
Novinari su na protestima na velikim profesionalnim iskušenjima, dok izveštavaju u nemogućim uslovima (foto: 021)
Nadstrešnica Železničke stanice u Novom Sadu srušila se 1. novembra 2024. Život je izgubilo 16 osoba.
Nekoliko dana kasnije usledio je jedan od najmasovnijih i najnasilnijih skupova koji su do tada viđeni u glavnom gradu Vojvodine.
Počelo je odavanjem počasti žrtvama, a završilo se demoliranjem Gradske kuće, suzavcem, hapšenjima. Reakcija policije – po svedočenju mnogih prisutnih – nije bila primerena.
U direktnom prenosu na Televiziji N1 4. novembra svoje viđenje onoga što se dešava na ulici oko njega dao je i jedan devetogodišnji dečak.
Istu noć režimski tabloidi pokrenuli su kampanju protiv reporterke N1 Žakline Tatalović. Optužili su je da je zloupotrebila dete u političke svrhe.
Godinu dana kasnije Nezavisni organ za audiovizuelne medije Luksemburga ALIA (Autorité luxembourgeoise indépendante de l’audiovisuel) ustanovio je da u prenosu N1 – nije povređeno pravo deteta.
Šta piše u zaključku ALIA?
Konstatuje se da je već 22. novembra 2024. ovom telu podneta pritužba na deo prenosa N1 protesta u Novom Sadu. Podnosilac ocenjuje da je program prekršio pravila o zaštiti identiteta maloletnika i podvlači da njegovo lice nije zamućeno (blurovano).
Sprovedena je istraga i ALIA je zaključila da program „nije povredio dostojanstvo niti najbolji interes deteta“.
Odbor je odluku zasnovao na luksemburškom Zakonu o elektronskim medijima. Tumačili su i Zakon o slobodi izražavanja u medijima, Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima deteta i Evropsku konvenciji o ljudskim pravima.
Zakon propisuje da je zabranjeno otkrivanje podataka koji se odnose na identitet (ili omogućavaju identifikaciju) maloletnika koji je napustio roditelje (staratelje ili ustanovu), zatim maloletnika koji je žrtva krivičnog dela, zapušten je ili je izvršio samoubistvo.
Istražni službenik ALIA ocenjuje da je dečakov otac dao saglasnost za objavljivanje i smatra da slučaj N1 ne potpada ni pod jednu od situacija predviđenih zakonom.
U pogledu dostojanstva deteta, ALIA se poziva na tumačenje Evropskog suda za ljudska prava, koji je, kako kažu, zauzeo stav da samo postupanja izuzetne težine mogu preći prag „ponižavajućeg postupanja“ koje može povrediti ljudsko dostojanstvo. Ono što kod deteta „izaziva strah, teskobu ili osećaj inferiornosti“.
ALIA je zaključila da izveštavanje N1 iz Novog Sada „ne dostiže prag potreban da bi se emitovane slike okarakterisale kao povreda dostojanstva deteta“. Dalje navode da „ništa u sadržaju ne ponižava dete“, kao i da mu je „omogućeno da se izrazi uz saglasnost roditelja“.
„Nezamućivanje njegovog lica, samo po sebi, ne dostiže prag potreban da bi se kvalifikovalo kao povreda njegovog dostojanstva ili najboljeg interesa. Štaviše, sadržaj programa prikazuje da policijske snage koriste suzavac na neselektivan način“, navodi ALIA.
Kako je nastao slučaj „zloupotrebe deteta“?
Desetak minuta po uključenju dečaka iz Novog Sada u program N1, tabloidi bliski režimu počeli su s optužbama.
„STRAVIČNA ZLOUPOTREBA DECE NA N1: Devetogodišnje dete pitaju da li će dolaziti na proteste?!“, objavile su Večernje novosti.
Šest minuta kasnije, tekst pod istovetnim naslovom objavio je Alo.
„Novinarka N1 Žaklina Tatalović, dok gori Gradska kuća i uništava se kulturno dobro ovog grada, ona bez trunke srama ispituje dete od devet godina da li će opet dolaziti na proteste?“, konstatuje ovaj tabloid i dodaje: „Da li je ovo primer koji treba da dajemo deci, da je zabavno rušiti i uništavati?“
Isto veče identičan naslov našao se, između ostalih, na veb stranicama TV Pink i Republika (portal Srpskog telegrafa).
