29. sep 2016.

Sramota profesije: Za 180 dana Informer prekršio Kodeks 763 puta

savet_za_stampu_skrozza_jeremic_cenzolovkaNovinari najtiražnijih tabloida pretpostavke ili nagađanja i impresije predstavljaju kao činjenice, žele da šokiraju i uznemire, krše prava dece i pravo na privatnost, a znaju i da se uključe u policijsku istragu, prete ili pokreću hajke. U proteklih šest meseci šampioni profesionalnog nemorala Informer, Srpski telegraf i Kurir, pokazuje istraživanje Saveta za štampu

Osam dnevnih novina objavilo je u proteklih šest meseci čak 3.191 tekst koji nije u skladu sa odredbama Kodeksa novinara Srbije, pokazuju rezultati monitoringa poštovanja Kodeksa novinara Srbije, koji je sproveo Savet za štampu.

sampioniMediji su najčešće kršili odredbu Kodeksa koja nalaže da se pravi jasna razlika između pretpostavki, nagađanja i činjenica. U slučajevima
za koje je postojao izuzetan interes javnosti, kao što su surova ubistva i lične tragedije, „utrkivali su se“ u atraktivnosti sadržaja i skoro redovno pribegavali senzaci
onalizmu, objavljivanju nepotvrđenih informacija, šokantnih i uznemirujućih fotografija i svedočenja, naveo je Savet.
Monitoring je sproveden od početka marta do kraja avgusta 2016, a posmatrane su dnevne novine koje se distribuiraju na nacionalnom nivou: Politika, Danas, Večernje novosti, Blic, Alo, Kurir, Informer i Srpski telegraf.

Na predstavljanju rezultata monitoringa, članica Komisije za žalbe Saveta za štampu Tamara Skrozza podsetila je da sa članom Komisije Petrom Jeremićem od aprila prošle godine prati osam dnevnih novina i beleži kršenja Kodeksa koja su nesumnjiva. Oni prate koliko se krši Kodeks po poglavljima i po tačkama, koliko to pojedini mediji rade, kao i šta su bolne tačke u kontekstu etičkih i profesionalnih standarda medija.

U martu je bilo 484 kršenja Kodeksa, a prednjačili su Informer i Kurir. „Srpski telegraf se pojavio krajem marta, ali je vrlo brzo preuzeo sam vrh tabele. U aprilu je bilo 616 kršenja Kodeksa, što je rekord u ovih šest meseci koje smo pratili“, rekla je Skrozza.

Ona je podsetila na to da se u aprilu dogodilo ubistvo pevačice Jelene Marjanović i da je o njoj objavljeno više od 100 tekstova u kojima je zapaženo kršenje Kodeksa.

„Bez obzira na to što je prošle godine bilo slučajeva koji su privukli pažnju javnosti, nijedan nije bio toliko obrađivan u medijima.“

Nagađanja i lične impresije predstavljaju se kao činjenice

Srpski telegraf je, kako je rekla, u maju već ušao u taj „trio fantastiko“, sa listovima Informer i Kurir, i bilo je 588 kršenja odredaba Kodeksa.

Ubedljivo najmanje kršenja Kodeksa, i neuporedivo sa drugim medijima, beleži se u listovima Danas i Politika, rekla je Skrozza i dodala da su to jedina dva lista koja bi mogla da se istaknu kao primer poštovanja profesionalnih standarda.

sve-vise-krsenja-kodeksaU proteklih šest meseci, Informer prednjači sa 763 kršenja Kodeksa, Srpski telegraf sa 709, Kurir sa 638.

„Ostali su ispod njih, ne mnogo daleko, ali jesu, Alo, Blic, Večernje novosti i tek onda Danas i Politika“, navela je Skrozza.

Kada se uporedi istraživanje prošle i ove godine, dolazi se do veoma zabrinjavajućih rezultata. (Pogledajte tabelu)

„Ovo su izuzetno velike razlike nad kojima bi mediji trebalo da se zabrinu. Isti ljudi su gledali iste medije i zabeležili u aprilu dvostruko više kršenja Kodeksa nego prošle godine. Nešto se dešava kada je u pitanju poštovanje profesionalnih standarda i nešto pod hitno mora da se uradi“, upozorila je Skrozza.

