
U susret decembarskim parlamentarnim i lokalnim izborima, Istinomer u saradnji sa organizacijom Transitions Online iz Češke vas poziva na edukativne sesije o fektčekingu i borbi protiv dezinformacija tokom izbornih kampanja.
Za predsednika Srbije Aleksandra Vučića medijska politika ima jedan cilj iznad svih: kontrolu javnog mnjenja, navodi švajcarski list NZZ (Neue Zürcher Zeitung). U tekstu se konstatuje da, nakon usvajanja medijskih zakona, postoji velika zabrinutost da će se nezavisni glasovi još teže čuti u Srbiji.
S obzirom na to da su mediji oduvek imali moć nad informacijama, sa druge strane medalje vrebala je tamna strana dezinformisanja, koju su neretko birali radi senzacionalnosti, ličnih, političkih ili drugih ciljeva.
Dezinformacije, poluiformacije, propaganda šire se tako da sve ostane u magli i da ljudi ne budu informisani, ocenila je Ivana Petronijević Terzić iz Demostata, a novinarka Istinomera Milijana Rogač ističe da su a građani sluđeni jer ono što dobijaju je proizvodnja magle na dnevnom nivou.
Autor i voditelj emisije „Nedeljom u 2“ na Hrvatskoj televiziji Aleksandar Stanović ocenio je da je srpsko medijsko tržište „brutalnije“ od hrvatskog i da ne bi veleo da radi u srpskim medijima.
„Mi imamo iskaze očevidaca, ljudi koji su bili na licu mesta i videli kako i na koji način su, najmanje jedan, ranjeni čovek, ubijen, zverski“, rekao je u nedelju predsednik Srbije Aleksandar Vučić u obraćanju preko svog Instagram naloga, uz napomenu da ćemo to moći da čujemo i vidimo u roku od 24 sata. I jesmo. Iste večeri, u emisiji Hit Tvit na televiziji Pink pušten je snimak svedočenja čoveka koji je navodno video ubistvo jednog od trojice Srba, osumnjičenih da su učestvovali u oružanom sukobu u Banjskoj. Ovaj snimak je, dakle, prešao kratak put od najave do objave i u potpunosti se uklopio u verziju koju Beograd zastupa od početka ove krize. Ipak, postoje informacije i snimci koji su dugo putovali ili uopšte nisu ni stigli do većeg dela srpske javnosti. Šta su sve od informacija mediji u Srbiji preskočili da objave?

Pucnjava na Kosovu, akcija Kosovske policije, „maltretiranje Srba”, upad blindiranog vozila u manastir, Kurti kao „tvorac haosa i pakla”, neodređen broj žrtava. Sve se odigralo u nedelju, 24. septembra, i sve već zvuči toliko poznato da su mnogi čitaoci možda i preskočili neke dramatične naslove o dešavanjima na severu Kosova. Ipak, ova kriza je, sudeći po izveštavanju medija, drugačija od svih ostalih. A zašto?
Mediji nisu ono što su nekada bili – novine, televizija i štampa. Mediji danas su sve oko nas, počev od društvenih mreža, filmova i serija. Filmska i televizijska producentkinja, spisateljica, rediteljka i edukatorka iz Hrvatske, Tiha Gudac, kaže da osoba koja nije medijski pismena ne može raditi dokumentarni film, već ga može samo gledati. Za dokumentarni film kaže da je, danas, medijski prozivod, kao i da se forma filmske prozvodnje kroz vekove dosta promenila.
Snimak razgovora „u opuštenoj atmosferi uz kafu” (navodno) između funkcionera Srpske liste Slavka Simića i šefice poslaničke grupe Samoopredeljenja u kosovskoj skupštini Mimoze Kusari Ljilje glavna je vest u kosovskim medijima. Međutim, do većine dnevne štampe u Srbiji i internet portala dopiralo je samo ono uobičajeno sa naslovnih strana – Kurti „hoće ’Oluju’”, Albanci s Kosova su „poludeli od mržnje”, a došlo je i do „nove provokacije” kosovske policije kod Leposavića. Prezauzeti ponavljanjem poznatih fraza i zaokupljeni temama poput američkih sankcija direktoru BIA, domaći tabloidi „propustili” su da istaknu u prvi plan najave o smanjenju policije na severu i najave novih izbora. Šta je proteklih dana bilo fokusu medijima u Srbiji, a šta onima na Kosovu, i kako se grade dve stvarnosti u ogledalu?
„Džaba kampanja, i novac koji se baca da se govori ‘Ja sam bot’. Možda bi bolje bilo da ste taj novac poklonili Svratištu za decu“, napisala je, izmešu ostalog, bivša visoka funkcionerka Srpske napredne stranke i ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović na svom Instagram nalogu, komentarišući aktuelnu akciju svoje bivše partije „I ja sam bot“.
Možda se sećate, pre izvesnog vremena paravojna jedinica „Wagner“, ugostitelja Jevgenija Prigožina, na kratko je otkazala poslušnost Kremlju, pa je krenula u marš na Moskvu, pa je stala, a šta se dalje dešavalo nemamo pojma.

Na društvenim mrežama osvanuo je navodni spisak na kojem je više od 14.000 „bot“ naloga Srpske napredne stranke gde se nalaze imenima i prezimenima ljudi koji stoje iza njih, kao i mesta odakle su i linkovi ka nalozima iza kojih stoje. Autentičnost spiska niko iz vlasti nije potvrdio, ali ni demantovao.

Priča bivše SNS aktivistkinje Jovane Brajović je "najpotresnije svedočenje užasnog lica internet vojske Srpske napredne stranke". Međutim, ovaj problem nema samo SNS, već on postoji na nivou svih stranaka i potrebno je menjati sistem. Istovremeno, nadležni organi treba da postave pitanje - za šta su plaćeni radnici u državnim preduzećima, ako ne da rade svoj posao? Ovo su neki od zaključaka gostiju emisije Newsnight.
Na Tviter nalogu @protivdictature prekjuče je objavljena tabela u kojoj su pobrojani – kako se navodi – „svi botovi“, uz „ime, prezime, okrug, mesto i linkove naloga na Tviteru“.
Još jedan propagandni video koji služi da targetira novinare u Srbiji koji profesionalno rade svoj posao – ocena je sagovornica Danasa, čije se organizacije u kojima rade, ali i imenom i prezimenom, pominju u novom videu koji se pojavio na Jutjubu, a koji se navodno bavi „razotkrivanjem prozapadnih resursa u borbi protiv ruskog uticaja“.