informacija, ljudska prava, bezbednost novinara i za mir, ne samo u mojoj državi već u celom svetu“, rekao je ambasador na okruglom stolu „Bezbednost novinara/ki tokom sukoba i rata“.
Šef Kancelarije Saveta Evrope u Beogradu Tobijas Flesenkemper je napomenuo da je to telo 2014. oformilo platformu kako bi svi incidenti ugrožavanja bezbednosti novinara bili zabeleženi i procesuirani.
„Šta se dogodilo sa osobom koja je nestala, šta se dogodilo sa onima u pritvorima, sa napadnutima. Ono sa čim smo se suočili u Evropi je da nije ugroženo samo novinarstvo već i fizička bezbednost novinara“, rekao je on i dodao da je da je 2022. godine fundamentalno pravo da se govori o tome šta se u Ukrajini dešava nasilno uskraćeno.
Frank Hofman, novinar Dojče velea opisao je kako njegova medijska kuća brine o svojim novinarima u Kijevu. Istakao je da su novinari konstantno u pokretu kako bi bili bezbedni, da insistiraju da ostanu u Ukrajini, ali da su njihove porodice zbrinute uglavnom u Nemačkoj. Istakao je da i pored ukrajinskih novinara pomažu i kolege iz drugih servisa Dojče velea.
„Mislim da medju novinarima u kriznim situacijama ima mnogo više solidarnosti“, rekao je Hofman i dodao da glavni pokretač novinarima treba da bude želja da pokažu istinu sa terena.
Istakao je da se iz Nemačke prati kretanje novinara Dojče velea u Ukrajini što njihovo kretanje i rad čini bezbednijim, ali je istakao hrabrost svih novinara iz lokalnih i malih ili nezavisnih medija koji se trude da prenesu kredibilnu informaciju iz ratnog područja uprkos opasnosti po njihovu bezbednost.
„Ljudi u Srbiji imaju različite poglede na to šta se dešava u ovom užasnom ratu. Ja sam radio u Ukrajini i kada su Panama papiri izašli na videlo zadavao sam (bivšem predsedniku Ukrajine Petru) Porošenku prilično problema. Novinari u Rusiji ne mogu da rade slobodno, a u Ukrajini mogu“, rekao je.
Bivša urednica u novinskoj agenciji Beta i članica NUNS-a Marina Rakić istakla je da su novinari njene generacije imali „iskustvo bez presedana“ u ovom delu sveta jer su izveštavali sa demonstracija protiv bivšeg predsednika SFRJ Slobodana Miloševića, sa ratnih područja u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu.
„Srbija u oblasti bezbednosti novinara, kao i u mnogim drugim oblastima, treba da uči od zapadnih demokratija. Ja sam izveštavala sa Kosova tokom konflikta, bili smo u ratnoj zoni, tada smo imali jaku želju da izveštavamo i to smo dobro radili, ali naše strane kolege imale imale su pancire i šlemove“, rekla je ona i istakla da je najveću podršku imala od iskusnih urednika Bete koji su pomagali u koordinaciji i savetovali.
Istakla je da su udruženja u Srbiji mnogo aktivnija kada je reč o treninzima za novinare na temu bezbednosti u kriznim situacijama, ali da sami novinari i urednici medija nisu previše zainteresovani za obuke na tu temu, uz ocenu da ne postoji svest o potrebi za takvim vrstama veština u ;mirnodopskim vremenima.
Okrugli sto „Bezbednost novinara/ki tokom sukoba i rata“ u Beogradu organizovala je Inicijativa mladih za ljudska prava.
Bezdušna ružičasta jutra: Televizije se naslađuju brutalnostima koje mame gledaoce - REM ih još hvali
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.