Ona je dodala da su primetne promene i u vrsti kršenja odredaba Kodeksa novinara, jer je prošle godine najčešće kršena tačka 3 poglavlja 4, koje se odnosi na kršenje prava na pretpostavku nevinosti, odnosno objavljivanje imena i prezimena osumnjičenih za krivična dela, njihove adrese, imena njihovih bližnjih, objavljivanje informacija koje upućuju na identitet osumnjičenog.

„Ove godine, međutim, mediji najviše proklizavaju na tački 2 poglavlja 1, koja novinare upozorava na to da nagađanja, pretpostavke, lične impresije i nepotvrđene informacije ne prikazuju kao činjenice. To je ono što na dnevnom nivou primećujemo“, rekla je Skrozza.

Zabeležen je i veliki porast PR tekstova koji se predstavljaju kao novinarski.

„Pod firmom nekakvih humanitarnih akcija, kompanijskih aktivnosti, zapravo imate reklamu ove ili one kompanije, i to nije označeno kao oglas ili reklama, i desi se da u istom danu to vidimo u nekoliko dnevnih izdanja. To, na primer, često rade Pošte Srbije, AMSS, Hemofarm.“

Skrozza je navela i da, kada su mediji koji to rade u pitanju, nema izuzetaka, odnosno da jedino Politika nema nijedan primer takvog teksta.

„Čak i Danas, koji inače izuzetno poštuje Kodeks, dosta pribegava toj vrsti reklame, odnosno reklami koja nije reklama, već običnom čitaocu izgleda kao regularan autorski novinarski sadržaj.“

NOVINARI KOJI RADE ZA DRŽAVU PROTIV PORODICE

Petar Jeremić je rekao i da ga je zgrozilo kada su članovi Saveta za štampu čuli od urednika jednog tabloida da je to što oni rade „njihova društvena odgovornost“ jer pomažu policiji, koja je sigurna da je neko iz porodice kriv za ubistvo ali da nemaju dokaza, da slomi porodicu.

„Ja se ne sećam da igde gde sam nešto čitao o novinarstvu piše da je to zadatak novinara.“

On je podsetio i na to da je proteklih dana i tužilaštvo odustalo od gonjenja roditelja Tijane Ognjanović.

„Ta porodica je isto raščerečena u medijima, a nema dokaza da su oni krivi. Advokat Zdenko Tomanovića kaže da oni nisu hteli da podlegnu uceni, reketu jedne državne institucije i da nisu imali, znajući kroz šta su prošli, poverenje da država raspolaže njihovim novcem. Ako su to novinari radili za interes države, to je dno profesije“, rekao je Jeremić.

Crna hronika – mrkli mrak novinarstva

Govoreći o izveštavanju o tragedijama u rubrikama crne hronike, Skrozza je ocenila da je ono u posmatranom periodu „mnogo crnje nego prošle godine“.

„Ovo godine je to mrkli mrak, posebno u kontekstu kršenja pretpostavke nevinosti i objavljivanja uznemirujućih sadržaja kojima se krši dostojanstvo žrtve. Nikakvog profesionalnog opravdanja nema da objavljujete sve najgnusnije detalje o najmonstruoznijim zločinima. A to se dešava apsolutno svaki put kada je u pitanju zločin nad detetom.“

„U slučaju ubistva trogodišnje devojčice u okolini Zaječara, mediji javnost bombardovali grafičkim prikazima nasilja koje je nad njom izvršeno, da bi poverenik za zaštitu podataka od javnog značaja na kraju izjavio da je imao uvid u dokumenta iz istrage i da ono što su mediji objavljivali nije bilo tačno“ (Petar Jeremić)

Skrozza je podsetila na to da su u slučaju ubistva trogodišnje devojčice u okolini Zaječara mediji javnost bombardovali grafičkim prikazima nasilja koje je nad njom izvršeno, da bi poverenik za zaštitu podataka od javnog značaja na kraju izjavio da je imao uvid u dokumenta iz istrage i da ono što su mediji objavljivali nije bilo tačno.

„Čak i to što je objavljivano kao da je iz izvora bliskih istrazi i policiji, ni to nije tačno. To je važno pitanje o kojem bismo morali i te kako da razmišljamo i da diskutujemo, a ono nije privuklo veliku pažnju. To je prva situacija da je javno rečeno da su mediji lagali.“

Član Komisije za žalbe Saveta za štampu Petar Jeremić ocenio je da je broj prekršaja veći ove godine jer prošle godine nismo imali predizbornu kampanju.

