
Dragi Marko, najdraži Nenade, Da se odmah razumemo – kada već postoje homo sapiensi željni da prikolju nekog novinara, najvažnije je, što bi rekli naši stari – da ide po redu.

Problemi sa kojima se suočavaju novinari u Srbiji, umesto da se smeste u fioku bolne prošlosti i ostanu tamo, iznova se vraćaju na sto. I možda je preblago reći problemi, jer se priča o situaciji gde se nižu pretnje i targetiranja novinara sa svih strana. Novinarima se preti ubistvom, fizički se nasrće na njih. Neki novinari morali su da zbog svoje bezbednosti napuste zemlju i odu na nepoznatu lokaciju. O tome ko nas je doveo u takvu poziciju i da li ima volje i želje da pre tragičnih ishoda izađemo iz nje, u emisiji "Među nama" govorili su glavni i odgovorni urednik lista Danas Draža Petrović i predsednik Komisije za istraživanja ubistava novinara Veran Matić.
Dragi Švajcarci, braćo i sestre Švajcarkinje,Pišem vam u ovom historijskom trenutku, kada je, ima tome mesec dana, na mejl naše redakcije stigla preteća poruka da će nas neke časne patriote, pre bih rekao ne toliko časne kolko masne patriote, izbušiti ko švajcarski sir.

Poslanici kao da se utrkuju ko će više puta da targetira Danas, Novu, N1, „Šolakove tajkunske televizije” i druge kritičke medije, pa je prozivanje medija i novinara u parlamentu sasvim normalizovano. Kao i prethodnih godina, i u ovom skupštinskom sazivu govornica poslanicima najčešće služi kao megafon za vređanje neistomišljenika – opozicije, medija i organizacija civilnog društva.

U kovitlacu dramatičnih događaja i zloslutnih najava na severu Kosova, redakciji novina Danas stigla je juče pretnja posebno morbidne sadržine, u kojoj se gotovo sa sladostrašćem opisuje scena ubijanja, jer su se, navodno, „jasno i otvoreno stavili na stranu albanskih separatista, podržavajući Aljbina Kurtija i ostale separatiste albanske nacionalnosti”.
Pre neki petak na istom ovom mestu opišem kako je neka službenica Telekoma, koja ide od vrata do vrata, zakucala na vrata našeg stana i imala taj peh da joj vrata ne otvorim ja, jedna tradicionalna tolerantna osoba prema različitostima svih vrsta, nego moja supruga, tradicionalna netolerantna osoba za sve one koji vam bez najave zvone na vrata.
Ako ste razmišljali koje zanimanje bi najviše pasovalo Draganu J. Vučićeviću a nikako niste mogli da se setite nekog poštenog posla, evo ideje: on bi mogao da bude ovlašćeni portparol predsednika Srbije za puštanje buva.
Nakon kolumne „Anonimni manijak sa srednjim slovom J“ od prošlog četvrtka, svima je bilo jasno da je anonimni manijak sa srednjim slovom J naš uvaženi i renomirani medijski radnik sa srednjim slovom J, takozvani Dragan J. Vučićević, koji se spletom čudnih okolnosti ne zove Jadan D. Vučićević, jer bi mu to mnogo bolje pasovalo uz anfas & profil.

Na privatni broj telefona stigao mi je u petak uveče SMS sa meni nepoznatog broja, ali prepoznatljive poetike: „Slušaj Petroviću, pardon Paveliću, za ovaj tekst koji si napisao o Ani Brnabić imaš od mene na poklon jedan veliki i napredni k….c, baš onakav kakav voliš, pa se javi ovih dana kada budeš raspoložen za uručenje.“
„Da li ćete da kandidujete Baku Praseta, pošto sam i to čuo da se priča po gradu kako će on biti kandidat…” – rekao je predsednik Vučić uoči poslednjih izbora na kojima je pobedio sa dva miliona i dvesta hiljada glasova, otprilike kolko imenovani Baka Prase ima pratilaca na Jutjubu.
Predstavljanje elaborata za dobijanje nacionalnih televizijskih frekvencija ličilo je na prijemni ispit za doživotnu lustraciju koju treba da sprovede REMM – Regulatorno telo Mitrovića i Marića.
Sećam se ko da je bilo danas, a bilo je pre tačno pet godina, mada je sve isto, samo njega nema gde nema – ispred studija N1 čekali smo da počne emisija o Vučićevoj prvoj inauguraciji zakazana paralelno sa inauguracijom – kada me je pozvala Lidija Valtner, naša novinarka, i obavestila da je upravo nepoznato lice izguralo sa platoa ispred Skupštine. Hm, izguralo…