„Reporterka N1 je zloupotrebila dete“, izjavila je potom i predsednica Narodne skupštine i funkcionerka Srpske napredne stranke (SNS) Ana Brnabić. Ona nije odgovorila na novinarsko pitanje, već je uzvratila ocenom da je reporterka na protestu „zloupotrebila devetogodišnje dete“ i to, kako je rekla, „zarad svoje promocije“.
Novinarki N1 tada se javio otac dečaka koji je bio u programu. Rekao je da njegovo dete nije zloupotrebljeno i da je on sam prišao i pitao da li bi dečak mogao nešto da kaže i da je sam izrazio takvu želju.
Otac je zamolio i da se u medijima ne spominje njegovo ime jer „ne želi dodatne neprijatnosti“. Dodao je da je „dosta što ga razne novine i ministri spominju i provlače“ u javnosti.
ŠTA SMO NAUČILI IZ SLUČAJA „VAŽNE STVARI“?
U septembru je RTS1 emitovao emisiju „Važne stvari“, u kojoj dečak govori o tome da se studenti bore „za pravdu” i „našu budućnost”. RTS2 ukinuo je njenu reprizu.
Ministarstvo informisanja i telekomunikacija i zaštitnik građana Zoran Pašalić osudili su „zloupotrebu deteta u političke svrhe”.
Ministarstvo je zatražilo hitnu reakciju države zbog dečakovih reči, a ćuti zbog promocije nasilja na televizijama, pisala je tada Cenzolovka.
Ministarstvo je ocenilo da je reč o „skandaloznoj političkoj zloupotrebi dece“ i apelovalo na javni servis da se „vrati informisanju građana Srbije na potpun, nepristrasan i objektivan način“.
Kako to biva, u tabloidima je pokrenuta kampanja protiv urednice Dečjeg programa RTS-a Jelene Popadić Sumić. Podržao ju je deo zaposlenih na RTS-u.
Popadić Sumić rekla je za UNS da se serijal „Važne stvari“ sastoji od autentičnih izjava dece i da je u tom smislu „ogledalo društva i sveta u kome živimo”.
„Ova epizoda, koja je u javnosti označena kao sporna, urađena je po svim profesionalnim standardima serijala i po pravilima i protokolima licence projekta, baš kao i sve ostale epizode”, navela je ona.
Produkcija Sense, koja realizuje serijal, saopštila je da „deca govore o temama koje su njima važne“.
Novinarka Tamara Skrozza ocenila je da „dete ima pravo na politički stav“ i da „to niko ne može da mu uskrati“.
„Kada dete izrazi politički stav, a da pritom nije izazvano, inspirisano ili isprovocirano – to nije politička zloupotreba, već njegovo mišljenje o stvarnosti koja ga okružuje“, napisala je Skrozza.
Stručna služba REM-a zaključila je da u emisiji „Važne stvari“ na RTS-u nije bilo zloupotrebe deteta u političke svrhe.
„Nastup deteta je bio informativan, dobrovoljan i transparentan, uz poštovanje njegovih stavova, a u skladu sa Ustavom Republike Srbije da deca uživaju ljudska prava primereno svom uzrastu i duševnoj zrelosti“, navodi se u njihovom izveštaju.
Koja su pravila profesionalnog izveštavanja o deci?
Tog istog novembra 2024. Savet za štampu – nezavisno telo koje se bavi bavi primenom Kodeksa novinara – predstavio je smernice za profesionalno izveštavanje u 13 osetljivih oblasti. Između ostalog, o deci i o protestima.
Novinar Bojan Cvejić kazao je da su pri izradi smernica koristili iskustva međunarodnih organizacija koje se bave izveštavanjem o specifičnim događajima i grupama. Ideja je, kako kaže, da na jednom mestu bude prikupljeno ono što je novinarima najpotrebnije.
U delu koji se odnosi na decu piše da bi mediji trebalo da „izbegavaju prikazivanje napaćene, ponižene i dece bez roditelja i svojih domova“. Novinari bi takođe trebalo da izbegavaju da traže iskaze od deteta-žrtve i da insistiraju na njihovoj nesreći.
Naposletku, da ne prikazuju „zlostavljanje i mučenje dece i njihov bol predstavljaju kao medijsku senzaciju“.