„Ove godine je bilo kršenja tačke 2, koja kaže da nagađanja i pretpostavke ne mogu biti predstavljeni kao činjenice. Sad je bilo toga jer se mnogo nagađalo ko će s kim u koaliciju, pa ko će ući u vladu, ko neće ući u vladu. I tu je bilo informacija koje se nisu pokazale kao tačne, a ono što je najvažnije, nije bilo potvrde niti provere za to što se piše da će biti tako. Bilo je jasno da se šalju neke poruke i obaraju cene pretendenata na učešće u vlasti.“

Što se tiče crne hronike, kršene su odredbe Kodeksa u velikom broju slučajeva, rekao je Jeremić i naveo primere izveštavanja o ubistvu pevačice, slučajeve u Zaječaru i Žitištu, povrede glumice Nede Arnerić, smrti glumaca Velimira Bate Živojinovića i Dragana Nikolića.

„U slučaju ubistva pevačice Jelene Marjanović iskoristili smo pravo da kao članovi Komisije podnesemo žalbe na nekoliko najdrastičnijih tekstova iz posmatranih medija. U tim slučajevima, u gotovo celokupnom izveštavanju o ubistvu, Kodeks je toliko zgažen, da me je prosto sramota da kažem da sam novinar kad vidim šta se tamo objavljuje. Objavljeno je čak na naslovnoj strani kao da se njen duh (ubijene pevačice) šeta Borčom, to je predstavljeno kao apsolutna činjenica.“

Jeremić: Novinari pretili porodici ubijene pevačice

Jeremić je rekao i da ima saznanja da su porodici Jelene Marjanović novinari pretili.

„Lično me je potreslo i što sam bio u kontaktu sa tom porodicom, kada se to dešavalo, oni nisu znali kako da reaguju. Nismo to mogli da konstatujemo kao prekršaj, ali njima su novinari pretili, rekli su im: ‘Ako ne date izjavu, mi ćemo naći nekoga ko će reći…’ Njima je pretpostavka nevinosti prekršena na najdrastičniji način i strašno je to što je ćerka Jelene Marjanović za ceo život označena. Pitanje je šta će to dete za neku godinu moći da pronađe na internetu, kakav će njen odnos biti sa porodicom i kako će ona odrastati. U tom slučaju smo kao profesija napravili strašan greh.“

Kao pozitivan primer naveo je slučaj prekršaja Kodeksa lista Alo, koji je rešen medijacijom. „Podneo sam žalbu na list Alo zbog teksta o Mileni Dravić, ona je snimljena na aerodromu u invalidskim kolicima, opisano je njeno stanje, kako je jako bolesna, ali Alo je pristao da objavi izvinjenje, pa sam povukao žalbu. Na jako korektan način je objavljeno to izvinjenje i moglo bi da posluži kao dobar primer kolegama kako greška, kada se i napravi, može da se ispravi.“

Hajke Informera i Srpskog telegrafa

Tamara Skrozza je upozorila na to da je kršenje prava na privatnost tema koja se otvara za sledeću sezonu i „nešto čime bi naši novinari mogli da se podrobno pozabave“.

Govoreći o slučaju objavljivanja fotografija glumice Danice Maksimović sa plaže, Skrozza je rekla da je izgubljena granica gde je domen privatnog javnih ličnosti, a gde je ono što u javnom interesu može ili treba da se objavi. „Nije dobro opravdanje koje mnogi novinari govore: to je u javnom interesu, to ljude interesuje. To nije javni interes, ne možemo a priori da kažemo da su oni javne ličnosti i da je sve što je njihovo i javno.“

Najmanje kršenja Kodeksa, i neuporedivo s drugim medijima, beleži se u listovima Danas i Politika, rekla je Skrozza i dodala da su to jedina dva lista koja bi mogla da se istaknu kao primer poštovanja profesionalnih standarda

Skrozza je rekla i da je monitoringom detektovano da neki listovi, pre svega Informer i Srpski telegraf, prave hajku na određene ličnosti iz javnog života, koje su im redovna meta, i kao primer navela i zaštitnika građana Sašu Jankovića i poverenika Rodoljuba Šabića.

Upitani da li svakodnevni monitoring dnevnih listova u Srbiji ostavlja na njih posledice, Jeremić je rekao da mu je „muka kad treba da pregleda novine“, dok je Skrozza navela da je prilično ozbiljno to što je postala tolerantnija na grafičke prikaze zločina.

