
Jednog dana, koji nije daleko, Vučić će moći još samo da piše odjeke i reagovanja, u nadi da će ih neko objaviti. Jedino bitno pitanje za društvo u Srbiji jeste: odakle će ih pisati
Početkom nedelje, u samo 24 sata, ubijene su dve žene i jedno dete. Po svemu sudeći, adekvatna reakcija institucija je izostala. Po običaju, tabloidi su izveštavali o svakom detalju. Međutim, tim senzacionalizmom su prekrivene najvažnije stvari - a to je da su ovi zločini možda mogli biti sprečeni.
Govor mržnje danas je pre svega uperen prema političkim neistomišljenicima, kaže predsednica Komiteta pravnika za lljudska prava (YUCOM) Katarina Golubović, dok novinarka nedeljnika Vreme Jovana Gligorijević ocenjuje da su za govor mržnje u javnom prostoru nosioci visokih državnih funkcija daleko odgovorniji od medija.

14. juna 2025. godine, na gotovo svim portalima bliskim vladajućem režimu, osvanuo je manifest novog udruženja novinara i novinarki u Srbiji, odnosno manifest „Asocijacije novinara Srbije“. Među potpisnicima ovog manifesta nalaze se i ličnosti poput Dragana J. Vučićevića (Informer), Predraga Sarape (TV Pink), Branke Lazić (Informer), Milomira Marića (TV HAPPY), koji su javnosti poznati po kršenju Kodeksa novinara i novinarki Srbije. Prema tvrdnjama naših sagovornica, Asocijacija novinara Srbije (ANS) će predstavljati produženu ruku vlasti pomoću koje će se skretati pažnja sa stvarnih problema sa kojima se susreću nezavisni mediji u Srbiji.

Tabloidni mediji već danima vode kampanju protiv novinarke Foneta Tamare Skrozze, optužujući je lažno da je pozivala na ubistvo predsednika Aleksandra Vučića, a hajki na nju pridružilo se i Ministarstvo kulture i informisanja, navodeći da je njena izjava najnoviji primer govora mržnje. Novinarka Vremena Jovana Gligorijević kaže da ovo nije prva hajka kojoj se ministarstvo priključuje, ali je prva ovih razmera i intenziteta, "prostire se na svim tabloidnim medijima i televizijama, i prva je pokrenuta bez povoda, jer ništa nije rečeno od onoga što se Skrozzi stavlja na dušu".
Pred vama je nova epizoda podcasta Snaga uma, o snazi solidarnosti i borbe za ono u šta verujemo, sa novinarkama Jovanom Gligorijević (Vreme) i Tamarom Urošević (TV N1).
"U slučaju nestanka dvogodišnje Danke Ilić, ali i posle masakra koji su se desili u Ribnikaru, Malom Orašju i Duboni izveštavanje medija je bilo strašno. Mi kao društvo koje su zadesile strašne tragedije se nismo moralno očistili i prosvestili i na žalost iz svega toga nismo izašli kao bolje društvo", rekla je za N1 novinarka Jovana Gligorijević.
Kad novinar ili bilo ko drugi doživi pretnje ili ugrožavanje sigurnosti, neophodno je da na sudu dokaže posledicu – da je zaista osetio strah za svoju fizičku bezbednost. Problem je što to znači da u sobičku u Palati pravde pričaš kako se osećaš i što misliš da ćeš umreti od stida.
Izloženost onlajn napadima može rezultirati autocenzurom, kao i brojnim simptomima sindroma sagorevanja – gubljenja interesovanja i motivacije za posao, osećaja besmisla, izolovanosti ili bespomoćnosti, prokrastinacije, preterane samokritičnosti ili ulaženja u konflikte na radnom mestu
Novinarka Jovana Gligorijević ocenila je u intervjuu koji je objavio Demostat da je u redu da medij ima ideološko ili političko opredeljenje kako bi privukao ciljnu grupu koja deli njegove vrednosti, ali da se "kao kukavičje jaje" podmeću interesi određenih političkih i finansijskih grupacija.

Pregršt detalja, senzacionalizam, neprimeren rečnik... mogu negativno da utiču na osobe sa mentalnim poteškoćama i podstiču porast samoubistava. Neprofesionalno izveštavanje o ovoj temi jedna je od retkih pojava gde je sankcija efikasnija od edukacije, smatra novinarka Jovana Gligorijević, jedna od autorki Smernica za etičko medijsko izveštavanje o samoubistvu

Objavljivanje imena i fotografije osumnjičenog dečaka nije smelo da se dogodi, kao ni to što se u medijima licitiralo brojem mrtve dece. Neke se greške mogu pripisati tome što se nisu snašli, ali su neke nedopustive i u medijima i u institucijama koje iznose informacije koje nisu od interesa za javnost, bez obzira na to koliko ta javnost bila gladna informacija, kaže za Cenzolovku novinarka Jovana Gligorijević
Hajde sada da duboko udahnemo, odamo poštovanje mrtvima i pokažemo milost za ubicu. Za pitanje „zašto“ ima vremena
Kada su došli po Dragana ćutala sam, jer nisam Dragan…

Jovana Gligorijević je novinarka, urednica, edukatorka i jedna od osnivačica grupe Novinarke protiv nasilja nad ženama. Međutim, Jovana je mnogo više od ovih naziva i titula, jer je ona prava medijska borkinja i aktivistkinja čiji su alat - mediji. Ove godine, ona je dobitnica nagrade “Dejan Anastasijević” i to za tekst "Seksualno nasilje u Istraživačkoj stanici Petnica - Zavera ćutanja koja je dugo trajala", kojim je javnost prvi put saznala za ovaj slučaj. Sa Jovanom sam razgovarala o ovom tekstu, načinu na koji prilazi pričama, ali i o medijskoj slici žene i događajima koji su obeležili ovo polje u godini za nama.

Višednevno silovanje 11-godišnje devojčice u Prištini krajem avgusta ove godine, nedavno ubistvo dvogodišnje devojčice u Vršcu, kao i intervju Informera sa osuđenim silovateljem Igorom Miloševićem potresli su i zaokupili pažnju javnosti u regionu. Probuđeno interesovanje građana pratila su sve češća izveštavanje medija o ovim i sličnim slučajevima. Samo pojedini poštovali su novinarski kodeks, ostali su pribegavali senzacionalizmu, otkrivali identitete žrtava i osumnjičenih.