Mediji su dužni da čuvaju integritet dece. Za svaku izjavu ili intervju s detetom neophodno je dobiti saglasnost roditelja (ili staratelja), odnosno predstavnika institucija koje deca pohađaju.
Kada je slučaj dečaka iz Novog Sad dospeo u javnost, Udruženje novinara Srbije (UNS) pitao je domaće novinare da li je ispravno uzimati izjavu od deteta na protestu.
Novinar i psiholog Dragan Ilić rekao je da slučaj N1 vidi kao „isfabrikovanu priču“.
„Na taj način se diskredituju novinarka i televizija koja je prenela izjavu. Pored deteta je bio otac, koji je i dao saglasnost da se dete snima. Nije dete došlo samo tu“, rekao je Ilić.
On je dodao i da smatra da protest ipak nije mesto za dete od devet godina, ali da je to, kako je rekao, odluka roditelja, a ne novinarke.
Predstavnica Asocijacije medija u Komisiji za žalbe Saveta za štampu Jelka Jovanović složila se da su pre svega odgovorni roditelji koji su dete doveli na protest.
„Moram da kažem, razumem i roditelje, i ja sam devedesetih vodila dete na građanske proteste. Ipak, apelujem na sve koleginice i kolege, bez obzira na to na kojoj televiziji rade i da li imaju dozvolu ili ne, da ne snimaju decu, a posebno da ih ne uključuju uživo u program“, smatra Jovanović.
Prema rečima generalne sekretarke Saveta za štampu Gordane Novaković, roditelj jeste dao saglasnost i identitet deteta nije otkriven, ali novinar i urednik su ti koji odlučuju.
„Ne vidim ni javni interes da se detetu u ovoj situaciji postavljaju pitanja u vezi sa budućim učestvovanjem u protestima“, dodala je ona.
Na koji način se domaći mediji obraćaju deci?
U tabloidima su zloupotrebe česte. Komercijalne televizije sve manje prostora namenjuju isključivo deci. „Kuriozitet je to što se tabloidi, koji vrlo često krše prava deteta, sada zalažu za njih“, kaže Novaković. „Političari se sa decom grle u toku svake kampanje“, opominje Ilić.
Analiza sadržaja nacionalnih televizija Slavko Ćuruvija fondacije pokazuje da je ukidanje kvantitativne obaveze emitera da najmanje petinu programa čine kulturno-umetnički, naučno-obrazovni, dokumentarni i dečiji sadržaji – uz uvođenje nepreciznog kriterijuma „raznovrsnosti“ – otvorilo prostor za dodatnu komercijalizaciju.
Novosadska novinarska škola (NNŠ) negodovala je zbog odluke REM-a da ne pokrene postupak protiv TV Pink zbog emisije u kojoj se, u prisustvu petogodišnjeg deteta, razgovaralo o detaljima ubistva maloletnice.
U NNŠ smatraju da su „detaljno dokumentovali“ kako je pred detetom razgovarano o ubistvu „uz iznošenje uznemirujućih detalja, korišćenje vulgarnog jezika i senzacionalističko izveštavanje o nasilnoj smrti“.
Posebno zabrinjava, napominju, što REM ne prepoznaje složenost problema: izlaganje deteta uznemirujućim detaljima nasilja, normalizacija prisustva dece u neprimerenom medijskom sadržaju, te kršenje profesionalnih standarda.
U oktobru je Pink – koji je optužio N1 za zloupotrebu deteta tokom izveštavanja s protesta u Novom Sadu – na platformi Pink Kids (na papiru namenjenom deci) prikazo film „Free Jimmy“.
Radi se o animiranom filmu, ali ne za decu. Sadrži scene eksplicitnog seksa i nasilja, „obiluje psovkama i praktično je posvećen konzumaciji psihoaktivnih supstanci“, piše Danas.
Nekadašnja članica Saveta REM-a Judita Popović za taj list je izjavila da, iako se radi o kablovskoj televiziji, to ne znači da ne podleže odredbama Zakona o elektronskim medijima.
„Ni u kom slučaju ne smeju da povređuju ljudska prava, u ovom slučaju prava dece“, zaključila je ona.
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Novinarki KRIK-a otet telefon kojim je slikala Vučićevog sina u društvu huligana, policija se povukla
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.