„Moje je pitanje – da ako ja sa 20 godina iskustva imam tu vrstu posledice, kakvu posledicu može da ima neko ko uopšte nije iz medija ili dete koje svakog dana čita takve sadržaje uz roditelje… Kakve su posledice na čoveka koji ne prilazi tome novinarski? A to je direktna posledica nepoštovanje Kodeksa i zato u njemu postoji tačka da ne smeju da se objavljuju uznemirujući sadržaji koji mogu da imaju loše posledice po decu, ali i po sve nas“, ocenila je Skrozza.

Odgovarajući na pitanje zašto mediji koji najviše krše Kodeks imaju najveće tiraže, Skrozza je ocenila da su rezultati monitoringa dobar povod da se organizuje javna debata na kojoj bi moglo stručnije, sa raznih strana, da se sagleda kako se objašnjava ta činjenica.

„Šta je starije – kokoška ili jaje, da li to što oni krše Kodeks i imaju sočnije sadržaje privlači ljude ili su ljudi zbog dugogodišnjeg nepoštovanja profesionalnih standarda naviknuti i tu vrstu sadržaja traže? Ja nisam sigurna da ljudi to traže“, zaključila je Tamara Skrozza.

5 komentara za: “Sramota profesije: Za 180 dana Informer prekršio Kodeks 763 puta

  1. Nenad

    Osnovno pitanje je zašto ne postoje mehanizmi koji bi ovakve „novinare“ i „medije“ odstranili iz medijskog prostora? Drakonske, pre svega novčane kazne bi veoma brzo primirile urednike i pročistile novinarske redove.

    29. сеп 2016. at 22:47
    • Vlada

      U ovakvoj državi to nije moguće. Upravo te „novine“ koje prednjače u kršenju kodeksa su povezane sa državnim vrhom na ovaj ili onaj način. Pink TV čak daje prostor urednicima takvih „novina“ za dodatno plasiranje i reklamiranje. Da bi se novinarstvo pročistilo, mora se pročistiti mnogo toga u ovoj državi a pre svega uvesti odgovorno rukovođenje državom i postavljanje stručnih ljudi a ne ovih polupismenih ministara sa sumnjivim diplomama i znanjem. Tada ide na red sudstvo, policija…..
      Mnogo toga je trulo o ovoj državi a nije Danska. Sve ide od političara koji su u 90% slučajeva korumpirani ili su partijski poslušnici.

      30. сеп 2016. at 08:10
  2. Samo su vazni beogradski mediji, a unutrasnjost vas zabole. Takav odnos imaju oba novinarska udruzenja, takav odnos ima Savet za stampu, vazno je da se samo mlati lova od donatora. Diskreditovali ste EU zbog vas prepametnih Beograđana, nameštanjem „stručnih predavanja“ jednima te istim. Efekat nula. Neću zaboraviti nikad seminar koji je drzala Skrozza, i bajke o šanerima 🙂 velika novinarka.

    30. сеп 2016. at 15:15
  3. Todor

    Da bise doneo odgovarajuci zakon za kaznjavanje tih novinara ili lista za koji rade treba prvo promeniti vladajucu kliku po cijem nalogu i rade i pod cijom zastitom se nalaze.Promenu bilo kog zakona predlog podnosi vlada a usvaja se prostom vecinom gde vladajuca klika ima daleko vise glasova.Nigde u Evropi se ne krse novinarski kodeksi kao kod nas gde je sve moguce objaviti a da te cak i ne opomenu zato.

    02. дец 2016. at 12:13
  4. Neša...

    Ma, dajte, molim vas! Savet za štampu se pravi naivan kao francuska sobarica. Zar nije prošle godine reč postistina uvršćena u Oksfordski rečnik? Zar ona nije proizvod velikih sila koje, i na našim prostorima, deluju zarad svojih interesa. Podsećam da je sve počelo 1994. godine osnivanjem NUNS-a tj. odvajanjem dela novinara iz matičnog udruženja. Ovo je metastaza te polarizacije, podele na „naše“ i „njihove“. Stanje ne bi bilo ovako grozno da je više novca, da mediji i ostali činioci društva nisu pod egzistencijalnim pritiskom. Borba za tiražom sa jedne strane i podrška interesima sa druge zbog sve manje novca prerasta u gladijatorsku, padaju ograde i ruše se granice, ne samo profesije nego ljudskosti. Savet stanje u medijima može samo da konstatuje i kritikuje, ali ne može da utiče na njegovo poboljšanje. Zato je ovo čisto lamentiranje, bez ikakvh šansi za promenu na bolje.

    11. јан 2017. at 14:26

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend